Stoljetna Kravat-pukovnija osnovana davne 2010.

Shvatili u Hrvatskoj turističkoj zajednici da nema ozbiljne europske kulture bez tradicionalne smjene straže u metropoli, pa su izmislili zgodnu tradiciju da turisti snimaju

Izvor:

Grički top označio je podne, a dvanaest stamenih mladića u ulaštenim čizmama i dugačkim crnim ogrtačima opšivenim zlatovezom, sa sabljama zataknutim u pojase, predvođeni starijim brkom s teškim džeferdarom o ramenu, gordo maršira zagrebačkim Gornjim gradom.

Opaka se jedinica postrojava na Trgu svetog Marka, odakle u dostojanstvenoj koloni, na čelu s generalom na bijelom konju, kreće u ophodnju. A svi, do jednoga, oko vrata vezali jarko crvenu maramu.

- To je preteča suvremene kravate, kakvu i danas nose muškarci u cijelom svijetu – strpljivo objašnjava vodič grupici znatiželjnih talijanskih turista. - Morate znati da Hrvati imaju tisuću i pol godina vojničke tradicije, i da su nadaleko poznati hrvatski junaci bili najpouzdaniji Napoleonovi vojnici. Oni su i izmislili kravatu, otud njen naziv, od “Croata”.

- Fascinantno – pristojno je dobacila gospođa iza vodičevih leđa. - A gdje sad idu?

- U tradicionalnu novogodišnju ophodnju gradom i smjenu straže – spremno odgovara vodič. - To je Počasna satnija tradicionalne Kravat-pukovnije, stare hrvatske povijesne jedinice koja već tisuću godina brani kraljevski grad Zagreb.

Svaki dan, po kiši i suncu, pod tatarskim strijelama i turskom đuladi, Kravat-pukovnija već stoljećima, bez prekida, svakog podneva kreće na smjenu straže. I svake Nove godine, kao danas, polazi u tradicionalnu ophodnju gradom.

- A zna li se možda kad je točno prvi put izvršena smjena straže Kravat-divizije? - upitao neki mladi Talijan, vidno zainteresiran.

- Kravat-pukovnije – pažljivo ga je ispravio vodič. - Dakako da se zna: povijesna Kravat-pukovnija prvi put je krenula u ophodnju 10. srpnja 2010. godine.

- Prije naše ere? - zaprepastio se onaj mladić.

- Zapravo i ne baš – uzvrpoljio se vodič. - Više, khm... lani u srpnju.

- Lani?! - razočarao se Talijan. - Znači da je ovo, čekajte da izračunam... prva stoljetna tradicionalna novogodišnja ophodnja gradom?

- Može se i tako reći – lecnuo se vodič.

- Tisućljetna tradicija smjene straže u srednjovjekovnom Zagrebu održava se dakle tek par mjeseci?

- Šest – uvrijeđeno će vodič. - Ali bez prekida.

Tako izgleda hrvatska tradicija za strance i turiste. Shvatili u Hrvatskoj turističkoj zajednici da nema ozbiljne europske kulture bez tradicionalne smjene straže u metropoli, pa na brzinu sašili odore, uzeli iz Povijesnog muzeja na revers sablje i džeferdare, pa izmislili jednu takvu zgodnu tradiciju da je turisti snimaju. Smiješna je, jasno, ta opsjednutost takozvanim tradicionalnim europskim vrijednostima i pripadnošću zapadnom kulturnom krugu, koju Hrvati shvaćaju tako da se sa sedamsto godina zakašnjenja na silu guraju u srednjovjekovnu kršćansku Europu, tamo gdje su njenim dijelom bili i tamo gdje nisu. Umjesto da se u Europu nekako uguraju sada, kad je većina današnjih Hrvata, jebiga, još živa.

Smiješno je to, baš kao što je smiješno i ono tradicionalno ljetno ukazanje cara Dioklecijana na splitskom Peristilu, u pratnji mrkih rimskih vojnika s plastičnim štitovima i mačevima, kupljenim Fižulićevim božićnim bonovima u Turbo-limaču.

“Ave populi Aspalatos!”, javlja se tako slavni imperator u bijeloj togi američkim i japanskim turistima svakog srpnja. “Alo, Zrinka, ne mogu sad, obraćam se narodu”, javlja se tako slavni imperator svojoj supruzi na mobitel već evo hiljadu i sedamsto godina, još od Račanova mandata.

- Toliko dugo? - zajebava vodiča na Peristilu neki obijesni mladi Talijan. - U Zagrebu tradicionalna stoljetna smjena straže postoji tek šest mjeseci.

- Šta će Zagreb! - prezirno će otpuhnuti splitski vodič.

Smiješne bi, rekoh, bile te hrvatske instant-tradicije kad ne bi bile znak duboke potrebe da se tegobna i jebena historija nekako uljepša i ušminka, onako kako se redizajnira i suvremena povijest, pa hrvatski generali sve nabacuju zlatovezene ogrtače i srebrne sablje, a oko vrata vezuju crvene kravate.

- Morate znati da Hrvati imaju tisuću i pol godina vojničke tradicije, i da su nadaleko poznati hrvatski junaci bili najpouzdaniji Napoleonovi vojnici – spremno tako znatiželjnim strancima, između dvije tradicionalne smjene straže u kraljevskom gradu Haagu, objašnjava hrvatski vodič.

Pardon, odvjetnik.

moj ugao

Drašković za Nedeljnik: Kako smo krenuli da šetamo 1996. godine

Pre tačno 20 godina, 17. novembra 1996. godine počeli su najveći građanski protesti protiv režima Slobodana Miloševića zbog pokradenih lokalnih izbora, popularno nazvane šetnje koje su trajale punih 88 dana i koje su okončane jednom od najvažnijih pobeda u borbi za demokratiju u Srbiji - priznavanjem rezultata izbora. Protesti počeli u Nišu, gde je opozicija udružena u koaliciju "Zajedno" prvo došla do dokaza o krađi izbora, da bi se protesti ubrzo proširili po celoj Srbiji, a prvenstveno u Beogradu gde su skoro tri meseca Vuka Drašković, Zoran Đinđić i Vesna Pešić svakodnenvno predvodili građane na ulicama Beograda.

moj ugao četvrtak 17.11. 18:36 Komentara: 11

"Srbima na KiM je uvek hladno, bez obzira na godišnje doba"

Hladno je! Smrzavamo se! Zaleđeni smo! U pomoć ne zovemo, odavno su od nas digli ruke i Bog i ljudi...

Ne, nije zbog vremena. Srbima na Kosovu i Metohiji je hladno bez obzira na godišnje doba. Tapkamo u mestu 17 godina. Koprcamo se, bunimo, vrištimo u sebi, a teror se nastavlja. Politički, ekonomski, socijalni, religijski, bezbednosni.

moj ugao ponedeljak 7.11. 12:49 Komentara: 3

Veton Suroi: Izdajnički jezik

Veton Suroi u svojoj knjizi "Ambasador i druge jeretičke beleške" (izdanje Samizdat B92, opširnije na linku) predstavlja čitavu filozofiju istorijskih i političkih promena koje su se desile na albanskim prostorima u poslednjih nekoliko decenija. Deo knjige o ubijenom srpskom profesoru je pred vama:

moj ugao sreda 19.10. 16:34 Komentara: 12

Edi Rama: Albanci i Srbi, možemo biti kao Francuzi i Nemci

Albanski premijer Edi Rama posle posete Srbiji objavio je video obraćanje na zvaničnom Fejsbuk profilu u kome govori o tome šta bi Albanci i Srbi zajedno mogli da urade u ovom veku. Kaže da dva naroda mogu da imaju veliku ulogu na Balkanu, sličnu onoj koju su u 20. veku za celu Evropu imali Francuzi i Nemci.

moj ugao ponedeljak 17.10. 11:46 Komentara: 17
strana 1 od 150 idi na stranu