Sunčeva (solarna) baklja je klasifikovana kao "M9.4 baklja", na skali od M1 do M9.9, čime je postala jedna od najjačih u M klasi u poslednje vreme.
Sunčeva baklja je silovita eksplozija u Sunčevoj atmosferi, sa energijom, koja je ekvivalentna milijardama megatona TNT. Eksplozija putuje brzinom oko milion kilometara na čas, a ponekad i brže. Sunčeve baklje imaju uticaj na elektromagnetni prenos u mnogim telekomunikacionim uređajima na Zemlji. Solarne baklje se dešavaju u Sunčevoj koroni i hromosferi.
Prvi put primećene su 1859. Učestalost baklji varira od nekoliko na dan do manje od jedne sedmično, a to je kada je Sunce u mirnijem periodu.
Plamenovi se povezuju sa koronalnim izbacivanjem mase, što mnogo utiče na našu klimu. Proizvode se čestice velikih energija, koje čine Sunčev vetar, koji dolazi do Zemljine magnetosfere. Postoje opasnosti ozračenja astronauta za vreme jakih Sunčevih baklji. Tok rendgenskog zračenja povećava jonizaciju gornjih slojeva atmosfere, koji interaguju sa radio-talasima. Mogu doprineti aurori borealis i aurori australis, tj polarnoj svetlosti.
Solarne baklje oslobađaju kaskadu čestica velike energije, što je poznato kao protonska oluja. Protoni mogu proći kroz ljudsko telo i napraviti biohemijsko oštećenje. Za većinu protonskih oluja potrebno je dva ili više sati da stignu do Zemlje. Međutim 20. januara 2005. protonska oluja je na Zemlju stigla 15 minuta posle primećivanja.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 10
Pogledaj komentare