Ne zvuči šokantno, ne u 39. godini, protiv Janika Sinera, igrača iz vrha, u formi, s 14 godina mlađim telom. Ali i dalje deluje… čudno. Neprirodno.
Kao da se nešto u svetu poremeti kad Đoković ne izađe na teren kao glavni favorit. Ili kad se meč završi a on nije poslednji koji je podigao ruke.
Ali nije poraz ono što je obeležilo ovo polufinale Rolan Garosa. Nije rezultat ono zbog čega je svet na trenutak zastao.
Nakon meča, Novak je stao na sredini terena. Spustio torbe, spustio glavu i oprostio se od šljake.
Bez nekih velikih reči.
Nije to bio oproštaj — više kao tih, lični pozdrav mestu koje mu je dalo mnogo, ali ga je i lomilo više puta nego bilo koji drugi teren na svetu.
Na toj šljaci je stvarao istoriju, ali na njoj je i krvario simbolično. Taj jedan pokret je bio prava ljudska slika: čovek koji zna da je bliže kraju nego početku, ali još uvek nije spreman da ode.
Mirno. Bez neke potrebe da objašnjava, a ipak jeste.
I svi su znali: ta rečenica nosi težinu. Ne zato što je zvučala konačno, nego upravo zato što nije. Jer svi koji prate Novaka znaju da kada kaže "možda", to obično znači da još nije rekao "ne". A kod njega to "ne" ne dolazi lako.
Znamo mi dobro da ovo nije kraj.
I zato: ne pipaj ništa, nikakvu šljaku, travu, beton.
Preživeo si nemoguće: rat, godine bez sistema, povrede, padove, navijačke zvižduke, osporavanja medija, i najjaču konkurenciju u istoriji sporta. I sve to ne samo da si izdržao, već si iz toga izašao jači.
Pa valjda nećemo sad poverovati da te je porazio broj na rodnom listu?
Istina je, bližimo se poslednjim poglavljima. Ne zato što je Novak poražen, nego zato što čak i ovakvi igrači nemaju beskonačno trajanje (razumete na šta mislim…).
Ali kraj kod Novaka nikada ne dolazi tiho. Kod njega ništa nikad nije bilo po pravilima. Zato i jeste ono što jeste.
I zato, dok god uzima reket u ruke, dok god posmatra lopticu pre servisa kao da čita njenu priču, dok god u očima ima onaj isti plamen koji je imao kao dečak sa Banjice – nema kraja.
Status jednog od najvažnijih igrača Partizana Karlika Džonsa ponovo je tema u košarkaškim krugovima, pošto njegova budućnost u crno-belom dresu još uvek nije potpuno razjašnjena.
Zbog brige kako će biti dočekane po povratku kući u Iran, Australija je obezbedila azil petoro fudbalerki iz ove zemlje, potvrdio je državni sekretar Toni Burk.
Iskusni srpski novinar Milan Bošković prisetio se polufinala Vimbldona između Novaka Đokovića i Žo-Vilfrida Conge iz 2011. godine, gostujući u Reketiranje podkastu.
Zbog brige kako će biti dočekane po povratku kući u Iran, Australija je obezbedila azil petoro fudbalerki iz ove zemlje, potvrdio je državni sekretar Toni Burk.
Jedan od glavnih razloga dolaska Pokuševskog u Partizan je Željko Obradović. Legendarni trener je u međuvremenu napustio Humsku. "Mislim da on nije zaslužio onako da ode kao veličina, kao čovek, kao trener", rekao je Aleksej.
Dešavanja u Fudbalskom klubu Partizan prethodnih meseci dosegla su granice bizarnosti, jer odluke koje se donose, nije preterivanje, nadmašuju i haos koji je za sobom ostavila prethodna uprava.
Košarkaši Crvene zvezde odigrali su jedan generalno loš duel i zasluženo izgubili od Bajerna, ekipe koja samo još matematički nije ostala bez doigravanja ove sezone.
Košarkaš Bajerna Nenad Neno Dimitrijević je u razgovoru za B92.sport govorio o napornom ritmu sezone u Evroligi, dolasku u redove ekipa iz Minhena, saradnji sa trenerom Svetislavom Pešićem, ali i pričama koje su ga ranije povezivale sa Partizanom i ŽOC-om.
Vest se brzo proširila, pa su vozači u velikom broju pohrlili na pumpu. Formirali su se dugi redovi, nastala je gužva u saobraćaju, a mnogi su nosili i kanistere kako bi iskoristili neobičnu priliku.
Komentari 21
Pogledaj komentare Pošalji komentar