Stoljetna Kravat-pukovnija osnovana davne 2010.

Shvatili u Hrvatskoj turističkoj zajednici da nema ozbiljne europske kulture bez tradicionalne smjene straže u metropoli, pa su izmislili zgodnu tradiciju da turisti snimaju

Izvor:

Grički top označio je podne, a dvanaest stamenih mladića u ulaštenim čizmama i dugačkim crnim ogrtačima opšivenim zlatovezom, sa sabljama zataknutim u pojase, predvođeni starijim brkom s teškim džeferdarom o ramenu, gordo maršira zagrebačkim Gornjim gradom.

Opaka se jedinica postrojava na Trgu svetog Marka, odakle u dostojanstvenoj koloni, na čelu s generalom na bijelom konju, kreće u ophodnju. A svi, do jednoga, oko vrata vezali jarko crvenu maramu.

- To je preteča suvremene kravate, kakvu i danas nose muškarci u cijelom svijetu – strpljivo objašnjava vodič grupici znatiželjnih talijanskih turista. - Morate znati da Hrvati imaju tisuću i pol godina vojničke tradicije, i da su nadaleko poznati hrvatski junaci bili najpouzdaniji Napoleonovi vojnici. Oni su i izmislili kravatu, otud njen naziv, od “Croata”.

- Fascinantno – pristojno je dobacila gospođa iza vodičevih leđa. - A gdje sad idu?

- U tradicionalnu novogodišnju ophodnju gradom i smjenu straže – spremno odgovara vodič. - To je Počasna satnija tradicionalne Kravat-pukovnije, stare hrvatske povijesne jedinice koja već tisuću godina brani kraljevski grad Zagreb.

Svaki dan, po kiši i suncu, pod tatarskim strijelama i turskom đuladi, Kravat-pukovnija već stoljećima, bez prekida, svakog podneva kreće na smjenu straže. I svake Nove godine, kao danas, polazi u tradicionalnu ophodnju gradom.

- A zna li se možda kad je točno prvi put izvršena smjena straže Kravat-divizije? - upitao neki mladi Talijan, vidno zainteresiran.

- Kravat-pukovnije – pažljivo ga je ispravio vodič. - Dakako da se zna: povijesna Kravat-pukovnija prvi put je krenula u ophodnju 10. srpnja 2010. godine.

- Prije naše ere? - zaprepastio se onaj mladić.

- Zapravo i ne baš – uzvrpoljio se vodič. - Više, khm... lani u srpnju.

- Lani?! - razočarao se Talijan. - Znači da je ovo, čekajte da izračunam... prva stoljetna tradicionalna novogodišnja ophodnja gradom?

- Može se i tako reći – lecnuo se vodič.

- Tisućljetna tradicija smjene straže u srednjovjekovnom Zagrebu održava se dakle tek par mjeseci?

- Šest – uvrijeđeno će vodič. - Ali bez prekida.

Tako izgleda hrvatska tradicija za strance i turiste. Shvatili u Hrvatskoj turističkoj zajednici da nema ozbiljne europske kulture bez tradicionalne smjene straže u metropoli, pa na brzinu sašili odore, uzeli iz Povijesnog muzeja na revers sablje i džeferdare, pa izmislili jednu takvu zgodnu tradiciju da je turisti snimaju. Smiješna je, jasno, ta opsjednutost takozvanim tradicionalnim europskim vrijednostima i pripadnošću zapadnom kulturnom krugu, koju Hrvati shvaćaju tako da se sa sedamsto godina zakašnjenja na silu guraju u srednjovjekovnu kršćansku Europu, tamo gdje su njenim dijelom bili i tamo gdje nisu. Umjesto da se u Europu nekako uguraju sada, kad je većina današnjih Hrvata, jebiga, još živa.

Smiješno je to, baš kao što je smiješno i ono tradicionalno ljetno ukazanje cara Dioklecijana na splitskom Peristilu, u pratnji mrkih rimskih vojnika s plastičnim štitovima i mačevima, kupljenim Fižulićevim božićnim bonovima u Turbo-limaču.

“Ave populi Aspalatos!”, javlja se tako slavni imperator u bijeloj togi američkim i japanskim turistima svakog srpnja. “Alo, Zrinka, ne mogu sad, obraćam se narodu”, javlja se tako slavni imperator svojoj supruzi na mobitel već evo hiljadu i sedamsto godina, još od Račanova mandata.

- Toliko dugo? - zajebava vodiča na Peristilu neki obijesni mladi Talijan. - U Zagrebu tradicionalna stoljetna smjena straže postoji tek šest mjeseci.

- Šta će Zagreb! - prezirno će otpuhnuti splitski vodič.

Smiješne bi, rekoh, bile te hrvatske instant-tradicije kad ne bi bile znak duboke potrebe da se tegobna i jebena historija nekako uljepša i ušminka, onako kako se redizajnira i suvremena povijest, pa hrvatski generali sve nabacuju zlatovezene ogrtače i srebrne sablje, a oko vrata vezuju crvene kravate.

- Morate znati da Hrvati imaju tisuću i pol godina vojničke tradicije, i da su nadaleko poznati hrvatski junaci bili najpouzdaniji Napoleonovi vojnici – spremno tako znatiželjnim strancima, između dvije tradicionalne smjene straže u kraljevskom gradu Haagu, objašnjava hrvatski vodič.

Pardon, odvjetnik.

moj ugao

Ako Britanija izađe, da li će Srbija brže u EU?

Ozbiljni koraci ka daljem proširenju Evropske unije definitivno se neće desiti pre referenduma u Britaniji o daljem članstvu te zemlje u EU, smatra Nikola Jovanović, programski direktor Centra za Međunarodnu saradnju i održivi razvoj, koji kaže i da bi se istupanje Britanije iz Unije negativno odrazilo na evropske integracije Srbije.

moj ugao utorak 16.06. 11:55 Komentara: 13

Reč poverenice

Kada smo uspostavljali instituciju Poverenika za zaštitu ravnopravnosti, proklamovali smo viziju ka kojoj težimo, a definisana je u pravnom smislu u članu 4. Zakona o zabrani diskriminacije, i glasi: "Svi su jednaki i uživaju jednak položaj i jednaku pravnu zaštitu, bez obzira na lična svojstva".

moj ugao petak 5.06. 11:39 Komentara: 6

Kad bi planeta bila selo

Statistika ne mora biti dosadna. I ne samo to, nego može da bude baš zabavna. Evo primjera: kako bi izgledalo čovječanstvo kada bismo ga predstavili kao selo od stotinu stanovnika. Onima koji znaju priču upućujem izvinjenje, a onima koji ne znaju, poručujem: jeste da je statistika, ali vjerujte da je kul…

moj ugao utorak 19.05. 11:07 Komentara: 2

Emir Kusturica: Kako će početi Treći svjetski rat

Hoće li biti Trećeg svjetskog rata?! Nije čovjek koga ne muči to pitanje! Ne samo zbog toga što bi taj rat stavio tačku na kulturu i civilizaciju. Ljudi koji bi, eventualno preživjeli, ne bi prestajali da se pitaju što smo zalud krečili hiljadama godina!? Džaba ti kultura i civilizacija!?

moj ugao sreda 13.05. 15:45 Komentara: 65

Marš duhova

U trenucima u kojima je domaća javnost istraživala šta se desilo sa avionom u kojem je bio predsednik Republike sa svojim savetnicima, da li je kafa ili kvar uzrok što Nikolićnije stigao do pape, u Madridu je palo vedro veče koje je naizgled ličilo na svako drugo. Na širokom bulevaru, ispred predivnog zdanja španskog Kongresa, bilo je, međutim, neuobičajeno živo za večernje doba. Veliki broj novinara, prolaznika, radoznalih duša, pokušavalo je da za sebe izbori prostor, pogledom nestrpljivo očekujući ono što tek sledi.

moj ugao petak 1.05. 19:17 Komentara: 5
strana 1 od 146 idi na stranu