Rekonstrukcija 14: Kako napraviti stadion?

Zimski praznici su prošli, vreme je da nastavimo seriju tekstova posvećenih rekonstrukciji srpskog fudbala. U 2013. godini serijal je imao, logično, 13 nastavaka, a dvadesetog dana 2014. stiže epizoda 14.

Izvor: B92

Ponedeljak, 20.01.2014.

09:36

Default images

Nastavljamo gde smo stali u 13. epizodi, i dalje se bavimo infrastrukturom, a posle teorije i zanimljivih primera snalaženja širom sveta, sada se vraćamo u Evropu.

Situacija u svetskom fudbalu od početka veka je takva da se raslojenost na bogate i velike sa jedne i nas ostale sa druge strane vidi odlično na terenu. Još uočljivija je razlika van terena, jer uslovi u kojima treniraju, odmaraju se i igraju fudbaleri u najvećim klubovima potpuno je neuporediva sa onim što preživljavaju oni u Srbiji i drugim malim zemljama Evrope. Uslovi za gledaoce takođe su neuporedivi ovde i u Engleskoj, Nemačkoj, pa čak i Španiji.

Ako se tehnika, taktika, trening, ili rad sa mladima mogu prepisati sa bilo kog mesta na svetu, ako su upravljački sistem, organizaciona struktura takmičenja, marketing nešto što se može upoređivati za zemljama sličnim po raznim osnovama, infrastruktura je specifično polje, u kojem je poređenje relevantno samo sa nekim ko ima slične uslove.

Zat ćemo se u ovom segmentu prvenstveno okrenuti državama u našem širem regionu i pogledati šta se dešava u Bugarskoj, Rumuniji, Mađarskoj, Slovačkoj i posebno Češkoj.

Od ostatka Evrope moguće je izvući neke pouke. U Engleskoj ne postoji samo Premijer liga, a odlične ideje o upotrebi stadiona tokom cele nedelje možemo naći kod četvrtoligaša u Engleskoj, u klubovima čiji su budžeti i posete vrlo slični onima u našoj Superligi.

Portugal je odličan primer kako je megalomanija štetna, jer dobar deo inače vrlo kvalitetnih stadiona sada propada, pošto nko nije smislio razuman način da ih iskoristi. Iz primera Poljske možemo da shvatimo do koje mere država (bilo kao celina, ili preko lokalnih organa) može da služi kao zaštitna mreža.

Češka: Racionalno i uzdržano

Strahov, sokolski slet 1932.
Odličan primer za ono Srbiji treba na planu infrastrukture može se pronaći u Češkoj. Češka ima jedan veliki grad (Prag sa 1.25 miliona stanovnika), još tri sa stabilnim šestocifrenim brojem stanovnika (Brno skoro 400, Ostrava oko 300, Plzenj 170 hiljada), još šest na samoj granici 100 hiljada i još osam sa preko 50 hiljada stanovnika. U tri od te četiri grupe (osim gradova na granici 100.000) Srbija je jednaka ili skoro jednaka.

Česi imaju i sličnu sportsku istoriju našoj, sa megalomanskim multifunkcionalnim stadionima – od Strahova, koji je po površini i kapacitetu najveći stadion na svetu, do Za Lužankami u Brnu, koji je imao kapacitet od 50.000 mesta (u gradu koji nikad nije prebacio 400.000 stanovnika).

Kao centralna tačka sokolskog pokreta, Češka je svoje glavne sportske objekte oblikovala za potrebe manifestacije tokom koje na terenu vežbaju hiljade ljudi, a broj gledalaca je ogroman (poslednji predratni slet okupio je na Strahovu 350 hiljada ljudi). U vreme komunizma sličan koncept prebačen je na spartakijade (videti pod: proslave Dana mladosti na Stadionu JNA).

Takođe, stadioni u toj zemlji redovno su imali atletske staze, često i bili prilagođeni za biciklističke trke i spidvej, koji su tamo izuzetno popularni. Zahvaljujući svemu tome devedesetih su Česi morali da krenu od nule sa stadionima širom zemlje, ne bi li oni ispunili propise UEFA, a u poslednje vreme i nacionalnog fudbalskog saveza.

Iako su snovi ljubitelja fudbala i graditelja u Češkoj slični onima koje imamo mi, srednjoevropski mentalitet drži im noge čvrsto na zemlji. Poslu je priđeno krajnje racionalno, u odnosu na veličinu gradova, ali i prosečnu posetu utakmicama Gambrinus lige (sa nešto manje od 5000 nije ni među 20 najposećenijih prvih liga Evrope, daleko je iza danske, norveške i austrijske lige, da i ne pričamo o poljskoj, belgijskoj ili švarcajskoj).

Stadioni su pravljeni tako da ispunjavaju standarde UEFA (češka reprezentacija često igra van Praga – Srbija je pod tim imenom debitovala u gradiću Uherske Hradište), i na tribinama, i na samom terenu (grejači i drenaža – bez grejanja terena ne možete da igrate u prvoj ligi Češke), kao i u pratećoj infrastrukturi (sanitarni čvor, parking, dostupnost pića i hrane).
slavia.cz
Najveći stadion u ligi u ovom trenutku je moderna Eden Arena u Pragu. Stadion kapaciteta 21000 gledalaca (plus 45 VIP boksova sa 470 mesta) izgrađen je od 2006. do 2008. na mestu starog Edena, doma praške Slavije u prethodnih pola veka. Modernizacija objekta u kvartu Vršovice odlagana je dobrih 20 godina, a od rušenja starog do početka gradnje novog stadiona prošla su 34 meseca (zbog toga je Slavija kao podstanar dočekala Partizan na Strahovu). Projekat je menjan i pojednostavljen, cena mu je sa oko 65 pala na 40 miliona evra, a već prvi meč na njemu doneo je belo-crvenima prvu titulu posle 12 godina. Uvodni meč ove evropske sezone, Superkup između Bajerna i Čelsija, odigran je na Eden Areni.

Drugi gradski stadion, slavna Letna, danas se zove Đenerali Arena. Dom Sparte prima nešto manje od 20 hiljada ljudi, a prošao je kroz nekoliko faza rekonstrukcije krajem devedesetih i početkom ovog veka. O Letni

Trenutni češki šampion Viktorija Plzenj igrala je pre dve godine Ligu šampiona na Edenu, dok se njihova Doosan Arena u Štruncovom Parkukompletno preuređivala za sumu od oko 13 miliona evra. Novi stadion ugostio je LŠ ove sezone, prima skoro 12 hiljada ljudi, što je sasvim razumno za grad od 170 hiljada stanovnika.

Trostruko jeftinije prošla je rekonstrukcija Gradskog stadiona u Srpskoj ulici, na kojem sad igra Zbrojovka Brno. On, doduše, ne m ispunjava usplove za LŠ, ali za domaću ligu i LE je dovoljan, a klub iz Moravske i tako nije blizu evrotakmičenja. Na njemu igra i tim Znojma, čiji stadion neispunjava ligaške uslove, baš kao što je tim Mosta igrao kao domaćin u Teplicama. Zbrojovkini navijači stalno ponavljaju da očekuju povratak na Za Lužankami, koji se sada lagano raspada. Postojeći projekat njegove rekonsturkcije košta 55 miliona evra. Do tada Zbrojovka je na dnu liste prosečnih poseta (ove jeseni 1650 po utakmici).
fcslovanliberec.cz
Banjik u Ostravi igra na stadionu Bazali (oko 17.300 mesta), u čiju rekonstrukciju je uloženo oko 1.1 milion evra. To je dovoljna suma za domaću ligu, a za evropske ambicije raspisan je konkurs za novu Arenu, ali pitanje je kada bi ona mogla da se gradi.

Nove stadione (gradnjom od nule ili potpunom rekonstrukcijom pranijih objekata) u poslednjih 15 godina dobilo je još nekoliko članova prve češke lige.

Stadion U Nisi, na kojem igra Slovan iz Libereca, odličan je primer. Izgrađen u četiri etape od 1995. do 2001, on je iskoristio najbolje od svoje pozicije: glavna tribina ugrađena je u stenu (slično, ali manje dramatično od slavnog stadiona u Bragi; neuporedivo srećnije rešeno nego Kantrida, Rakovica ili stadion Radničkog na Novom Beogradu), odmah iza suprotne protiče reka koja je objektu dala ime. Kompaktni stadion prima tek nešto ispod 10 hiljada ljudi (sva mesta pokrivena) i koštao je ispod 10 miliona evra.

Njihove komšije iz Jabloneca takođe su rekonstruisale stadion u etapama od 2002.do 2008. i njihova Chance Arena ima 6108 stolica. Pomenute Uherske Hradište potrošile su 7 miliona evra da izgrade stadion Miroslava Valente za 8121 gledaoca, na kojem igra FK Slovacko. Pžibram je takođe dobio novi stadion Na Litavce, sa 9100 mesta (mada razmatraju dograđivanje do kapaciteta od 11.000).

Iako poseta ovim stadionima nije sjajna, dobra strana je što na spisku 5 najposećenijih mečeva u sezoni nalazimo 4 različita stadiona (doduše, Sparta i/ili Slavija su igrali na svih 10 najposećenijih mečeva). Takođe, ova jesen donela je napredak od celih 10 posto u odnosu na bilo koju od prethodne tri, a čelni ljudi češkog fudbala nadaju se da je to tek početak uspona.

Praški panoptikum, vek kasnije

Sundance Kid
Daleko od toga da u češkom fudbalu sve funkcioniše. Baš kao i naša, češka reprezentacija platila je cenu igranja u ravnopravnoj grupi, a poraz od Jermenije je stavio tačku na njihove nade da će ići u Brazil. Klubovi na međunarodnoj sceni nisu baš spektakularni, a na domaćoj veliki uticaj ima pojava raširena po istočnoj Evropi (ne i u ovim krajevima) – pad tradicionalna 2 ili 3 kluba iz glavnog grada i nova dominacija ekipa iz unutrašnjosti.

U poslednje tri sezone titule su išle u Liberec (Slovan 2012) i Plzenj (Viktorija (2011, 2013). To sigurno raduje sve u Češkoj osim navijača Sparte i Slavije, svakako i vlasnika tih klubova. Grupa investitora J&T, vlasnik Sparte već 10 godina, na klubu je zabeležio čist gubitak od 40 miliona evra, a nemaju kome da ga prodaju (ne bojte se, i oni su dosetili šeika i ruskih oligarha; nisu zainteresovani).

Sada je ceo teret pao na jednog od vodećih menadžera J&T Danijela Kržetinskog, koji je lično zainteresovan za klub, kao navijač od malih nogu. Dobra stvar za navijače Sparte je to što klub ubedljivo vodi u ligi (mada je i pre dve sezone vodio i raspao se u finišu).

Sličnu srećnu okolnost imala je i Slavija, koju je 2011. preuzeo Aleš Ržebiček, takođe navijač od detinjstva i uspešan poslovni čovek. On je umeo prilično da iznervira navijače nekim svojim potezima, nije ga vratio u vrh, ali mu je bar obezbedio bezbednost od gašenja.

Problem koji ima Slavija je zapravo mnogo veći – oni i nisu vlasnici svog stadiona. Kada je Ržebiček preuzimao klub, nadao se da sa njim ide i stadion, ali se to nije dogodilo (da bih detaljno opisao vlasničke odnose nad Edenom i sve sa tim povezane skandale, morao bih da utrošim ceo jedan nastavak ove priče, a više je bizarno nego interesantno).

Jedna od ideja, koja se u poslednje vreme provlači je da Sparta dugove vrati prodajom Đenerali Arene, jer bi se za plac na toj atraktivnoj lokaciji, na obodu glavnog gradskog parka, kilometar od Hradčana i glavnog gradskog trga, povrh svega na brdu iznad Vltave, moglo dobiti dosta novca. Sledeći korak bio bi preseljenje na Eden, koji i tako po papirima ne pripada Slaviji, zbog čega bi deljenje stadiona bilo prihvatljivo.

Navijači se sa tim verovatno ne bi slagali, ali u Pragu navijače retko išta pitaju – od skandala sa podelom Bohemijansa i šetnje Bohemijansa 05 između Edena i stadiona Viktorije Žižkov. U krajnjoj liniji, dok ih komunisti kao buržoaski klub nisu početkom 50-ih odatle isterali, Letna je decenijama bila i dom Slavije, pa deljenje stadiona sa najvećim rivalom ne bi bilo neutemeljeno u istoriji. Slavija je i tako osmogodišnje izgnanstvo zbog obnove Edena provela na Strahovu, koji danas uglavnom služi kao Spartin trening centar.

Da budemo načisto – od sporta je izuzetno teško zaraditi novac, a infrastruktura košta mnogo. Za dokaz ne moramo dalje od Praga. Slavna Sazka Arena, danas poznata kao O2 Arena, koštala je između 250 i 300 miliona evra. Kompanija Sazka koja je preuzela na sebe izgradnju, bankrotirala je 2011. Banka koja je finansirala izgradnju prodala je dug ispod cene, jer ne veruje u to da će u dogledno vreme biti vraćen. Arena već neko vreme posluje pozitivno na dnevnom nivou, ali je veoma malo verovatno da će novac uložen u njenu izgradnju ikad biti nadoknađen. Do sada je bila domaćin F4 Evrolige, SP u hokeju i florbolu (sport sa najbržim rastom popularnosti u Češkoj), i finalnih mečeva Fed kupa i Dejvis kupa 2012.

Slovačka: Igrate li vi fudbal?

Tehelne Pole (Marián 2)
Krenimo iz Češke redom, najpre u Slovačku, gde nas put vodi kroz Bratislavu. U tom gradu situacija je trenutno strašna za ljubitelje fudbala – od tri gradska kluba koja su osvajala titule u ČSR i Slovačkoj samo jedan igra u prvoj ligi, a nijedan na svom stadionu.

Agonija je počela kada je 2009. novi vlasnik prodao licencu Intera Senici, pa je klub prestao da postoji. Nešto kasnije pokrenut je klub.naslednik, ali je on sad četvrtoligaš i ne igra na stadionu Pasjanki. Već na jednom mnogo manjem objektu.

Te 2009. na Pasjanki se preselio Slovan, koji je napustio svoje Tehelne Pole, na kojem se igralo u prethodnih 70 godina. Prvobitni plan je bio da se stadion ponovo izgradi od 2010. do 2012, ali ni u ovom trenutku nije izvesno štaće se događati. Poslednja verzija predviđa objekat za 35 hiljada ljudi, vredan 70 miliona evra (od kojih 27 miliona daje država), koji bi trebalo da bude gotov do 2016.

Zato je Slovan Zvezdu čekao na Pasjankima, dok je Tehelne Pole poslednji video Partizan, u utakmici sa Artmedijom. Klub iz Petžalke, sa druge strane Dunava, morao je tu da igra, jer njegov Stari Most ne ispunjava uslove ni za prvu ligu. Artmedija je ne samo ušla u Premijer ligu, nego se i pošteno pokazala, a jedna lopta koja je prošla golmana, ali je zaustavljena u dubokom blatu, tokom meča poslednjeg kola sa Seltikom, koštala ih je osmine finala. Sudbinske 2009. njihov gazda kupio je Slovan, poveo sa sobom trenere i igrače i sada stari klub, pod imenom Petžalka, igra u trećoj ligi.

Mađarska: Stadionska groznica

nagyerdeistadion.hu

 

 

Put nas preko Dunava vodi u Mađarsku, gde je zavladala prava rekonstrukciona groznica. Pisali smo već o tome kako Viktor Orban i njegova vlada već godinama sprovode velike promene u fudbalu naših severnih suseda, a sada je na red došla i rekonstrukcija objekata. 

Plan premijera je više nego ambiciozan – da za kratko vreme, do 2016. godine, dovede u red 27 stadiona u svojoj zemlji, i tako omogući većini od 32 kluba prve i druge lige da igraju u korektnim uslovima. Da bi podstakao rad on je najavio i da je budžet koji je spremila Vlada čak 135 miliona evra, u proseku 5 miliona po stadionu. 

Da Mađari misle baš ozbiljno možemo videti u Debrecenu. Najveći grad istočne Mađarske dom je lidera nacionalnog prvenstva i ekipe koja je osvojila šest od prethodnih 9 titula. Stari stadion u ulici Gabora Olaha definitivno nije dovoljno dobar za dominantnu silu, pa se na mestu starog atletskog stadiona pola kilometra dalje pravi novi stadion. 

I to kako se pravi. Graditelji su dobili rok od 15 meseci da završe stadion, a stari objekat srušili su 29. januara prošle godine. Petog novembra objavljen je na YT četvrtominutni snimak na kojem se vidi kompletan dotadašnji tok izgradnje.

Nemojte ga propustiti, zapanjićete se, a oni koji godinama grade po jednu tribinu od 3000 mesta na domaćim stadionima morali bi da se ozbiljno zapitaju. 

Nađerdei stadion koštaće 44 miliona evra, primaće 20.020 ljudi, uključujući 150 novinara i 50 komentatora, a imaće i 26 loža (koje su jedna od naproblematičnijih tačaka na našim stadionima). 

Nije ni Mađarska Japan, i za stadion u Debrecenu je prvobitno bilo planirano da bude gotov do 2012, ali kad su počeli da ga rade, ušli su u izuzetan ritam, i nemadileme da će do aprila stadion biti gotov. Pošto se radi o novom objektu, više faza je moglo da se radi u isto vreme, a klub je za to vreme igrao na starom. 

 

 

Stadion Ferencvaroša (Foto: Fauvirt)
U glavnom gradu prva velika rekonstrukcija krenula je posle 4 godine po sistemu kreni-stani. Novi Ferencvarošev stadion Florijan Albert biće neuporedivo kvalitetniji i moderniji od starog, koji se zvao po imenu ulice koja vodi ka Beogradu. Za njega sve je pomalo ispred Debrecena – rok (16 meseci), kapacitet (22.600) i budžet (47 miliona evra), a finansira ga većim delom lokalna vlast (grad i deveti kvart).

Korak drže i prve komšije, one iz desetog kvarta. Honved se nikad nije oporavio od 1956. i ulaska ruskih tenkova, koji su razbili „Laku konjicu“, možda i najbolji tim u istoriji svetskog fudbala, ali klub iz Kišpešta spreman je da izgradnjom novog stadiona podstakne novo zlatno doba.

Dobro nam poznati stadion u Sekešfehervaru, na kojem igra Videoton, uskoro će takođe u istoriju, a menja ga objekat vredan oko 35 miliona evra. Za njima će, sasvim sigurno, i ostali.

Istočni susedi: Svaka sličnost slučajna

Andrei Stroe

 

 

Proletećemo kroz Srbiju autoputem, i izlazimo na njegovom suprotnom kraju, između Dimitrovgrada tj. Caribroda i Slivnice. Idemo u Sofiju da vidimo da stvari ne idu uvek kako treba. 

Stadion Georgi Asparuhov, dom najpopularnije bugarske ekipe – Levskog iz Sofije – danas izgleda osakaćeno. Prošlog februara srušena je glavna, zapadna tribina stadiona, a plan je bio da se ta i južna tribina rekonstruišu do maja 2014, za stoti rođendan „sinih“. 

Plan je bio da se zatim u narednih godinu dana rekonstruiše istočna, a posle nje i severna tribina. Kapacitet stadiona bio bi 28 hiljada mesta, krovom bi bile pokrivene sve tribine, ali bez prvih redova i uglova, a lože bi postojale na zapadu i istoku. 

Deset meseci kasnije prekinuti su radovi, bez saopštenja kada će i kako biti nastavljeni. Sve što se moglo čuti od vlasnika kluba Todora Babkova je da novca ima samo za plate igrača i trenera. Pun vek postojanja Levski će dočekati sa polusrušenim objektom. 

CSKA nije ispao toliko naivan. Nekadašnji vojni klub je u nekoliko navrata najavljivao početak rekonstrukcije, ali uvek uslovno, i svaki put je odlagao. Na kraju su tokom 2010. odradili neke od osnovni prepravki na postojećem stadionu, da bi dobili licencu za takmičenje u domaćoj ligi. 

Opet ćemo preći Dunav, ovog puta ka severu, da bismo proverili šta su Rumuni uradili sa Nacionalnom arenom. U maju 2012. taj novi stadion ugostio je finale Lige Evrope između madridskog Atletika i ekipe Atletik Bilbao. Ubedljivu pobedu Falkaa i drugova gledalo je preko 52 hiljade ljudi na zaista modernom i vrhunski kvalitetnom stadionu. 

Problem su, međutim, bile cena i rokovi. Stadion je građen 42 meseca, 20 nedelja preko prvobitnog roka, a njegova cena se duplirala – umesto 119 miliona, na koliko je ugovor potpisan u aprilu 2007, na kraju je koštao 234 miliona evra. U tu cenu uključen je i pokretni krov, vredan 20 miliona evra, koji se zatvara za 15 minuta. 

Stadion na kojem će od sporta biti igrane utakmice reprezentacije, finale kupa i superkup, moraće dobro da osmisli sadržaj da bi bio rentabilan, sa svojim skupim sadržajima, 42 skajboksa, 3600 VIP sedišta. Već od pomenute utakmice dva španska kluba grad je zaradio poveliku sumu novca, a o rentabilnosti ovakvog objekta moći ćemo da sudimo tek za nekoliko godina. 

To je bilo sve za ovu, četrnaestu epizodu. U petnaestoj ćemo završiti priču o infrastrukturi pogledom u svoje dvorište. Pričamo o stadionima na Voždovcu i Banovom brdu, Čairu, Jagodini, Čačku, Šapcu, Gornjem Milanovcu... Budite uz nas i 27. januara.

 

 

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

27 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Propao pokušaj: Nemačka u haosu

Nemačke mašinovođe od utorka rano ujutro ponovo su u štrajku, samo nekoliko dana po okončanju prethodnog štrajka. Sudovi su odbacili pokušaj Nemačke železnice (DB) da zaustavi štrajk.

17:25

12.3.2024.

6 d

Podeli: