Život

Subota, 04.02.2017.

17:15

Kriogeno zamrzavanje: “Povratak u život ipak nije moguć”

U intervjuu za Večernje novosti, profesor dr Branislav Filipović govorio je o mogućnostima zamrzavanja i kasnije oživljavanja ljudi, koje nude firme u Rusiji i Americi.

Kriogeno zamrzavanje: “Povratak u život ipak nije moguć”
Foto: Thinkstock

Piše: I. Kovačić

Povratak u život u dalekoj 3017. godini možda će biti moguć za one koji su, na samrti, rešili da izbegnu odlazak dubokim zamrzavanjem na temperaturi od 193 stepena Celzijusa ispod nule! U Rusiji i Americi već postoje firme koje nude usluge krioprezervacije. Interesovanje za njihovu ponudu - raste, a oni koji veruju u besmrtnost spremni su da plate i nekoliko desetina hiljada evra da se sačuvaju na "debelom" minusu. Tako bi zaleđeni da "čekaju" 100 ili 1.000 godina razvoj nauke i tehnologije koja će moći ponovo da ih vrati u život.

Da li je to sa napretkom medicine postala stvarnost, ili je još samo naučna fantastika? Profesor dr Branislav Filipović, upravnik Instituta za anatomiju Medicinskog fakulteta u Beogradu, u intervjuu za "Večernje novosti", kaže da sa stanovišta poznatih naučnih činjenica održavanje života na temperaturi od minus 193 stepena Celzijusova, ipak, nije moguće:

- Na ovako niskoj temperaturi nema života, dakle čovek će definitivno umreti. Međutim, ono što intrigira jeste to da li su stručnjaci za ovu vrstu krioprezervacije uspeli da otkriju način na koji bi mogli da održavaju bazalni metabolizam čoveka, jer jedino bi tako mogli ponovo da ga ožive. To je zasada tajna samo njima poznata, a mi možemo da spekulišemo na osnovu sadašnjih znanja.

* Dakle, oživljavanje je moguće samo u slučaju kada se živ čovek zaledi?

- Praktično govoreći da. Jer, krioprezervaciji u ovom slučaju mora da se pristupi kada još postoje vitalne funkcije. Znači, postupak hlađenja počinje na samrti i postepeno se spušta na zadatu temperaturu. * Zašto zvanična medicina ne veruje u ovaj postupak produžavanja života?

- Zato što na temperaturi od 100 i nešto stepeni ispod nule dolazi do kristalizacije unutar ćelija koje se zbog toga degenerišu. To znači da ćelije prestaju da obavljaju svoju funkciju. Sama tkiva menjaju strukturu i zato posle odleđivanja ne mogu da se vrate u prvobitno stanje. Jednostavno se dezintegrišu.

* Da li su bar teorijski u ovoj situaciji značajna saznanja iz regenerativne medicine odnosno o mogućnosti obnove ćelija?

- Činjenica je da se određene ćelije ljudskog tela regenerišu. Međutim najveći problem je mozak. Jer, ćelije mozga - neuroni, ne mogu da se obnove. One odumiru a njihovu ulogu preuzimaju nove. To praktično znači da kad jednom prestane da funkcioniše mozak, ne može ponovo da se pokrene.

* Možda iz tog razloga pojedini odlučuju samo da im se mozak sačuva?

- To je tek besmisleno, jer telo ne može da prihvati mozak druge osobe. Rađeni su eksperimenti na životinjama kojima je pokušano presađivanje glave, ali niko u tome nije uspeo. Jer svako telo se razvija onako kako mozak diktira. Zasada je nemoguće da se hirurški implemnetira mozak u drugo telo, jer centralna nervna vlakna duž kičmene moždine obnove.

* Krioprezervacija je inače postupak koji je dobro poznat savremenoj medicini?

- Jeste. Krioprezervacija se danas opšte primenjuje u postupku čuvanja embriona, spermatozoida, jajnih ćelija i stem ćelija. To su samo delovi ljudskog organizma koji se koriste za oplodnju ili lečenje živog čoveka.
prof.dr Branislav Filipovic (Foto: Screenshot)
* Metoda zaleđivanja se koristi i za čuvanja tela ili delova tela preminulih koja se koriste za potrebe studija medicine i medicinske nauke?

- Da i to je vrlo dobar način prezervacije, jer nije toksičan, a omogućava da se kadaver koristi, a zatim ponovo vrati u postupak čuvanja. U ovom slučaju dovoljna je temperatura od minus 15 stepeni Celzijusovih.

* Da li se i organi za transplantaciju prenose u ledu?

- Oni se transportuju u posudama sa tečnim azotom, što je poseban način hlađenja. Ovde nema potrebe za krioprezervacijom, jer se uglavnom odmah posle uzimanja upućuju u bolnicu u kojoj će biti presađeni.

* S obzirom na to da ste psihijatar po specijalnosti, da li je opravdan strah od smrti i želja za večnim životom?

- Narvno, to je normalno ljudsko osećanje i reč je samo o strahu od neizvesnosti i nesigurnosti. Ali, ovaj strah može da postane patološki kada se u svemu vidi smrt. Mada, sve je češća obrnuta situacija zbog sve prisutnije antiejdž medicine. Naime, mnogi misle da će im dobar fizički izgled vratiti mladost i da će ih to udaljiti od smrti. Međutim ona je, bar zasada, neizbežna.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

49 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: