Moji susreti sa Asanžom

Osnivač „Vikiliksa” vreme u ambasadi Ekvadora u Londonu, gde ga često posećuje izdavač Uroš Balov, provodi čitajući, pretražujući internet, a šetnju mu zamenjuje traka za trčanje.

Info

Izvor: Dejana Ivanoviæ

Sreda, 09.04.2014.

15:37

Default images

Džulijan Asanž, osnivač sajta „Vikiliks”, skoro pune dve godine nalazi se u ambasadi Ekvadora u Londonu i ne sme da napusti ovo utočište, iako je polovinom 2012. godine dobio politički azil od Ekvadora. Prete mu teške optužbe SAD zbog objavljivanja stotina hiljada poverljivih dokumenata američke vlade, ali i Švedske koja traži njegovo izručenje kako bi ga nadležni u ovoj zemlji saslušali zbog optužbi dve žene za seksualno uznemiravanje.

Izdavač Uroš Balov upoznao je Džulijana Asanža početkom 2011, a poslednjih godinu-dve često ga posećuje u ambasadi Ekvadora u Londonu.

– Upoznali smo se početkom 2011. dok je bio u kućnom pritvoru u jednoj kući u Norfolku i tada smo pregovarali o pravima za srpsko izdanje njegove „Neautorizovane autobiografije” kojom smo nešto kasnije i počeli život izdavačke kuće „Albion buks”. Mislim da niko od nas tada nije shvatao kako će se to poznanstvo razvijati i kakvo iskustvo će svima nama doneti. Ponekad, kada razmišljam o svemu, čini mi se kao da je to neki film koji sam gledao, a ne nešto što sam ja doživeo – kaže Balov za „Politiku”. Prilikom svakog od svojih čestih odlazaka u London Balov nastoji da razgovara sa Džulijanom Asanžom.

– Ambasada Ekvadora se nalazi u stambenoj zgradi u blizini robne kuće „Harods”. S obzirom na to da je u pitanju veoma mala ambasada smeštena u jednom od stanova u prizemlju, Džulijan nema mogućnost da izađe iz nje, čak ni na onaj čuveni balkon, sa čijih vrata se nekoliko puta obraćao. Jedino teritorija stana predstavlja teritoriju ambasade tako da samo na tom prostoru važi njegov azil. Sve ostalo bi bilo kockanje sa srećom, jer bi policija imala pravo da ga uhapsi. Ispred ambasade nalaze se pripadnici britanske policije. Mislim da je opravdano verovati da se ispred u svakom trenutku nalaze i pripadnici nekih drugih službi.

Naravno, ambasada ima svoje obezbeđenje, a postoje i ljudi koji su zaduženi za Asanžovu bezbednost – ističe Balov.

Džulijan Asanž mnogo vremena provodi čitajući, ali često je i na internetu. Izlazak u šetnju mu zamenjuje traka za trčanje. On vodi jedan vrlo skroman i neobičan život, kaže naš sagovornik.

– Veoma je svestan svoje situacije, kao i činjenice da ne postoji lako rešenje njegovog slučaja. Za optužbe u Švedskoj kaže da su potpuno nameštene, baš zbog toga da bi mogao biti izručen u SAD, gde žele da ga optuže za pomaganje teroristima – kaže Balov.

Važno je ne mešati slučaj Džulijana Asanža sa slučajem Edvarda Snoudena, smatra naš sagovornik.

– Snouden je uzbunjivač i kako se ispostavilo „ruska krtica” koji je progovorio o zloupotrebama koje čini njegova vlada, dok Asanž sebe vidi kao novinara koji uzbunjivačima pruža platformu na kojoj će anonimno izneti svoja otkrića – ističe Balov.

Svaki razgovor sa Džulijanom Asanžom počinje pričom o knjigama, kaže naš sagovornik i dodaje da osnivača „Vikiliksa” interesuje kako ljudi u Srbiji reaguju na ono protiv čega se on bori i za šta se zalaže.

– Vrlo dobro je upoznat sa političkom situacijom u celom svetu, pa samim tim i u Srbiji, što ste mogli da vidite i iz ovog njegovog poslednjeg obraćanja građanima Srbije. Međutim, ono što me svaki put pozitivno iznenadi jeste činjenica da sa njim možete razgovarati o svemu. Ne moramo se uvek slagati u svemu, ali je vrlo zanimljiv način na koji razmišlja i percipira stvari i događaje – objašnjava Uroš Balov.

Džulijan Asanž je pre nekoliko dana putem skajpa uputio video-poruku našim građanima, emitovanu u emisiji „24 minuta sa Zoranom Kesićem” na TV B 92. U njoj je između ostalog rekao da je Srbija često bila pogrešno predstavljena u svetu i da se nalazi u svojevrsnom „međuprostoru”, ali smatra da to nije pozicija slabosti, već snage i mogućnosti koja ljudima daje neophodnu perspektivu da prepoznaju istinu.

– Ponekad svet nije samo iskrivljivao sliku o Srbiji, već ju je i napadao – naglasio je Asanž i podsetio da je NATO bombardovao Srbiju pre 15 godina, kada su i srpski medijski radnici bili žrtve.

– To je jedini put kad je NATO priznao da je namerno ubijao novinare. Da, srpski novinari su ubijani i tokom Miloševićevog režima, ali i NATO bombardovanja – rekao je osnivač „Vikiliksa” u ovoj video-poruci.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 6

Pogledaj komentare

6 Komentari

Možda vas zanima

Društvo

Stiže novi "pakao"; Spremite se

Kao u prvih 15 dana aprila, ovaj mesec će se završiti natprosečnim temperaturama. Prema najavi RHMZ u nedelju i do prve polovine naredne sedmice temperature će dostići letnje vrednosti.

7:21

26.4.2024.

12 h

Podeli: