Mladi danas nemaju seksualne odnose ranije nego prethodne generacije, a ljudi koji su u braku ipak imaju češće seks od onih koji su slobodni, pokazala je globalna studija o seksualnom ponašanju koju su pripremili britanski istraživači.
Prema podacima iz 59 zemalja koje su analizirali profesorka Kaj Vejlings i njene kolege iz Fakulteta za higijenu i tropske bolesti u Londonu, ne može se naći ni čvrsta veza između promiskuitetnog ponašanja i seksualno prenosivih bolesti.
Stručnjaci kažu da će dobijeni podaci biti korisni ne samo za razbijanje popularnih mitova o seksualnom ponašanju, već i za planiranje državne politike koja bi trebalo da pomogne poboljšanju seksualnog zdravlja širom sveta.
Vođa istraživanja Vejlings kaže da je i sama bila iznenađena rezultatima. "Neki naši stavovi i pretpostavke su poljuljani", kaže ona, navodeći da se, recimo, očekivalo da će najpromiskuitetnije ponašanje biti u regionima poput afričkog, gde je najveća stopa seksualno prenosivih bolesti. Međutim, to nije zabeleženo, jer je često menjanje partnera prisutnije u razvijenim zemljama, gde je pojava seksualno prenosivih bolesti relativno mala.
Postoji pogrešno verovanje da u Africi ima dosta promiskuitetnog ponašanja, i da je širenje side posledica toga, ali to shvatanje nije potkrepljeno činjenicama. Vejlings pretpostavlja da je promiskuitet manje značajan faktor od siromaštva i nedostatka informisanja, poput onog o značaju korišćenja kondoma.
Suprotno uvreženom shvatanju, studija je takođe pokazala da se starosna granica za stupanje u prvi seksualni odnos nije pomerila na dole. Naime, skoro svuda u svetu većina mladih stupa u seksualne odnose u kasnijim tinejdžerski godinama (između 15 i 19 godine), s tim što devojke to urade ranije od mladića.
Ipak, postoje razlike od zemlje do zemlje. Dok u Velikoj Britaniji muškarci gube nevinost u proseku u 16,5 godina, a žene u 17,5, u Indoneziji je starosna granica za muškarce 24,5 a za žene 18,5 godina.
Istraživači su otkrili i da najviše seksa imaju osobe koje su u braku, a potvrdili da ljudi sve kasnije stupaju u brak, posebno u razvijenijim zemljama.
Muškarci i žene u razvijenim zemljama su izjednačeni po pitanju broja seksualnih partnera u toku života, što nije slučaj u siromašnijim sredinama. Tako, na primer, žene i muškraci u Australiji, Velikoj Britaniji, Francuskoj i SAD uglavnom imaju približno jednak broj partnera, za razliku od Kameruna, Haitija i Kenije, gde muškarci promene više partnerki, dok žene uglavnom imaju samo jednog partnera u toku celog života.
Takav nesklad ima velike posledice po zdravlje stanovništva. "U zemljama gde žene imaju samo jednog partnera, malo je verovatno da od njega mogu da zahtevaju upotrebu kondoma, a verovatno ne znaju mnogo o (ne)vernosti svojih partnera", kaže Vejlings.
Zbog raznovrsnosti seksualnog ponašanja širom sveta, Vejlings upozorava da se ne može napraviti jedinstvena strategija očuvanja zdravlja. "Širom sveta imamo veoma različita ekonomska, verska i društvena pravila po kojima se ljudi ponašaju kada je u pitanju seksualni život", zaključuje ona.
(Beta)
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 12
Pogledaj komentare