Šahovska partija u Srbiji se bliži kraju: Vučić strateški sprema mat, opozicija u očaju ruši figure

Danas je više nego jasno: Aleksandar Vučić igra dugačku, strpljivu partiju sa jasnom idejom završnice. S druge strane, opozicija – okupljena oko blokada i uličnog performansa – još uvijek se ponaša kao da ne zna ni koje figure ima na raspolaganju, navodi se u tekstu na portalu Borba.me.

Vučić, kao igrač s iskustvom, ne troši vrijeme na povratak u prethodne partije. Njegov pogled je usmjeren ka tabli budućnosti. Investicije, putevi, penzije, spoljna politika – to su njegovi konji i topovi. On gradi pozicije, otvara linije, vuče poteze sa ciljem da pripremi mat, ne samo preživljavanje.

Opozicija, međutim, i dalje igra kao da je zarobljena u beskonačnom otvaranju koje se nikada ne završava. Ista priča iz dana u dan: blokade, zahtjevi bez plana, kritike bez predloga. Pet mjeseci su potrošili pomjerajući iste figure po istim poljima – bez ikakve pozicionirane prednosti. Bez jasnog plana igre, bez dogovora oko vođenja, bez strategije završnice.

U šahu se ne dobija partija zato što protivniku dosađuješ. Ne dobijaš zato što mu stalno remiziraš poteze. Dobijaš kad pokažeš da znaš šta je sledeći korak, i kada izgradiš poziciju koja vodi ka pobjedi. A opozicija, u ovom trenutku, djeluje kao igrač koji stalno udara po satu, ali ne zna na koji potez je red.

Vučićev politički stil podsjeća na velemajstora koji je prošao bezbroj partija – i naučio da se pobjeđuje smireno, dugoročno, kroz disciplinu i konkretne poteze. Govori o budućnosti: o ulaganjima, putevima, bolnicama, fabrikama, penzijama, regionalnoj stabilnosti. Iza svakog govora stoje datumi, projekti i mjerljivi rezultati.

Kada govori o budućnosti, on ne nudi samo viziju – već i mehanizme: gdje, kada, koliko, i s kim. To su konkretne fabrike, konkretni kilometri autoputeva, ugovori sa stranim investitorima, povećanja plata i penzija.

Opozicija, međutim, nastupa isključivo defanzivno i emocionalno. Umjesto plana – reakcija. Umjesto predloga – destrukcija. Pet mjeseci nakon izbora, ključna opoziciona poruka još uvijek nije jasna. Protiv čega su, to znamo. Ali za šta su – to još niko nije čuo.

Njegova partija nije igrana za publiku – već za realan rezultat. i dok se protivnici bave simbolima, Vučić otvara linije prema konkretnom cilju: modernoj, stabilnoj Srbiji.

S druge strane, opozicija, koja se već mjesecima oslanja na proteste i blokade, ponaša se kao da šah igra bez pravila. Nema strategije, nema sinhronizacije, nema lidera koji bi osmislio igru. Umjesto jasne alternative – samo destrukcija. Umjesto rješenja – samo negacija.

U šahovskoj terminologiji, to je pozicija u kojoj igrač stalno vuče defanzivne poteze, ali ne zna ka čemu ide. Bez kontrole centra, bez razvoja figura, bez vizije završnice – svaki sledeći potez izgleda kao pokušaj da se preživi dan, a ne da se partija dobije.

Politička publika – građani – sve to jasno vidi. Razlika nije više samo u ideologiji ili političkom ukusu, već u nivou ozbiljnosti. Jedni nude put, drugi galamu. Jedni upravljaju procesima, drugi ih pokušavaju omesti. U šahu, onaj ko stalno samo reaguje na protivnika bez plana – gubi. U politici – isto pravilo važi.

Narod, kao publika koja posmatra ovu partiju, vidi razliku. Vučić igra mirno, stabilno, ali efikasno. Ne pravi spektakl – pravi rezultat.

Opozicija pravi buku, ali nema ni jednu figuru koja vodi ka rješenju. Šta je njihova završnica? Ko je njihov igrač? Koja im je strategija, osim rušenja table kad im ne ide?

U ozbiljnoj partiji šaha, onaj ko ne vidi dalje od sljedećeg poteza, obično završi s kraljem u ćošku – bez podrške, bez ideje, bez opcija.

Opozicija je imala priliku da se predstavi kao ozbiljna politička alternativa. Umjesto toga, odlučila se za igru bez pravila i bez cilja.

Aleksandar Vučić, sviđalo se to nekome ili ne, ostaje jedini igrač koji na tabli ima plan, pozicije i završnicu.

A u svakoj partiji, pa i političkoj– to na kraju i odlučuje ishod.