Danas opet žive u toj kući, tj. adaptiranoj štali. I dalje se dešava da naiđu na poneku zmiju.
"To se desilo dok su deca bila manja. Noć je bila kad mi je ćerka uzviknula 'tata, tata, gušter'. Upalio sam svetlo i video nekoliko zmija po patosu. Ispostavilo se da su se zmije izlegle u stajskom đubrivu, a zatim utočište našle u našoj kući. Traume i strahovi su još tu, mada se čovek svikne vremenom", priča domaćin Milan.
Neke zmije su tada pohvatane, a neke su se razbežale. Mnogi mediji su preneli tu priču, bilo je i dosta pokušaja da im se pomogne. Ipak, Šimunovići su se nakon nekog vremena vratili u tu kuću.
"Tu smo gde smo, u ove dve neuslovne sobice. Plafon je ispucao, nemamo ni prave temelje. Jedino što valja je pogled na čuvenu planinu Rtanj... Ćerke se školuju, a Milanče (18) mi pomaže oko branja lekovitog bilja i pravljenja čajeva. Imamo i manji voćnjak sa šljivama, kruškama, jabukama... Sve što zaradimo ide na hranu", naveoje Milan za portal
Srbi za Srbe.
Milanovoj supruzi Verici je, nažalost, nedavno ustanovljen rak grlića materice, pa će morati hitno na operaciju.
Ipak, ona radije priča o svojoj deci: "Ma pustite to, želim da vam se pohvalim mojom Anom (15). Trenirala je karate i ima šest medalja i sedam-osam diploma. A Laura (11) baš voli da uči. Ne moramo ništa ni da joj kažemo, ona sama uzme da radi domaće zadatke".
Na pitanje šta bi najviše volela za svoju decu, odgovara: "Uf, volela bih mnogo toga.. Bar da imaju kupatilo, a ne poljski toalet i korito kao sada".
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 33
Pogledaj komentare