Sreda, 21.05.2008.

15:10

10000 godina pre nove ere

10.000 B.C.
Tuck
OCENA: 2

Autor: Piše: Vladimir Vujinović

Default images

I u ovom filmu vidimo prepoznatljivu matricu koju je još Mel Gibson postavio, a koju Holivud, evo već par godina uporno sledi kad je u pitanju istorijski okvir. To su pre svega brzi kadrovi, obilje specijalnih efekata i animiranih predložaka – žustra akcija koja kao da je sa kriminalnih ulica L.A.-a preseljena u istorijski kontekst u kojem je određen film smešten, pa umesto žestoke jurnjave automobilima i pucačine automatskim puškama, imamo žestoku jurnjavu kočijama, konjima, mamutima (u slučaju „10.000 B.C.“), i pucačinu kopljima, strelama, kamenjem i ostalim primitivnim oruđem.

Roland Emmerich se još, evidentno, ugledao i na „300“ Zacka Snydera, bar kad je u pitanju obilato obogaćivanje istorijskog konteksta elementima epske fantastike.

Mamuti, sabljasti tigrovi i dinosauroidne ptičurine možda još i mogu da se smeste u 10.000. p.n.e., jer paleontologija potvrđuje njihovo postojanje i u tom dobu (bar kad su u pitanju mamuti, a za ostala dva slučaja ne garantujem), ali nikako i gradnja piramida, koja je definitivno mnogo mlađeg datuma. Promašen film u svakom pogledu. Emmerichov rediteljski rukopis prepoznatljiv po filmovima „Dan nezavisnosti“, „Dan posle sutra“ i „Godzila“, ovde je ozbiljno prigušen namernom ili nenamernom sličnošću sa Gibsonom i Snyderom.

Smešten u sam zenit lovačko-nomadskog ustrojstva ljudskog društva, ili ako hoćete, na početak onog načina organizovanosti života i verovanja, koje će čovečanstvo najposle dovesti i do izgradnje prvih civilizacija, „10.000 B.C.“ je pre svega ljubavna priča, i to sa patetičnim prizvukom koji nije viđen još od Cameronovog „Titanika“.

Mladi lovac D'Leh (Steven Strait) iz primitivnog planinskog naroda (koji, uzgred, svi imaju frizure jamajčanskog rege stila), kroz čitav film juri misteriozne lovce na robove, koji su oteli njegovu draganu Evolet (Camilla Belle), kao i mnoge njegove sunarodnike.

Potera se pretvara u neočekivan avanturistički prelazak kroz divlje negostoljubive predele, tokom koje D’Leh zadobija simpatije i mnogih drugih plemena i naroda, postajući vođa pohoda protiv tajanstvenih graditelja nečega što podseća na Keopsovu piramidu.

Možda je za par hiljada godina promašio gradnju piramida, ali Emmerich, eto, nudi svoju teoriju po kojoj su u njihovoj gradnji učestvovale armije robova i mnoštvo upregnutih mamuta. Neozbiljno, rećićete, ali ko uopšte može bilo šta ozbiljno očekivati od ovakvog filma.

Filmska ekipa se dobro zabavila, jer su, u potrazi za lokacijama koje bar jedine verodostojno dočaravaju praistoriju, proputovali čitav svet – od antarktičkih predela Novog Zelanda do uzavrelih pustinja Namibije. A i dobro se zaradilo, i to već u prvoj nedelji prikazivanja film je samo u Americi otplatio troškove snimanja. Zabaviće se i svi gledaoci koji vole dobru akciju i specijalne efekte, dok o zadovoljenju onih koji vole dobru priču i cene i neke druge vrednosti, nema ni govora. A kad smo kod akcije i jurnjave, ako hoćete, original „Apocalipto“ je i po tom pitanju daleko i bolji i inovativniji.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 1

Pogledaj komentare

1 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: