Priča o Andrićevim pričama

Pre pola veka Ivo Andrić popeo se na pozornicu i zahvalio članovima Švedske akademije nauka i umetnosti na Nobelovoj nagradi, jedinoj koja je do sada pošla u ruke nekog od pisaca sa prostora bivše Jugoslavije. Njegov nadahnuti govor prerastao je u pravi esej „O priči i pričanju“.

Izvor: Razgovarao: Mladen Savkoviæ

Sreda, 07.07.2010.

10:59

Default images

Danas, pedeset godina od toga trenutka, ceo vek od prvog objavljivanja njegove pesme u „Bosanskoj vili“ i sto dvadeset godina nakon njegovog rođenja, pred čitaocima se ponovo nalaze njegove priče i pričanja, objavljene u novom ruhu, raspoređene na novi način. Na ideju Zadužbine Ive Andriće, izdavačke kuće Dereta i Laguna objavile su deset zbirki Andrićevih priča, po prvi put tematski raspoređenih.

O svemu onome što je prethodilo i usledilo iza „Priča o ženi“, „Fratarskih priča“, „Priča o deci“ i „Priča o gradovima“ govori urednik Derete Zoran Bognar. O „Beogradskim pričama“, „Pričama o selu“, „Sarajevskim pričama“, „Pričama o osobenjacima i malim ljudima“ i „Pričama o moru“ govori urednik Lagune Dejan Mihailović.

Otkuda Vaša izdavačka kuća u ovom projektu?
Dereta: Prvi put se, ne samo u istoriji srpske književnosti, već u celom svetu, objavljuju tematske priče Ive Andrića. Mi smo jedan od dva izdavača koji su bili pozvani na razgovor od strane Zadužbine Ive Andrića. Iako smo, bez lažnog foliranja, i Laguna i mi hteli svih deset knjiga, u Zadužbini nisu želeli da prave bilo kakav monopol, jer je ovde ipak najbitniji Andrić. Mi se zaista ponosimo time što smo učestvovali u ovako bitnom jubileju našeg jedinog Nobelovca. S druge strane ostaje velika tuga i razočaranje što državne institucije, pa čak ni Ministarstvo kulture, nisu učestvovali u ovoj priči.
Laguna: Pre dve godine, na Sajmu knjiga, upoznao sam se sa predstavnicima Zadužbine Ive Andrića, i tada smo razgovarali o ideji, o kojoj sam i ranije razmišljao, a to je da predstavimo Andrića na netradicionalan način, mimo svih kanona kada je reč o njegovom opusu. Bilo je dosta izdanja, izabranih i sabranih dela, koja su su postala dovoljno poznata publici. Sada, kada se velikani u svetu predstavljaju na drugačiji način, činilo mi se da je pravo vreme da i Andrića predstavimo čitaocima u novom ruhu. Koliko ste zadovoljni baš ovakvim rešenjem - tematskim zbirkama?
Dereta
: Ideja je u potpunosti nastala u Zadužbini i moram reći da je veoma originalna. Meni je intimno jako drago da su se odlučili za pripovetke, jer je Andrić najbolji i najkompaktniji u malo kraćoj proznoj formi. On je pisao romane, i Nobelovu nagradu je dobio ponajviše zbog jednog od njih, romana „Na Drini ćuprija“, ali će vam svi iz zanatskog i izdavačkog miljea reći da je on najbolji u pripovetkama. Stoga je ovaj potez baš dobar, jer osvetljava Andrića kao pripovedača, tamo gde je on najjači.
Laguna: Kod romana nema šta da se menja. Oni se samo preštampavaju, objavljuju se nova izdanja, dok su priče Andrićeve toliko specifične. Pre svega, on je za života izdavao zbirke priča pod nazivima „Pripovetke“ i „Nove pripovetke“, a i kasnije su se pojavljivala na primer izdanja sa po samo dve priče u knjizi. Nakon njegove smrti izdavači su bili na mukama kako da predstave sve te priče publici. Vremenom je uspostavljen jedan tradicionalni kanon koji se do dan-danas ponavlja, a mi smo hteli da damo čitaocu drugačijeg i drugačije organizovanog Andrića.
Kako komentarišete izbor tema na kojima se zasnivaju ove zbirke priča?
Dereta
: Ako imate tu sreću da pripadate narodu koji ima jednog Nobelovca, veoma je lepo da saznate na višem nivou kako je on promišljao različite teme. Tu su priče o starosnoj dobi, o gradovima i civilizacijama, o metropolisu i urbanizaciji. Ko je uspeo da demistifikuje žene ikada, ili što kaže pesma Duška Trifunovića „Ko će znati žensko srce?" A Andrić se i tom provokativnom temom bavio u „Ženskim pričama“. Žalim što mi nismo dobili bar još jednu knjigu, „Beogradske priče“, ali na kraju svega, to čitaocu nije ni bitno.
Laguna: Ljudi više vole da čitaju romane, istorijsku i epsku fantastiku, ali veliko interesovanje za ove knjige pokazuje da je Andrić i dalje svež, nov i aktuelan pisac, koji istovremeno ostaje klasik naše književnosti. Knjiga „Priče o osobenjacima i malim ljudima” po mojoj oceni najlepša je zbirka, jer se u njoj nalazi niz divnih dela koja su do sada zaklanjale velike Andrićeve priče. Takvih izuzetnih malih bisera ima i u „Pričama o moru”.
Kakvu ste reakciju čitalaca očekivali, a šta ste dobili?
Dereta
: Nama zaista komercijalni efekat nije bio primarna stvar. Ipak, znali smo da će i taj efekat biti ispoštovan, pošto je jubilarna godina i sa svih strana se skreće pažnja na Andrića. Mene su nekoliko puta zvali na festivale koji, ne samo da nisu vezani za Andrića, već nemaju veze ni sa prozom. To su bili poetski festivali u okviru kojih sam predstavljao ove zbirke priča. Bio sam na Sarajevskim danima poezije, na Disovom proleću, u Zrenjaninu i Beloj Crkvi, jer je ovo ljudima veoma zanimljivo. „Beogradske priče” su izuzetno išle Laguni, kod nas su „Priče o gradovima“ i „Ženske priče“ veoma tražene. Mislim da smo stvorili neki „dream team”, jer nam se sve poklopilo i niko od nas troje, izdavača i Zadužbine nije vukao na svoju stranu. A čitaoci su to prepoznali, i ispostavilo da su knjige veoma komercijalne.
Laguna: Kao urednik edicije bio sam uveren da će ona izazvati veliku pažnju, jer su to nepoznati naslovi. Niko nije imao Andrića sa naslovom „Sarajevske priče” ili „Priče o osobenjacima i malim ljudima“. Podatak da su ove knjige do sada štampane u više od trideset hiljada primeraka dovoljno govori za sebe. Znao sam da će pažnju privući nove priče koje su do sada na neki način bile skrajnute, upravo zahvaljujući njegovim velikim pripovedačkim remek-delima kao što su „Most na Žepi“, „Noć u Alhambri“, „Put Alije Đerzeleza“ i druge. One su nekako zaklonile niz bisera, malih antologijskih kratkih priča kao što su „Zlostavljanje“, „Porodična slika“, „Reči“, „Dan u Rimu“... Koliko ovakvi poduhvati doprinose ponovnom iščitavanju ili pak otkrivanju Andrića?
Dereta
: Mislim da o Andriću i popularizaciji ne možemo istovremeno govoriti. On je svevremen ne zato što je Nobelovac, već zato što je njegovo delo toliko univerzalno. Mi već sada, mimo brojnih jubileja, želimo da nastavimo ovu priču. Biće jako teško napraviti nove izbore, a da se ne ponavljaju iste priče. Meni kao uredniku to ne smeta, jer eto „Anikina vremena“ sasvim legitimno mogu da stoje u „Ženskim pričama“ i u „Pričama o deci“.
Laguna: Ovakav nov pristup očigledno je vratio Andrića publici. Kao što rekoh, ona je posebno zainteresovana danas za teme poput daleke prošlosti, srednjevekovne istorije i sličnog, a svega toga imate i kod Andrića, samo su te teme smeštene na naše prostore, Bosnu i Balkan. Za prošli Sajam knjiga pripremili smo „Beogradske priče“ i „Priče o osobenjacima i malim ljudima“, tokom godine smo objavili i ostale zbirke, i sada pregovaramo o novim naslovima.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 1

Pogledaj komentare

1 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Bure baruta pred eksplozijom: Počinje veliki rat?

Bliski istok, zbog promene ravnoteže snaga i dubokih kriza, pre svega palestinsko-izraelske, može se smatrati buretom baruta i ima potencijal da dovede ne samo do regionalnog sukoba, već i do globalnog konflikta.

20:40

17.4.2024.

1 d

Svet

Uništeno; Zelenski: Hvala na preciznosti

U ukrajinskom napadu na vojni aerodrom na Krimu u sredu ozbiljno su oštećena četiri lansera raketa, tri radarske stanice i druga oprema, saopštila je danas Ukrajinska vojna obaveštajna agencija.

14:21

18.4.2024.

1 d

Podeli: