Amiši: na distanci, molim!

Zajednica Amiša u SAD prezire pogodnosti modernog sveta, a da ironija bude veća, oni su turistička atrakcija baš zato što su toliko arhaični, piše holandski dnevni list Algemeen Dagblad.

Izvor: B92

Izvor: B92

Petak, 02.10.2009.

07:00

Default images

‘No pictures, please!’ dovikuju desetogodišnji dečaci skromno obučeni, sa neobičnim kapicama na glavi, crnim cipelama na pertlanje i kraćušnim pantalonama s tregerima. Pripadaju Amiš zajednici u oblasti Lankaster u Pensilvaniji, SAD. Svake godine horde turista hrle u ovu oblast kako bi saznali nešto više ovim ljudima i njihovom zastarelom, mračnom životnom programu.

Početak jeseni je idealno vreme za posetu Amiša. Zimi nema bog zna šta da se vidi, jer Amiši uglavnom sede u svojim kućama, a leti su mala sela u kojima žive pretrpana turistima. Jesen je vreme žetve, pa su šanse najveće da ih vidite u poslu, na njivi ili u bašti.

Najpoznatije selo u u zemlji Amiša je Intercourse, u prevodu seksualni odnos. ‘Bar jedanput mesečno neko ukrade tablu sa imenom sela’, kaže uz smeh konobar jednog kafea.
Photo: csyork65 / Flickr
Na prvi pogled Intercourse izgleda kao i svako drugo američko selo: sa obe strane glavnog puta nižu se kolonijalne kuće sa verandom ispred vrata. Ali zvuk konjskih kopita koji se razleže ulicama svedoči da je ipak reč o nečemu drugom. Ubrzanim tempom, četvrtaste kočije sa zatamnjenim staklima cirkulišu ulicama.

Teško je videti ko sedi u kočiji, ali u trenutku kada prolaze pored vas, letimično se ocrtavaju siluete muškaraca sa dugim bradama i žena sa kosama uvezanim u čvrste punđe sakrivene ispod belih kapica.

Čak će i nepismenima poći za rukom da zaključe da ovu oblast naseljavaju Amiši. Ogromni bilbordi sa upečatljivim slikama najavljuju hotele uređene u amiš-stilu, i sve ostalo sto je u vezi sa Amišima.

Severno od sela Strasburg nalazi se The Amish Village, ranč pretvoren u muzej. Vodič će vas sprovesti kroz kuću i nadograđene štale uz osnovne informacije o ovoj zajednici.

Samo sto metara od turističkih sela kao što su Intercourse, Strasburg ili Bird-in-Hand, sve je odjednom drugačije. Levo i desno po brdovitim predelima razbacani rančevi uokvireni lepo uređenim baštama sa cvećem i drvenim ogradicama. Krave se dosađuju pasući finu travu. Tišina i svež vazduh!
Photo: stu_spivack / Flickr
Vožnja po ovim selima podseća na afrički safari. I umesto da otkrivate nove divlje životinje, vi tragate za Amišima u njihovom divljem izolovanom svetu.

I onda, dobar kadar za fotografisanje: konji koji vuku zaprežna kola, a oko njih muškarci, žene i deca vredno obavljaju poslove na njivi. Ukoliko ugledaju turiste, žene će istog trena hitro okrenuti glavu na drugu stranu, a muškarci baciti drski pogled ispod svojih šešira.

Jako je teško stupiti sa Amišima u kontakt. Oni su anabaptisti, nemaju crkve, a sopstvene kuće doživljavaju kao svetilišta. Strancima je, naravno, ulaz zabranjen. S druge strane, vera im zabranjuje fotografisanje i snimanje, tako da svakoga ko nosi foto aparat u startu vide kao neprijatelja.

Ipak ne zaziru od trgovine. Prodaju tegle sa džemom, povrćem, lubenice, čak i štenad.

Kitchen Kettle Village godišnje namami hiljade turista. Na ovom vašaru za sve i svašta ljudi uživaju u najvećoj kič ponudi (slike, korpe, kape, šoljice, prerađeno voće i povrće). Atraktivno, ali to ipak nije prava slika Amiša.

Jedna bosonoga devojčica trči ka ulici na zvuk automobila. Tu, pored puta, njeni roditelji drže tezgu sa svojom robom. Njena majka, umotana u dugu plavu haljinu sa keceljom, obazrivo motri na svoju ćerku.
Photo: louisepalanker / Flickr
Dosta rezervisano, na distanci, počinju da pričaju. ‘Živimo od zemljoradnje, ali i od turizma’, kaže majka dok meri dve ogromne bundeve. ‘Baš kao i svi drugi, i mi imamo obične svakodnevne aktivnosti, tako da zaista nemam vremena da pričam o našim životnim shvatanjima i religiji.’ I tu je kraj.

A jedna fotografija? ‘Radije ne. Ne smemo.’ Za bundeve traži 3 dolara, a onda se sa ćerkom vraća poslu.

Amiši pričaju svojim jedinstvenim jezikom, nekom vrstom staro-nemačkog dijalekta. Često se venčavaju sa rođacima iz drugog ili trećeg kolena, tako da genetski poremećaji nisu strana pojava. Do 12. godine deca idu u školu, a onda su obavezni da pomognu roditeljima u obradi zemlje.

Kad napune 16 mogu da se prepuste alkoholisanju, žurkama i nekoj trendi odeći. Taj stadijum života naziva se rumspringa, što bi najviše odgovaralo izrazu blejanje. Sa 18 se uglavnom venčavaju i beže od tog ‘raskalašnog’ života koji su na tren iskusili.

Tolika zatvorenost zapravo čini ovu zajednicu jedinstvenom. Odbijaju da se voze autom (mada ipak pristaju na ulogu suvozača), u kući nemaju telefon (mada ipak koriste telefonske govornice na ulici), struja se ignoriše (agregati su prihvatljiva opcija). Pored arhaičnih pogleda na svet, imaju ambiciju da postanu najbogatiji seljaci Amerike.

Danas živi ukupno 231.000 Amiša, razbacanih po Americi i Kanadi. Od toga njih 27.000 naseljava oblast Lankaster, navodi Algemeen Dagblad.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

11 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: