Stoljetna Kravat-pukovnija osnovana davne 2010.

Shvatili u Hrvatskoj turističkoj zajednici da nema ozbiljne europske kulture bez tradicionalne smjene straže u metropoli, pa su izmislili zgodnu tradiciju da turisti snimaju

Izvor:

Grički top označio je podne, a dvanaest stamenih mladića u ulaštenim čizmama i dugačkim crnim ogrtačima opšivenim zlatovezom, sa sabljama zataknutim u pojase, predvođeni starijim brkom s teškim džeferdarom o ramenu, gordo maršira zagrebačkim Gornjim gradom.

Opaka se jedinica postrojava na Trgu svetog Marka, odakle u dostojanstvenoj koloni, na čelu s generalom na bijelom konju, kreće u ophodnju. A svi, do jednoga, oko vrata vezali jarko crvenu maramu.

- To je preteča suvremene kravate, kakvu i danas nose muškarci u cijelom svijetu – strpljivo objašnjava vodič grupici znatiželjnih talijanskih turista. - Morate znati da Hrvati imaju tisuću i pol godina vojničke tradicije, i da su nadaleko poznati hrvatski junaci bili najpouzdaniji Napoleonovi vojnici. Oni su i izmislili kravatu, otud njen naziv, od “Croata”.

- Fascinantno – pristojno je dobacila gospođa iza vodičevih leđa. - A gdje sad idu?

- U tradicionalnu novogodišnju ophodnju gradom i smjenu straže – spremno odgovara vodič. - To je Počasna satnija tradicionalne Kravat-pukovnije, stare hrvatske povijesne jedinice koja već tisuću godina brani kraljevski grad Zagreb.

Svaki dan, po kiši i suncu, pod tatarskim strijelama i turskom đuladi, Kravat-pukovnija već stoljećima, bez prekida, svakog podneva kreće na smjenu straže. I svake Nove godine, kao danas, polazi u tradicionalnu ophodnju gradom.

- A zna li se možda kad je točno prvi put izvršena smjena straže Kravat-divizije? - upitao neki mladi Talijan, vidno zainteresiran.

- Kravat-pukovnije – pažljivo ga je ispravio vodič. - Dakako da se zna: povijesna Kravat-pukovnija prvi put je krenula u ophodnju 10. srpnja 2010. godine.

- Prije naše ere? - zaprepastio se onaj mladić.

- Zapravo i ne baš – uzvrpoljio se vodič. - Više, khm... lani u srpnju.

- Lani?! - razočarao se Talijan. - Znači da je ovo, čekajte da izračunam... prva stoljetna tradicionalna novogodišnja ophodnja gradom?

- Može se i tako reći – lecnuo se vodič.

- Tisućljetna tradicija smjene straže u srednjovjekovnom Zagrebu održava se dakle tek par mjeseci?

- Šest – uvrijeđeno će vodič. - Ali bez prekida.

Tako izgleda hrvatska tradicija za strance i turiste. Shvatili u Hrvatskoj turističkoj zajednici da nema ozbiljne europske kulture bez tradicionalne smjene straže u metropoli, pa na brzinu sašili odore, uzeli iz Povijesnog muzeja na revers sablje i džeferdare, pa izmislili jednu takvu zgodnu tradiciju da je turisti snimaju. Smiješna je, jasno, ta opsjednutost takozvanim tradicionalnim europskim vrijednostima i pripadnošću zapadnom kulturnom krugu, koju Hrvati shvaćaju tako da se sa sedamsto godina zakašnjenja na silu guraju u srednjovjekovnu kršćansku Europu, tamo gdje su njenim dijelom bili i tamo gdje nisu. Umjesto da se u Europu nekako uguraju sada, kad je većina današnjih Hrvata, jebiga, još živa.

Smiješno je to, baš kao što je smiješno i ono tradicionalno ljetno ukazanje cara Dioklecijana na splitskom Peristilu, u pratnji mrkih rimskih vojnika s plastičnim štitovima i mačevima, kupljenim Fižulićevim božićnim bonovima u Turbo-limaču.

“Ave populi Aspalatos!”, javlja se tako slavni imperator u bijeloj togi američkim i japanskim turistima svakog srpnja. “Alo, Zrinka, ne mogu sad, obraćam se narodu”, javlja se tako slavni imperator svojoj supruzi na mobitel već evo hiljadu i sedamsto godina, još od Račanova mandata.

- Toliko dugo? - zajebava vodiča na Peristilu neki obijesni mladi Talijan. - U Zagrebu tradicionalna stoljetna smjena straže postoji tek šest mjeseci.

- Šta će Zagreb! - prezirno će otpuhnuti splitski vodič.

Smiješne bi, rekoh, bile te hrvatske instant-tradicije kad ne bi bile znak duboke potrebe da se tegobna i jebena historija nekako uljepša i ušminka, onako kako se redizajnira i suvremena povijest, pa hrvatski generali sve nabacuju zlatovezene ogrtače i srebrne sablje, a oko vrata vezuju crvene kravate.

- Morate znati da Hrvati imaju tisuću i pol godina vojničke tradicije, i da su nadaleko poznati hrvatski junaci bili najpouzdaniji Napoleonovi vojnici – spremno tako znatiželjnim strancima, između dvije tradicionalne smjene straže u kraljevskom gradu Haagu, objašnjava hrvatski vodič.

Pardon, odvjetnik.

moj ugao

U čemu je predsjednica prepoznala prikupljanje glasova?

Razumijem kad me napadaju Dražen Keleminec, Danijel Srb ili ekstremno desni mediji, jer oni nemaju drugog programa osim napadanja manjina, antifašista i pripadnika lijevih političkih stranaka. Razumijem i kad me napada i HDZ, jer on se očito još nije dovoljno distancirao od višegodišnje suradnje sa SDSS-om, za koju je naknadno, nakon što je saSDSS-om uveo Hrvatsku u EU, ustanovio da je bila ‘sramotna i ponižavajuća’, i jer je uhvaćen u završnoj radnji ozvaničenja paljenja vukovarskih ćiriličnih lomača.

moj ugao subota 22.08. 17:24 Komentara: 4

Boris Dežulović: Sećate li se oluje?

Dabome da se sećam. Oluja je valjda bila, šta drugo, kad su te vrele avgustovske subote polomljena popadala sva stabla i bandere pod Dinarom, a moj drugar Predrag i ja uputili se u Krajinu da vidimo to čudo neviđeno – drveće i stenje rasuto po cesti od Hrvaca do Knina

moj ugao ponedeljak 10.08. 17:33 Komentara: 29

Vedrana Rudan: Što je Oluja?

Ne znam službenu definiciju Oluje ali znam što je Oluja. Nekoliko tisuća hrvatskih vojnika potjeralo je iz Hrvatske 200.000 ili 300.000 tisuća Srba. Kao da je broj bitan. Kraće, Olujom smo “mi” Hrvatsku očistili od Srba. Oni koji nisu na vrijeme krenuli putem koji im je označio Milošević u dogovoru sa Tuđmanom, sve su blagoslovili Ameri, ostali su bez glave ili bili bačeni u bunar. Zapaljene su i srpske kuće. Koliko ih je spaljeno? Ma, koga briga.

moj ugao utorak 4.08. 12:41 Komentara: 13

Šta se zapravo dogodilo Grčkoj i Balkanu?

Pre samo deset godina čitavom Balkanu se garantovalo da će u razumnom roku i bez dodatnih uslova biti deo prosperitetne Evropske unije, a upravo Grčka je trebalo da bude motor te integracije. Pokrenut je „Helenski program“ za brzi završetak tada još uvek „panevropskog“ Koridora 10, sedište Evropske agencije za rekonstrukciju Balkana smešteno je u Solun, a o prestižu Grčke svedočilo je i organizovanje Olimpijskih igara te 2004. godine.

moj ugao ponedeljak 13.07. 13:15 Komentara: 3

Ako Britanija izađe, da li će Srbija brže u EU?

Ozbiljni koraci ka daljem proširenju Evropske unije definitivno se neće desiti pre referenduma u Britaniji o daljem članstvu te zemlje u EU, smatra Nikola Jovanović, programski direktor Centra za Međunarodnu saradnju i održivi razvoj, koji kaže i da bi se istupanje Britanije iz Unije negativno odrazilo na evropske integracije Srbije.

moj ugao utorak 16.06. 11:55 Komentara: 13
strana 1 od 146 idi na stranu