Industrija pornografije razvijenija je nego ikad, a u Jugoslaviji potražnja za takvim filmovima bila je ogromna. Kolekcionari pornografskih filmova i fotostripova tada su bili vrlo povezani. Međusobno su razmenjivali filmove i brošure, a kada bi stigla pošiljka iz inostranstva, priređivale su se privatne seanse u stanovima. Kako je to izgledalo, najbolje opisuje Yugopapirova reportaža o pornografiji iz marta 1971. godine, koju prenosimo u celosti.
I kod nas, uprkos zabrani i strogim kaznama, cveta trgovina pornografskim filmovima i fotostripovima...
U jednom zagrebačkom ateljeu, čiji je vlasnik poznati umetnik, okupilo se poveće društvo. Sve su to njegovi prijatelji, a to im nije ni prvi ni poslednji sastanak. Poslovni sastanak može se još i propustiti, ali ono što je predviđeno za to veče, očekivano je sa velikim nestrpljenjem.
Bilo ih je šestoro: vlasnik ateljea, popularni pevač zabavnih melodija, kompozitor, književnik, profesor i jedan istaknuti sportista.
U ateljeu je sve bilo spremno. Filmski projektor uperen prema zidu na kome je visila bela "plahta", crna torba dobro nabijena materijalom potrebnim za ovu seansu, boca uvoznog viskija, pepeljare, stolice i - pažljivo zastrti prozori. Na ovo poslednje posebno su obratili pažnju, jer je atelje u prizemlju pa bi, možda, neko nepozvan mogao da prisustvuje tom "sastanku". Zazujao je projektor i na platnu je počelo da se odvija ono zbog čega su se svi skupili.
Puna tri sata na platnu su se odvijale nevešto režirane ljubavne scene. Onaj koji je snimao filmove (njegovo ime ne stoji na "špici" filma) vodio je računa samo o jednom - na platnu mora da se vidi sve, jer se inače film neće prodati. A to je i osnovno kod pornografskih filmova.
Ono što je tada počelo da se odvija na "platnu", prelazi i najsmeliju maštu. U pornografske ljubavne scene počele su se mešati i - životinje.
Seansa je završena, završio se i poslednji film iz "nabijene torbe". Svetlo se upalilo i tada je počelo prepričavanje onih "zanimljivih" detalja, koji se normalnom čoveku mogu samo zgaditi. Na naše "društvo" to je delovalo upravo suprotno: svaki kadar proživljen je još nekoliko puta, a onda je društvo počelo polako da se razilazi. Pošli su kućama, gde su ih čekali žene i deca.
Mi smo ostali da porazgovaramo s vlasnikom ateljea:
"To je najnovija pošiljka", rekao nam je ponosno.
"Upravo je stigla iz inostranstva. Najpre sam je sam pregledao, a onda sam obavestio ostale. Kad sam im objasnio kakvi su filmovi iz ove pošiljke, nastalo je pravo uzbuđenje. Pevač je zbog večerašnje seanse otkazao jedan koncert izvan Zagreba.
Čudite se da je žrtvovao oko 2000 dinara, koliko bi dobio za taj nastup? Njemu je to zanimljivije nego da peva negde po provinciji. Novca ima, a takve stvari ne dolaze svaki dan... Imam pedesetak filmova u toj torbi, što s ostalim predstavlja lepu kolekciju od 450 filmova. Takvom kolekcijom malo ko može da se pohvali. Vredi milione, ali ja ne želim da je prodajem", rekao je s ponosom.
Ko su šverceri?
Kolika je cena jednog pornografskog filma i odakle dolaze u Jugoslaviju? Ko su njihovi autori, ko su "glumci i glumice"?
U Danskoj, Švedskoj, SR Nemačkoj i još nekim zemljama cveta trgovina pornografskim filmovima i fotostripovima. U nekim od tih zemalja vlasti nisu toliko rigorozne. Kod nas je sasvim drugačije. Naše vlasti i Krivični zakonik vrlo su oštri prema onima koji proizvode i prodaju pornografske filmove i fotostripove. Proizvodnja pornografije je krivično delo, a naša zemlja je 1950. godine potpisala međunarodni sporazum o sprečavanju širenja pornografije. Zbog toga su kazne teške i kreću se od 2000 novih dinara naviše.
Ipak, pornografski filmovi stižu raznim kanalima, a ima i nekoliko kategorija ljudi koji takav materijal uvoze u zemlju. Pre svega, tu su profesionalni šverceri, koji su namirisali dobar i unosan posao. Ima i nekih stranih studenata koji na taj način dopunjavaju svoj džeparac. Filmove prenose i neki turisti koji su shvatili da im dva-tri pornografska filma mogu letovanje učiniti jeftinijim. Zatim, tu su intelektualci koji privatno ili poslovno idu u inostranstvo, a nađe se i koji službenik naših saobraćajnih kompanija koji često putuje izvan naših granica...
Najtraženija - perverzija
Trgovina se obavlja ispod ruku. Na spisku trgovaca pornografijom nalaze se ljudi s dubljim džepom, jer za kupovinu jednog pornografskog filma od desetak minuta treba izdvojiti najmanje šest stotina novih dinara, ako je u crno-beloj tehnici, ili dvostruko više, ako je film u koloru. Postoji i "poslovni" slogan: što je film perverzniji, to je i skuplji.
U nekim evropskim zemljama osnovane su posebne privatne producentske grupe, koje s vrlo malim sredstvima snimaju takve filmove i onda ih preko posebnih distributera plasiraju na tržište. Cena jednog snimanja nije visoka: "glumac" dobije u proseku 150 DM, a svaki film umnožava se u dvadesetak kopija u posebnim laboratorijima. Producentsku grupu film košta najviše do dve stotine hiljada starih dinara, a na njemu mogu da zarade i više od milion. Ako se zna da se takvi filmovi snimaju na tekućoj traci. Onda možemo da shvatimo kako je to unosan posao.
S "glumcima i glumicama" najmanje je problema. Njih uvek ima, spremnih da za nadoknadu od 150 maraka snime jedan film od desetak minuta.
Kad se umeša policija
Potražnja za pornografskim filmovima je velika. Zato su se na "ilegalnom sajmu seksa" pojavili i domaći "proizvođači". O tome govori i nekoliko podataka iz sudskih dosijea koje smo uspeli da sakupimo.
Jedna je fotografska radnja na Bulevaru Revolucije u Beogradu zatvorena. Služila je za snimanje fotostripova, koji su se vrlo unosno prodavali. No, kada se posao razgranao, umešala se policija, koja je preduzela odgovarajuće korake kako bi stala na put uhodanom biznisu koji je svojim pokretačima donosio velike svote novca.
Ipak, retkost je da se proizvođači pornografskih filmova nađu na sudu ili u zatvoru.
"Glumac" se prepoznao...
Taj prljavi posao se radi ilegalno, daleko od domašaja policije. Obavešteni smo da u Zagrebu postoji nekoliko "producenata" pornografskih filmova i foto-stripova.
Pre nekoliko meseci jedan list je pod naslovom "Prepoznao sebe u pornografskom filmu" izneo senzacionalan podatak o zagrebačkom službeniku koji se slučajno našao na pornografskoj seansi i na platnu prepoznao - sebe.
O čemu se radilo? Taj službenik je, koji je inače i šef predstavništva poznate firme, svojevremeno bio u stanu neke prostitutke, a sada se, na platnu u stanu njegovog prijatelja, još jednom odvijalo sve ono što je već jednom "uživo" proživeo.
Kako piše novinar, lice njegove partnerke nije se moglo prepoznati, jer ju je "isekao" čovek za montažnim stolom.
U istom članku reporter navodi i jednu izjavu neke Antonije B. (24 godine) iz Zagreba, koja kaže:
"Ja sam imala ponudu da snimim pornografski film u Zagrebu. To mi je ponudio jedan poznati filmski reditelj. Nudio mi je 7000 novih dinara da s nekim drugim glumcima snimim film u trajanju od sat i po. Odbila sam ponudu."
"Koliko novca dobijem za snimanje takvog filma? Isto onoliko koliko od mušterije. Moja tarifa je 30.000 lira. Ako snimanje uspe, onda od reditelja dobijem još toliko. Njegova stvar je koliko će da zaradi umnožavanjem i prodajom filmova", rekla je P. S. iz Zagreba.
I tako bi se priče mogle ređati u nedogled. ipak, drugo pitanje je: ko su autori takvih filmova?
Koji su zagrebački "reditelji"?
U Beogradu se priča da se i jedan amaterski filmski klub bavi snimanjem pornografskih filmova, a navodno ima i stalne pretplatnike. U Zagrebu, opet, priča se u nekim krugovima da jedan poznati sportista ima veliku zbirku pornografskih filmova, od kojih je veći broj sam snimio. Neke filmove menja za uvozne. Imali smo priliku da razgovamo s nekoliko mladih zagrebačkih tzv. manekenki, koje su nam rekle da su snimale u takvim filmovima za minimalne svote.
Saznali smo da u Beogradu postoji producentska grupa koja se sastoji od devojke glumice i njenog brata filmskog amatera. Njih dvoje prave velike poslove, a ona je glavni akter u većini filmova domaće proizvodnje.
Kolekcionari pornografskih filmova i fotostripova veoma su povezani. Međusobno razmenjuju filmove i brošure, a kad su u pitanju neke posebno zanimljive pošiljke iz inostranstva, onda se priređuju prave seanse u privatnim stanovima i na njih se ne može ući bez "propusnice". A propusnica je poznanstvo s glavnim organizatorom seanse. Ali, seanse se ne priređuju samo po privatnim stanovima.
Posle večere - seansa
Neki dovitljivi ugostitelji privatnici shvatili su koliko je zanimanje za pornografske seanse, pa su odlučili da ih priređuju u svojim lokalima posle - dobre večere. Prošle godine je uhvaćen jedan ugostitelj iz Lipovačke šume kod Beograda koji je svojim gostima, u specijalnoj sali, priređivao takve seanse.
U krugovima zagrebačkih pevača zabavnih melodija priča se da jedan njihov poznati kolega ima vrlo veliku kolekciju pornografskih filmova i fotostripova. No, za razliku od drugih, on nikad ne priređuje seanse na kojima se nađe više od dvoje ljudi.
Kažu da je šef poznatog predstavništva u Zagrebu jedan od najpoznatijih pornokolekcionara. Kako zastupa inostranu firmu, često putuje preko granice, a odatle se vraća s punim kovčegom. Nakon takvih putovanja u njegovom stanu se okupi poveće društvo njegovih prijatelja - bračnih parova. Šefu predstavništva nije teško da prođe carinsku kontrolu. Često putuje, pa ga carinici poznaju i ne gledaju njegove torbe, u kojima se uvek nađu pornografski film i odgovarajući fotostripovi.
U kasetama - "pornići"
Jedan švercer pornografskim filmovima, koji je na tom poslu zaradio ogromne pare, poverio nam je svoju "tajnu"!
"Pronašao sam idealan način kako da preko granice prošvercujem pornografske filmove u Jugoslaviju. Zaposlen sam u SR Nemačkoj i često dolazim kući. Uvek putujem s fotoaparatom i za njega nosim potrebne filmove. Kad bi me neko na carini pitao, ali dosad to nije učinio, zbog čega nosim toliko filmova, imam spreman odgovor: "Želim da snimam svoju porodicu i da im kasnije pošaljem slike." To je u redu, zar ne? A znate li šta se krije iza tih filmova namenjenih "snimanju porodice"? Pornografski filmovi", rekao je.
Sličnih primera ima na pretek. Ipak, mislimo da je i to dovoljno kako bismo upozorili na jednu pojavu koja, uprkos tome što je zabranjena, uzima sve više maha u Jugoslaviji. Trgovina pornofilmovima i fotostripovima cveta.
Mnogi će se na kraju pitati zbog čega vlada tako veliko zanimanje za pornografiju? Pogotovo, kada je kod nas sve više filmova koji svojim slobodnim scenama mogu da dočaraju mnoge, do sada zabranjene scene. Objašnjenje te pojave treba potražiti kod lekara, psihologa i sociologa.
Mi smo tek upozorili da cveta trgovina na "ilegalnom sajmu seksa", i da trgovci sumnjivog morala zarađuju mnogo novca.
Nešto kao šala
Javna tajna je da su za vreme proslave Nove godine tehničari iz jednog zapadnog TV centra (u okviru novogodišnje razmene filmova) emitovali punih nekoliko sati "pornića" - svojim kolegama, dežurnim u studiju. Od toga nije bila pošteđena ni zagrebačka TV.
Međutim, ovde ulaz nije bio zabranjen, gledao je - ko se našao u prostoriji. Pazilo se samo da neko ne bi slučajno pritisnuo pogrešno dugme, pa da takvi filmovi kobnom zabunom ne uđu u redovni program. Mi smo, sa druge strane, ne sluteći šta se moglo dogoditi, u novogodišnjem slavlju pratili čednije emisije.
Mišljenje psihologa
Donosimo mišljenje jednog psihologa koji nas je zamolio da mu ne objavimo ime. Naime, on smatra da u ovom slučaju nije važno ime, koliko samo mišljenje.
"Pornografija je u stvari borba protiv tabua, protiv moralnih okova, protiv sužavanja ljudske ličnosti. Šta je to bestidno, razvratno, nepristojno i bludno? Sve su to kategorije jednog morala. Mnogi zaboravljaju da reč pornografija dolazi od grčke reči 'porne' (bludnica) i 'grafo' (pišem). Nekada su Bokača proglašavali pornografom. Džojsija takođe. I Milera. I Lorensa.
Ali, u potrošačkom društvu, često umornom od tehnologije, pornografija je nemoćan izlaz iz psihološkog ćorsokaka. A, što je najgore, to je biznis koji teži za ekstraprofitom. Zabrana? Zavisi od opšte konstelacije društva. U ovim korelacijama za nas ima jedna analogija: hoće li biti manje ubistava ako se ukine smrtna kazna?", smatra psiholog. Napisali: Uroš Šoškić i Zvonimir Belša (Studio, 1971.)
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Bivši predsednik Rusije Dmitrij Medvedev prokomentarisao je najavu organizacije mirovne konferencije o Ukrajini u Švajcarskoj, koja bi na zahtev Kijeva trebalo da bude održana u junu.
U Srbiji sutra promenljivo oblačno sa dužim sunčanim intervalima i toplije, samo je u brdsko-planinskim predelima zapadne i jugozapadne Srbije moguća pojava izolovanog pljuska sa grmljavinom.
Ministar građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture Goran Vesić izjavio je da radovi na rekonstrukciji železničkog mosta kod Sente teku brže nego što je planirano i dodao da će biti završeni već sredinom maja, odnosno mesec dana pre ugovorenog termina.
Nešto manje od 40 sati nakon nezapamćene tragedije u Osnovnoj školi "Vladislav Ribnikar", u selima kod Mladenovca i Smedereva, 4. maja pre godinu dana, dogodio se još jedan masakr u kojem je stradalo 9 i ranjeno 12 ljudi.
Kada pomislite na najbogatije glumice na svetu, verovatno vam na pamet padaju poznata imena poput Džulije Roberts, Sandre Bulok, Anđeline Džoli ili Dženifer Aniston. Međutim, velika je šansa da ime najbogatije glumice na svetu niste nikada čuli.
A little less than 40 hours after the unprecedented tragedy at the "Vladislav Ribnikar" Elementary School, in the villages near Mladenovac and Smederevo, on May 4 a year ago, another massacre took place in which 9 people died and 12 were wounded.
Aleksandar Vučić laid flowers in the memorial park in Malo Orašje, as well as in Dubona, where nine people were killed and 12 wounded, mostly young people, a year ago.
French President Emmanuel Macron said in an interview with Economist that he does not rule out the possibility of sending troops to Ukraine if Russia "breaks through the front lines" and if Kyiv asks Paris to do so, the BFMTV portal reports.
Za korisnike koji su zabrinuti zbog ažuriranja svoje Chrome aplikacije, UniladTech izlistao je korisne korake kako biste osigurali bezbednost svog uređaja.
Japanski naučnici uspeli su da prenesu podatke brzinom od 100 gigabita u sekundi u visokofrekventnim pojasima talasnih dužina, na udaljenosti od 100 metara.
Pretnja evropskoj automobilskoj industriji je stvarna, a kako bi zaštitila proizvođače od agresivnih (niskih) cena kineskih marki, Evropa bi mogla da preduzme ozbiljne mere.
Američka kompanija tvrdi da je indijska firma nastavila da koristi ime "Tesla" u reklamama za svoje baterijske proizvode i pored toga što ih je proizvođač automobila pismeno upozorio da to ne čine.
Prošlo je godinu dana od kada je ubijeno devetoro, a ranjeno 12 mladih u Duboni i Malom Orašju, selima u beogradskoj opštini Mladenovac i kod Smedereva.
Komentari 40
Pogledaj komentare