"Ne možemo da kažemo kad se očekuje da stignemo na destinaciju, to sad mnogo zavisi od granice zbog EES sitema", bila je prva rečenica koji smo čuli u autobusu koji je krenuo iz Beograda za Beč.

Nije se niko bunio, do sada je većina čula za promene na granicama, a ima tu i putnika koji su više puta i prelazili granicu od uvođenja EES-a. 

Ja sam do sada imala iskustva sa ovim sistemom na aerodromima. U zavisnosti od veličine aerodroma i toga koliko šaltera za pasošku kontrolu radi, negde su bile veće gužve negde manje.

Međutim, autobusi na granicama su posebna priča i strpljenje je, pored važećeg pasoša najbitmije što morate "poneti" na put.

Osim što zadržavanje može da potraje, ne znate da li će biti dodatnih provera u trenutku kada ste već preumorni ili će se ljudi svađati oko toga ko prvi stiže na red...

Evo kako je teklo ovo putovanje i ulazak u EU preko Mađarske.

Kako smo do same granice stigli veoma brzo, pomislih da će ovo putovanje lagano proći i da ćemo i pre zore biti u Beču, gde ću imati priliku da ispratim finale Evrovizije.

A onda...

Strpljen spašen iliti kako je EES zakomplikovao putovanja
B92.net

Prvo je usledilo zadržavanje od oko 50 minuta na srpskoj granici. Sačekali smo da prođe autobus ispred našeg, a potom smo svi izašli sa dokumentima i stali u red ispred šaltera.

Bez mnogo pitanja i priče, policajac vam lupi pečat u pasoš i zadržavanje po putniku ne traje ni minut.

Međutim, kada stignete do ulaska u Mađarsku, odnosno kada ulazite u EU, to je sasvim druga priča.

Mi smo, može se reći, imali i sreće, ispred nas su bila "samo" dva autobusa. Stali smo u 23.55.

Može da se izađe, može da se šeta pored autobusa. Tu je i toalet, koji se naplaćuje jedan evro, a nije bilo gužve. Kao da ste stali na pauzu, koja će potrajati... 

Putujemo noću, sveže je, mnogi odlučuju da sede u autobusu, dremaju, znaju da imaju vremena. Ipak, osećaj da svakog trenutka mogu da vam kažu da izađete na kontrolu nije mi dao mira i odmora za mene tu nije bilo. Prošlo je jedan ujutru...

"Pripremite pasoše i sada možete svi da izađete iz autobusa na pasošku kontrolu", kazala nam je "vođa puta".

Kako izgleda kontrola na granici EU

Po ulasku u "kućicu", policajci redom svakom ponaosob gledaju pasoše, potom skeniraju i fotografišu lice prenosnim uređajima na kojem se mogu ostaviti i otisci.

Ipak, otiske prstiju nisu tražili svakom putniku, već pojedinima.

Nakon toga, opet čekate red i na sledećem šalteru opet proveravaju pasoš, bez ostavljanja pečata. Iako po putniku zadržavanje nije duže od 2, 3 minuta, problem je što čekate zapravo dva puta, a kada izađe ceo autobus, to može da potraje.

Malo nas je ubrzalo to što je dosta putnika imalo boravišne dozvole i radne vize EU, ali procedura je svakako duža nego ranije i produžava celo putovanje.

Međutim, tu nije bio kraj. Svi smo nakon pasoške kontrole morali da vadimo svoj prtljag iz autobusa i redom ga predajemo na skeniranje, a zatim i sami prođemo kroz skener. Pojedine torbe i kofere su otvarali, ali je većina prošla bez toga.

Već je bilo skoro dva ujutru kada smo sve završili i ponovo prtljag stavili u autobus, te se smestili na svoje mesta. Dakle, na mađarskoj granici proveli smo dva sata.

To je ukupno 2 sata i 50 minuta zadržavanja na graničnim prelazima.

Nije jek sezone, nije bio petak, bila je noć. Kada je sve ovo suprotno, sve  može mnogo duže i da traje.

Dakle, ukoliko se uputite autobusom ka zemljama Evropske unije, morate se spremiti na duže čekanje. Zato dobro isplanirajte putovanje, a još važnije, naoružajte se strpljenjem i epizodama omiljene serije.

Ukoliko zaspite nakon granice, kao što sam ja, onda u ranim jutarnjim časovima, po dolasku na destinaciju, može početi avantura. A detalje sa ovog putovanja moći ćete da ispratite u Evrovizija specijalu na B92.net.

 

Podeli: