Kultura

Petak, 21.04.2006.

16:45

ŠEJTANOV RATNIK

Autori ovog filma i njegovi ljubitelji koji predstavljaju legiju u nastajanju sudeći po reakcijama na sinoćnoj premijeri u Domu sindikata verovatno se neće složiti sa zaključkom kritičara da je osnovni problem ovog filma odluka da se on pravi u ključu tinejdžerske komedije. Ovako kako je film ispao on liči na tinejdžersku komediju sa sporednim natprirodnim horor zapletom gde su horor scene neodlučna mešavina splatter podžanra i klasičnog horora koji je nažalost, u prvom delu uglavnom dočaran izvanrednom muzikom Nemanje Mosurovića umesto pravim scenama pokolja kada se demon pojavi po prvi i drugi put.

Autor: Filmska kritika, Miloš Tomin

Default images

Razlog je verovatno produkcijske prirode, jer se pred kraj, na žurci u besnoj kući film pretvara u srpsku komičnu varijantu Slumber Party Massacre. Ovaj deo filma je sigurno najuspešniji jer je humor autentičan a istovremeno predstavlja savršeno transponovanje teen slasher podžanra bez ikakvog traga izveštačenosti.

U prvom delu filma gde takvih scena nema, tenzija i raspoloženje bivaju savršeno dočarani muzikom ali u nekim scenema ta ista muzika postaje preterana i bukvalno pojede ostatak filma da bi se pred kraj našla savršena ravnoteža.

Najsvetlija tačka ovog filma je gluma i zavređuje da bude istaknuta poimence: Staša Koprivica, Radovan Vujović, Vujadin Milošević, Marko Mrđenović, Violeta Vujić. Glumci u ovom filmu svoj posao rade kao da su ga naučili u zemlji gde nikad nije bilo RTS TV drama i škole glume koja se direktno sa pozorišnih dasaka prenosila na filmsko platnu uz katastrofalne i zastrašujuće komične posledice, setimo se samo Crnog Bombardera. Petar Božović koji je u njemu glumio može poslužiti kao primer. Dok je u tom filmu lik policijskog inspektora štrčao na sve strane režiser Filipović je ovog iskusnog glumca pretopio u autentičan epizodni lik koji pokreće ključni tok zapleta. Danak neiskustvu je plaćen na drugom mestu a to je lik Stanislava. Po stilu glume i Hari Poter stilizaciji ovaj lik je najslabija karika u filmu i ne uklapa se u scenama gde deli ekran sa Koprivicom i Vujovićem.

Još jedan problem filma je i sam scenario gde pojava nekih likova nije razjašanjena a zaplet se u sceni koja se dešava u prošlosti prepričava u ofu, umesto da naracija teče prirodno i bude izvedena vizuelno. Treba pomenuti i da su likovi koji se pojavljuju u filmu ma koliko prilagođeni potrebama podžanra potpuno autentični i da svako ko pogleda Šejtanovog ratnika može reći, da, znam takve tipove. Po početku špice bivamo nagrađeni epilogom koji je istovremeno i prolog za Šejtanov Ratnik 2 urađen tako da zaista osetite uzbuđenje koje ste stekli kao dete i zbog kojeg i dalje idete u bioskop. Malo je filmova u domaćoj kinematografiji koji tim mogu da se pohvale. Možda manje od deset.

Sledi savet. Momci, popijte po jednu i zapalite šta već treba, iskulirajte i onda snimite svoj drugi film. Po svemu viđenom to bi trebalo da bude izvanredna tinejdžerska komedija. Kada tako ispečeni zanat ova ekipa primeni na obavezni nastavak imaćemo konačno ozbiljan bioskopski film koji će biti nezaobilazno štivo iz istorije srpskog filma. Ovako, Šejtanov Ratnik predstavlja vododelnicu srpske kinematografije i radikalni raskid s prošlošću i filmom trule jugoslavije na način na koji je Mondo Bobo Gorana Rušinovića to učinio za hrvatsku kinematografiju.

Odgovornost za ove neujednačenosti moraju da snose producent i režiser jer se uz malo više odlučnosti u sređivanju scenarija, uklanjanju muzike u potpunosti iz nekoliko scena i više režiserske kontrole nekoliko glumaca mogao proizvesti savršeni pop proizvod koji će biti monstruozan bioskopski hit. Istovremeno ta dva čoveka kao i cela talentovana ekipa dele i trijumf koji ovaj film predstavlja kako za njih tako i za sve one kojima je dosadilo da gledaju APORIJU SINOVCA KROJAČEVE TAJNE POD LJUBAVNIM ZVEZDAMA NA USLOVNOJ SLOBODI.

Da budemo jasni ovo je očigledno film koji je napravljen da se dopadne tinejdžerima i ljubiteljima horor žanra iz post Kevin Vilijamson perioda. Ljubitelji horor žanra koji su dosegli polovinu očekivanog prosečnog životnog veka srpskog muškarca možda neće doživeti da vide klasičan horor film snimljen u domaćoj produkciji, na srpskom jeziku, ali ovaj film je dobar znak da se stvari kreću pravom smeru. Autorska ekipa očigledno deli senzibilitet sa publikom jer burne reakcije, smeh i odobravanja tokom projekcije potvrđuju da su uspeli da snime film koji komunicira sa pubilkom kojoj je namenjen. To je prvi od mnogih preduslova za revitalizaciju bioskopskog života i produkcije domaćeg filma.

Srećno momci i hvala vam.

Režija: Stevan Filipović
Glavne uloge: Staša Koprivica, Radovan Vujović, Vujadin Milošević, Marko Mrđenović, Violeta Vujić
Produkcija: Bane Jević

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 0

Pogledaj komentare

0 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: