Lijetuvas Ritas... drugi put

Traju analize i tumačenja izjava rukovodilaca Evrolige, ULEB-a, traže se “nosioci prava” na različite vrste licenci, a samim tim i na nešto izvesniju finansijsku budućnost, koja je preduslov kontinuiteta i uspeha. Najkvalitetnije evropsko klupsko takmičenje u sledećoj sezoni neće imati veći broj učesnika nego što je to bio slučaj ove sezone, drugim rečima – proširenja neće biti. Nosioci “A” licence, da ih ne nabrajamo, poznati su, a među onima kojima je EL 09/10 garantovana je i pobednik Evrokupa, a ove sezone je to ekipa Lijetuvas Ritasa.

Izvor: B92

Subota, 11.04.2009.

22:22

Default images

Litvanski klub je po drugi put osvajač ovog trofeja ( prethodni Kup osvojen u sezoni 04/05), i na taj način je najbolje iskoristio najveću privilegiju koju ima pobednik ovog takmičenja – direktan plasman među 24 najbolja tima Evrope.

Vec dugo je poznat stav rukovodstva Evrolige po pitanju promene sistema igranja, broja učesnika, garantovanim plasmanima, i taj stav, verovatno, “ponajviše” smeta ruskim klubovima,koji i pored ogromnih novčanih ulaganja nemaju mogućnost igranja u najelitnijem društvu. Kako na ruskim prostorima caruje CSKA, kao sledeće rešenje ovog “problema” nameće se osvajanje Evrokupa, što istovremeno daje potpunu legitimnost i težinu ovom takmicenju.

U prošlosti su na ovaj način svoj rejting popravljali i Pamesa, Real, Huventud, Dinamo Moskva, Hapoel i naravno, Lijetuvas Ritas. Praktično, Evroliga i Uleb su klubovima ostavili mogućnost legalne “prečice” do TOP24.

Torino 2009.

Kao i prošle godine, Finalni turnir najboljih 8 ekipa Evrokupa održao se u Torinu, što nije preterano zainteresovalo ljubitelje košarke u gradu Fiata i Juventusa. Mora se naglasiti da imaju za čime da žale-propustili su priliku da tokom 4 dana uživaju u utakmicama sa mnogo iznenađenja, kako rezultatskih, tako i individualnih. Publiku su činili navijači koji su pristigli u Torino, čak je i utakmica “domaćeg” Benetona odigrana pred poprilično praznim tribinama.

Da će biti kako je malo ko očekivao da bude, bilo je jasno već posle prvog dana i prve dve utakmice turnira.Na otvaranju je vršački Hemofarm sigurnom igrom tokom svih 40 minuta kući poslao ekipu Dinama iz Moskve, koja je ove godine okupljena iz samo jednog razloga , a to je plasman u Evroligu preko osvojenog Evrokupa. Malo je reći da se na novcu nije štedelo-Moskovljani imaju jednog od najskupljih trenera u Evropi (Dejvid Blat), jednog od najskupljih igrača Evrope (Bostjan Nahbar), sastav u kom nema anonimusa, mladih-talentovanih-čekamo-ih igrača. A sastav koji ih je zaustavio je mix iskusnih (Krstović, Joksimović, Pavković, Bader) i grupe mlađih i manje iskusnih, ali kvalitetnih igraca (Marković, Marjanović, Mačvan, Božović).

Na taj način, Hemofarm je duplirao svoj, i do tada, fantastičan rezultat, jer je van realnosti uopšte bilo očekivati njihov plasman na završni turnir, a da se o sledećoj stepenici i ne govori.

A na sledećem stepeniku ih je sačekao pobednik susreta Beneton-Lijetuvas Ritas, a za rezultat ovog susreta, baš kao i onog prethodnog, ne može se reći da je bio očekivan. Litvanska ekipa je tokom sezone imala ogromne finansijske i personalne probleme,uz to je menjala i trenera-vođenje ekipe je preuzela igračka legenda , koja se u trenerskom poslu jos uvek nije potvrdila – Rimas Kurtinaitis. Nosioci igre, Nilsen i Milosavljević, tokom sezone su potražili bolje uslove u drugim timovima, a na njihova mesta nisu dovođene zamene,tako da se sastav ustalio na Amerikancu Ejdsonu, Srbinu Bjelici i domaćim, litvanskim igracima.
FoNet
S druge strane, od Benetona se očekivalo da nastupom u Torinu nastavi sa partijama koje bi bile znak da su turbulentna vremena u Trevizu prošlost.Međutim, sjajan početak je zamenjen vrlo slabom drugom deonicom, Lijetuvas Ritas je uspeo da se presabere i uspostavi ritam koji njima odgovara, da bi u drugom poluvremenu rezultat preveo u svoju korist, sve do trijumfa na kraju. Još jednom se pokazalo da Benetonova igra u napadu jednostavno ne funkcioniše bez Gerija Nila, baš kao što je jasno da je Vud, rezervni organizator igre, daleko od potrebnog nivoa igre.

I drugi dan je obilovao neizvesnostima, pre svega u utakmici između dve ekipe koje su se nalazile na vrhu liste favorita za osvajanje ovogodišnjeg pehara. Pamesa je ove sezone obnovila tim, potrošila veliki novac sa istim ciljem koji imaju i ruski timovi, a to je direktan plasman među najbolje u Evropi. Problem Dinama i Himkija je CSKA, a problem tima iz Valensije je što Real, Barselona, Tau, Unikaha i Huventud igraju zajedno sa njima u ACB ligi. Drugim rečima, lakše je do Evrolige preko Evrokupa. U skladu sa takvim, visokim, ciljevima, tokom sezone doveden je Spahija, trener koji je imao uspeha u karijeri, ali ne i kontinuitet u radu sa istom ekipom.

Njegov protivnik je bila ekipa Himkija, još jedan ruski klub bez jasnih krajnjih limita u budžetu, i još jedan tim na ovom turniru koji je tokom sezone promenio trenera. Doveden je Skariolo, od koga se tražilo da odličan i veoma skup sastav digne na sledeći nivo, i da, baš kao i u slučaju Blata I Spahije, osigura igranje u Evrolige već sledeće godine.

Himki je “napunjen” od glave do pete, nema pozicije koja na papiru nije duplo pokrivena, ali je ovaj meč pokazao da igra ima nedostataka, da prirodni nosioci igre Mekarti i Delfino moraju da “stoje u redu” i čekaju na loptu, dok se njome bave neki od njihovih saigrača.

Meč je bio vrlo izjednačen, i u slučaju da Delfino nije samostalno preuzeo sve u svoje ruke u drugom poluvremenu, verovatno bi španski tim pobedio. S druge strane, ni Pamesa nije bila bez problema u igri, a svakako na sebe skreće pažnju odluka Spahije da prelomne minute utakmice igra bez svojih najboljih i najiskusnijih igrača na parketu.Krajnji rezultat te odluke je poznat.

Polufinala

Hemofarm se svojom “krivicom” našao u polufinalu, ali ne snosi krivicu za činjenicu da mu je protivnik litvanski predstavnik. Vrščani su odličnom igrom izbacili favorita iz svog dela “kostura”, te je svaki sledeći protivnik sigurno lakši od Dinama.

Igra u četvrtfinalu je davala za pravo Karadžicu i njegovim igracima da u realnim analizama dođu do zaključka da protiv sebe neće imati protivnika protiv koga ne može da se igra. Ako se u utakmici protiv Dinama znalo da je ruski tim favorit, u ovom je slučaju podela uloga favorita bila mnogo teža. I jedan i drugi tim su imali svoje prednosti, ispostavilo se da naš klub nije imao odgovor za vrlo čvrste i iskusne Litvance, predvođene Ejdsonom i Petravicijusom. Njihova saradnja nije sistematski ni sprečena ni otežana, i bila je osnov igre Lijetuvasa u napadu. Međutim, i pored tih problema u odbrani sa navedenim protivnicima, ispostavilo se da je Hemofarmu presudio Lukauskis, sa dve pogođene trojke u poslednjim sekundama napada( na utakmici sutirao 7-2 za 3 p), što je itekako psihološki uzdrmalo “pilule”.

Zanimljiva je i odluka Kurtinaitisa da posebnu pažnju obrati na Pavkovića, koji je ove sezone vrlo često bio igrač koji je stvarao uslove za pobede. Litvanski trener nije dozvolio da se ponovi Pavkovićevih 12 poena iz susreta sa Dinamom,tako da je rezervni plej Hemofarma za dvadesetak minuta ostao bez postignutog poena ( sut 7-0), po prvi put u ovogodišnjem Evrokupu. Jedino je Joksimović imao dvocifren košgeterski učinak, za razliku od prve utakmice turnira, gde su pored Pavkovića, dvocifren broj poena postigli i Joksimović, Krstović, Marjanović i Bader.

Protivnik Himkija u polufinalu je bila ekipa Bilbaoa, zanimljiv kolektiv koji se u vrlo lepom izdanju prikazao i u pobedi nad Zadrom u četvrtfinalu. Tim koji od osnivanja i igranja u najnižim rangovima,pa sve do uspeha u španskom prvenstvu, a ove sezone i Evrokupu, predvodi isti tandem – trener Vidoreta i plej Salgado( ekipi se priključio 2001.god), izgledao je kao ekipa u kojoj svaki igrač jeste zadovoljan svojom ulogom i učinkom, što je za svako poštovanje.

Iako potpuni autsajder u meču sa ruskim timom, Bilbao u velikom delu meča nije imao podređenu ulogu, naterao je protivnika da izvuče mnogo energije iz svojih nosilaca igre – Mekarti, Delfino, Fridzon, što je u turnirskom takmičenju uvek opasnost, a za Himki se u finalu ispostavilo i kao fatalnost.

I u ovom meču Skariolo nije imao razloga da bude zadovoljan igrom svoje centarske linije, od koje očekuje čvrstinu u odbrani i agresivnost u skoku. Ponovila se partija sa malim brojem poena postignutim sa centarskih pozicija, jasno ukazavši na nedovoljan kvalitet centara u situacijama kada treba sebi da iskreiraju poene.

Finale

U kojem su se, više-manje očekivano, našle ekipa Himkija i potpuno neočekivano, ekipa Lijetuvas Ritasa, donelo je još jednu utakmicu punu rezultatskih klackalica, uspona i padova oba sastava.Litvanski tim se sredinom drugog poluvremena našao nadomak poraza, minus od 14 poena nije nagoveštavao ništa dobro. Međutim, posle tog velikog minusa, dolazi period igre tokom koga Ejdson i saigrači prave seriju od 17-0, koja se nastavlja dominacijom u četvrtom periodu i potpunim krahom odbrane Serđa Skariola (primljenih 27 poena). Baš kao i u prethodne dve utakmice na turniru, sastav Ritasa je “iznedrio” heroja pobede, a ovoga puta je to bio Babrauskas.

Oktaj u prvoj,Karadžić u drugoj, pa i Skariolo u trećoj utakmici, nisu našli rešenja za pik-end-rol igru Ejdsona i Petravicijusa, kontrola reketa nije urađena , a zanimljivo je da ni jedan protivnik nije uspeo da težiste igre Lijetuvas Ritasa prebaci van linije 6,25, odnosno da uskom i tvrdom odbranom natera Kurtinaitisove izabranike na veći broj šuteva za 3 poena (protiv Benetona šutirali 25-7, protiv Hemofarma 18-4, uključujući dva pogotka uz zvuk sirene, u finalu 21-6). Respekt koji su imali prema šuterima je sve tri ekipe naterao na ostavljanje slobodnog prostora pod samim kos

šem, što je maksimalno korišćeno, otvaranjem igrača koji je pravio blok na dribleru.

S druge strane, ostaće zapamćena neefikasna igra centarske linije Garbahosa-Lampe-Vilkinson (najmlađi i najneiskusniji Mozgov bio daleko najefikasniji i skakački raspoložen) i tvrdoglavost Ponkrasova, koji je u prelomnim momentima bio neverovatno uporan u neuspešnom sprovođenju svojih ideja, ali i vrlo neshvaćen.

Lijetuvas Ritas…drugi put

U pet godina osvaja Evro/Uleb kup, i pravo nastupa u Evroligi. Kurtinaitis je uspeo da postavi napadački sistem sa dosta kretanja, promena strane napada i neprekidnom pik-end-rol saradnjom. Kolektiv sa jednim jedinim “evropskim imenom”, Čak Ejdsonom, moraće da se menja i pojačava, pre svega na pozicijama jedan i pet, što će kontroverznog vlasnika opet staviti u “nezgodnu” situaciju.Ono što je jasno jeste da ovaj sastav ne može da iznese takmičenje na sledećem nivou i pored toga što u svojim redovima ima hrabrosti i talenta. Međutim, sledeći nivo zahteva organizovan i stabilan klub, sastav koji može da igra sa deset igrača u rotaciji, i iskustvo i kvalitet potvrđen na evroligaškom nivou.

Pamesa, Dinamo, Himki, čekaće sledeću sezonu, kako bi osvajanjem Evrokupa došli do Evrolige…I oni će menjati sastave.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 2

Pogledaj komentare

2 Komentari

Možda vas zanima

Društvo

Stiže novi "pakao"; Spremite se

Kao u prvih 15 dana aprila, ovaj mesec će se završiti natprosečnim temperaturama. Prema najavi RHMZ u nedelju i do prve polovine naredne sedmice temperature će dostići letnje vrednosti.

7:21

26.4.2024.

12 h

Podeli: