Raste etnička distanca u Srbiji

Oko 40 odsto ispitanika nerado prihvata činjenicu da su i Albanci državljani Srbije, a trećina ne bi želela da im Hrvati, Mađari, Romi, Bošnjaci budu komšije.

To su rezultati studije ”Put iz bratstva i jedinstva – etnička distanca građana Srbije”, socijalnog psihologa Dragana Popadića, inače profesora beogradskog Filozofskog fakulteta.

U studiji je istraživana etnička distanca građana Srbije prema Srbima, Crnogorcima, Mađarima, Bošnjacima, Romima, Hrvatima i Albancima.

Neki od rezultata su da je etnička distanca prema Albancima smanjena, prema Crnogorcima nepromenjena, dok je prema pripadnicima drugih naroda – Srbima, Hrvatima, Bošnjacima i Romima - u blagom porastu, od dva do pet odsto.

Profesor Popadić objašnjava da se takvi stavovi ređe formiraju u direktnim odnosima sa drugima, a daleko češće slušajući takve stavove i iskustva drugih, pre svega šta o tome putem medija govori društvena i politička elita.

“Posmatrana na taj način, etnička distanca jeste pre svega dirigovana medijskim predstavljanjem drugih”, objašnjava on.

Rezultati su pokazali da je i dalje najveća etnička distanca prema Albancima, koje 40 odsto ispitanika nerado vidi kao državljane Srbije, a čak 70 odsto bi odbilo da stupi u brak sa njima. Etnička distanca je nešto veća i kad je reč o Bošnjacima, Hrvatima, Mađarima i Romima.

S druge strane, najmanja je etnička distanca prema Srbima, a nešto veća prema Crnogorcima.

“Činjenicu da distanca ne opada već blago raste, i to ne samo u Srbiji već i nešto više u okolnim zemljama, doveo bih u vezu sa ekonomskom i političkom krizom kada je odgovornima najlakše da prstom upiru na druge kao na krivce ili smetnju napretku”, kaže Popadić.

Prema njegovim rečima, to govori i o odsustvu strateškog pristupa prema kojem bi bilo zainteresovanih za ublažavanje etničkih podela i za jačanje uzajamnog poverenja.

Popadić kaže da nedavni slučajevi antisemitizma mogu biti ilustracija takvog nastanka predrasuda i distance.

“Ako su teorije zavere prestale da se javno propagiraju, antisemitska literatura i dalje se slobodno reklamira i prodaje, a antisemitske izjave prihvataju kao potpuno normalne”, kaže on.

U Srbiji je 2009. godine usvojen Zakon o zabrani diskriminacije, ali, kako ističe pravnik Saša Gajin iz Centra za unapređenje pravnih studija, to je samo prvi korak iza kojeg je trebalo da usledi donošenje čitavog niza drugih zakona koji bi rešavali konkretna pitanja manjina.

Etnička distanca povećala se i u zemljama u regionu, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Makedoniji, koje, kao i Srbija, žele članstvo u Evropskoj uniji, zajednici koja traži od zemalja članica normalan suživot pripadnika različitih nacionalnosti.