Novi iseljenici u Nemačku: Odlaze i ne okreću se

Za razliku od starih iseljenika, mladi ne osećaju veliku nostalgiju prema domovini i žive u „dve države“.

„Oni svoj narod ne slušaju i ne rade u njegovom interesu. Oni su ga i naterali u migraciju. Žalosno je što mladi ljudi i mlade porodice napuštaju ovu lepu zemlju, a njih nije briga", samo je jedan od brojnih komentara prikupljenih u istraživanju „Iseljavanje Hrvata u Nemačku – EU Migacioni talas“. Ovim opsežnim ispitivanjem obuhvaćeno je 1.200 hrvatskih iseljenika, a vodio ga je dr. Tado Jurić s Odeljenja za istoriju Hrvatskog katoličkog univerziteta u Zagrebu o čemu će u januaru iduće godine objaviti istoimenu knjigu.

Zadovoljstvo novim životom u Nemačkoj iskazalo je čak 79% ispitanika, dok ih je svega 3% reklo da nisu zadovoljni. 73% ispitanih zadovoljno je nemačkom plaćom, dok je nezadovoljnih 5%. Poklapa se to i s dominantnim stavom iskazanim kroz novinske priloge u kojima vidimo iseljenike koji hvale novi život pa makar i radili posao ispod njihovog obrazovanja i živeli u lošijim stambenim uslovima. Primetan je i vrlo naglašen bes prema domovini.

Novi hrvatski iseljenici najčešće imaju završenu srednju školu (60,7%), dok je visokoobrazovanih 37,8%. Time je udeo visokoobrazovanih osoba u ovom iseljeničkom talasu za 12% veći nego u domovini u starosnoj grupiu od 25 do 40 godina. „Ako neko ko je bio visokoobrazovan napusti domovinu, a u Minhenu vozi taksi, on nije nikakav dobitak za zemlju useljenja, ali je veliki gubitak za zemlju iseljenja. Između ostalog, naši iseljenici pristaju na takve poslove jer ih u Nemačkoj niko ne poznaje pa se ne osećaju poniženo. Čitav je niz takvih priča. No moramo biti pošteni i reći da ima ljudi koji odlaze zato što u Hrvatskoj naprosto nisu dobili niti jednu priliku“, govori nam Jurić.

Navod i da bi, prema iskustvu života u Nemačkoj, mogao zaključiti kako bi i Hrvatska bila prosperitetna kada bi se u njoj radilo koliko i u Nemačkoj. „Ako želite sudjelovati u bogatom društvu u kojem se vekovima akumuliralo bogatstvo, pokušavate naglo steći kapital na uštrb vlastitog kvaliteta življenje pa i zdravlja. Postoji taj pritisak i mnogi zapadnu u priču o tri posla, a to brzo potroši čoveka.“

Ono što iznenađuje jeste podatak da je čak 60 odsto iseljenih pr odlaska u Nemačku imalo posao. Među njima su brojni stručnjaci koji u Hrvatskoj nisu dobili priliku za napredovanje ili usavršavanje. „Lekari tako odlaze jer ne mogu izdržati preveliki broj pacijenata i nemogućnost usavršavanja. O iuslovima rada govore i brojni drugi stručnjaci, ali i radnici brojnih drugih branši. Niko od njih ne spominje novac kao motiv iseljavanja. Mnogi naglašavaju da su u Nemačkoj rasterećeniji.“

Mirniji i sređeniji rad, nema politike, nema veza i vezica koje treba vući, stručno usavršavanje... Zarada je jedan od poslednjih argumenata za odlazak.