Međutim, to uverenje sada je podvrgnuto preispitivanju i to od strane dva naučnika koji kažu da se ne može sa sigurnošću tvrditi da je reč o Ričardovim ostacima.
Majkl Hiks, stručnjak za biografiju Ričarda III i profesor istorije Univerziteta Vinčester, kaže da ostaci možda pripadaju nekoj od mnogobrojnih žrtava Rata ruža koji je besneo Engleskom u 15. veku.
Profesor Hiks kaže da DNK testiranje i datiranje uz pomoć ugljenika nisu dovoljni dokazi da je reč o kralju, budući da bi ostaci lako mogli pripadati nekom od desetina njegovih potomaka.
Naime, Ričardova baka po majci, Džejn Bjufor, imala je 16 dece, a mnogi od njih učestvovali su u ratu. Takođe, ne postoje biografski dokazi da je Ričard imao krivljenje kičme, kakvo je primetno na pronađenom kosturu.
Stručnjaci su u Lesteru utvrdili poklapanje mitohondrijske DNK prema majčinoj liniji, koja navodno prolazi nepromenjena kroz generacije,
pronađene u skeletu na parkingu i one prikupljene na grobnom mestu Ričardove sestre En. Ipak, ni taj dokaz nije dovoljan.
Ni Martin Bidl, vodeći arheolog Oksford univerziteta takođe sumnja u to da je reč o Ričardu III.
On kaže da tek treba objaviti beleške originalnog iskopavanja iz 2012. a potrebno je i još istraživanja.
Uprkos tome, istraživači Lester univerziteta ne daju se smesti.
"Značaj ove identifikacije je u tome što različite vrste dokaza upućuju na isti rezultat. Profesor Hiks se može držati svog viđenja, ali ćemo ga mi izazvati i suočiti se s njim", stoji u njihovom pisanom saopštenju.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 5
Pogledaj komentare