Predsedavajuci sudija Ricard Mej u sredu je, na sudjenju
Slobodanu Milosevicu, dva puta izrazio zabrinutost u pogledu
prihvatljivosti i dokazne vrednosti iskaza svedoka optuzbe Ratomira
Tanica kojeg je Milosevic, u kasnijem unakrsnom ispitivanju, nazvao
"laznim svedokom". Tanic je, pre toga, u dugom svedocenju o zbivanjima
vezanim za Kosovo, koja su dovela do NATO intervencije, izneo niz teskih
optuzbi protiv Milosevica, pozivajuci se, u vecini slucajeva, na ono sto
su mu rekle osobe iz vrha Sluzbe drzavne bezbednosti i Vojske
Jugoslavije sa kojima je razgovarao. Svedok je, medjutim, zahtevao da
njihova imena, kao i identitet zvanicnika koji su se suprotstavljali
Milosevicu, otkrije na zatvorenoj sednici suda.
Tokom rasprave da li ce se njegovom zahtevu udovoljiti, Tanic je,
medjutim, pristao da otkrije svoje izvore na javnoj sednici. Rekao je da
je najvise kontaktirao sa tadasnjim nacelnikom SDB Zoranom Mijatovicem i
jednim od oficira SDB koji su bili na Kosovu Bogdanom Tomasem. Svedok
je, tokom konfuznog iskaza, kazao da je postojao plan za proterivanje
kosovskih Albanaca, koji je "kolokvijalno" nazivan "Potkovica".
Bio je to "stari vezbovni plan bivse JNA" za "neutralizaciju uporisnih
tacaka Albanaca", u slucaju "agresije iz jugoistocne Evrope, koju bi
podrzalo albansko stanovnistvo", rekao je Tanic. Plan je, prema njegovim
recima, 1998. godine "reaktuelizovan u potpuno drugom smislu", "vojni
vrh i vrh bezbednosnih struktura nisu zeleli da upotrebe taj plan", jer
"nije bilo spoljne agresije i albanske pobune". Na pitanje ko se
suprotstavljao tome, Tanic je odgovorio da su to bili sef SDB Jovica
Stanisic, njegov zamenik Mijatovic, nacelnik Generalstaba VJ Momcilo
Perisic, sef vojne bezbednosti, general Aleksandar Dimitrijevic, Dusan
Mihajlovic, Zoran Lilic, Nebojsa Covic...
Tanic je kazao da mu je Perisic kasnije pokazao pismo koje je u julu
1998. godine poslao Milosevicu, a u kojem ga upozorava na to da se
vojska na Kosovu nezakonito i neselektivno upotrebljava, da se iz njenog
sastava i komandne strukture izvajaju neke jedinice i da se uspostavlja
paralelna linija komadovanja. Verzija pisma koja je sudu predstavljena
kao dokazni materijal izvadjena je iz knjige Dejana Lukica i Pere Simica
"Vatre i potop", a svedok je potvrdio njegovu autenticnost.
Tanic je rekao da je od "rukovodstva SDB i predsednika stranke" (Nove
demokratije, Dusana Mihajlovica) tada cuo da je Milosevic imao "privatnu
liniju komadovanja" preko Drzavne komisije za Kosovo, u kojoj su bili
Nikola Sainovic, Milomir Minic, Zoran Andjelkovic, Dusan Matkovic,
general Nebojsa Pavkovic i "general Velickovic". Prema njegovim recima,
komanda Pristinskog korpusa, na cijem je celu bio Pavkovic, sprovodila
ono sto joj "narede Sainovic, Minic i MUP".
Tanic je kazao i da je postojao obrazac za operacije srpskih snaga
protiv ilegalne OVK, koji je bio "suprotan zakonu i pravilu sluzbe".
"Prvo bi se dozvolio manji broj srpskih zrtava, kako bi se stvorila
tenzija, a onda se delovalo masovnom i visestruko prekomernom silom,
kako bi se unistili ne samo teroristi, nego i civili i imovina", rekao
je on, navodeci kao primer akcije protiv Adema Jasarija u Donjem Prekazu
i operacije u Decanima.
Svedok je kazao da je "Miloseviceva naredjenja" za te akcije
"komandirima na terenu prenosio civilni deo Drzavne komisije", navodeci
Sainovica i tadasnjeg ministra unutrasnjih poslova Vlajka Stojiljkovica.
Tanic je kasnije kazao da je od zamenika sefa SDB Mijatovica cuo da
Milosevic "ne dozvoljava SDB da aktivno deluje protiv OVK i njenih
stvarnih vodja". Upitan kako je optuzeni reagovao na izvestaje o
civilnim zrtvama, Tanic je kazao da je i u licnom kontaktu na jednom
prijemu JUL-a, a i iz drugih izvora, cuo Milosevicev stav da "postoji
kolektivna podrska albanskom terorizmu i da je smrt civila, u ratnom
sukobu, zalosna posledica toga".
Svedok je rekao da je bio prisutan kada je, u oktobru 1998, uoci
sporazuma Milosevic-Holbruk, tadasnji potpredsednik Vlade Srbije
Vladimir Stambuk, na sastanku sa ambasadorima Nemacke i Velike Britanije
u nemackoj ambasadi u Beogradu, rekao da "zvanicni Beograd nema nista
protiv malog bombardovanja NATO". Tanic je, prema sopstvenim recima,
protestovao, a Stambuk mu je nasamo obrazlozio da ce "malo bombardovanje
NATO" biti "odlican alibi za nastavak progona Albanaca i srpske
opozicije, jer u ratu niko nista ne pita".
Na ponovljeno pitanje tuzioca sta je tacno Stambuk rekao, svedok je
odgovorio: "Rekao je: Da se dovrsi etnicko ciscenje Albanaca i da se ima
izgovor da se izbace iz Jugoslavije". Tanic je rekao da je to cuo i od
potpredsednika Vlade Milovana Bojica i predsednika Srbije Milana
Milutinovica i da je tako govorio "veliki broj ljudi na zatvorenim
sastancima".
On je kazao da je unapred imao informaciju da ce NATO bombardovati
zgradu RTS i da je ona preko SDB dostavljena Milosevicu. "Nema sumnje da
je on bio obavesten", kazao je, dodajuci da je SDB imala potvrdu iz jos
par izvora. Svedok je ispricao i da je, tokom NATO intervencije, uz
odobrenje SDB dva puta bio u inostranstvu, u misiji trazenja resenja za
prekid bombardovanja.
Postojao je, kako je rekao, predlog da se bombardovanje suspenduje za
katolicki Uskrs, a da istovremeno budu pustena tri americka vojnika,
koje su zarobile jugoslovenske snage i da je Milosevic nagovestavao da
ce to prihvatiti. Tanic tvrdi da je preko zvucnika slusao telefonski
razgovor Dusana Mihajlovica i Milana Milutinovica, kada je na
Mihajlovicevo pitanje zasto nema obecanog prekida vatre, Milutinovic
odgovorio: "Bice kasnije, jer nismo zavrsili sve poslove na Kosovu".
Svedok tvrdi i da je, u aprilu 1999, slusao, na isti nacin, telefonski
razgovor tadasnjeg potpredsednika Savezne vlade Vuka Draskovica sa
Milosevicem. Milosevic je tada, prema Tanicu, rekao da "nema obustave
sukoba jos neko vreme, jer Srbiji i Jugoslaviji trebaju nove civilne
zrtve, da bi pokazali da je NATO zlocinacka organizacija". On je kazao i
da je za masovne grobnice u Srbiji saznao "u leto 1999", kada je,
pripremajuci svoju knjigu, razgovarao o tome sa "ministrom unutrasnjih
poslova Dusanom Mihajlovicem i zamenikom sefa SDB Zoranom Mijatovicem".
Mihajlovic je za ministra unutrasnjih poslova Srbije imenovan u januaru
2001. godine, a Mijatovic je, nakon sto je u jesen 1998. smenjen, vracen
na polozaj u SDB nesto kasnije.
Na pitanje tuzioca sta su mu rekli, Tanic je odgovorio: "Da postoji
zvanicna istraga MUP koja ukazuje i na lokacije i na izvrsioce, ali da
je iz nekih razloga zaustavljena". On je kazao da mu je receno da je
pronadjena hladnjaca u Dunavu kod Tekije, koju je tadasnji direktor
carina Mihalj Kertes "dao Resoru javne bezbednosti da presele leseve
onih koji su ubijeni neposredno uoci NATO intervencije".
"Mijatovic mi je rekao da postoji direktna veza izmedju Milosevica i
naredjenja da se uklone lesevi, da su dopremljeni pre NATO intervencije
i da je poreklo u jedinicama Sretena Lukica, a ne SDB, i da se zbog toga
prikrivaju rezultati istrage", kazao je Tanic.
Lukic je u vreme NATO bombardovanja bio zapovednik policije na Kosovu, a
sada je zamenik ministra unutrasnjih poslova Srbije.
Tanic je ispricao kako je u oktobru 1999. godine "kidnapovan" zajedno sa
suprugom i da su ih dva dana u dva "privatna zatvora" nepoznate osobe
mucile i ispitivale, trazeci da kaze kako je deo "zavere britanske
obavestajne sluzbe protiv Milosevica". Rekao je da je pusten "dva sata
posle neuspelog atentata na Vuka Draskovica na Ibarskoj magistrali", a
posle mesec i po dana otisao je u inostranstvo.
Milosevic je, potom, poceo da unakrsno ispituje Tanica, koga je nazvao
"laznim svedokom". On je sugerisao da se Tanic "lazno predstavlja" kao
zvanicnik Nove demokratije i da lazno tvrdi da je ucestvovao u poslovima
o kojima je pricao. Optuzeni je demantovao da je imao licne sastanke sa
svedokom, kao i da je ikada koristio masovne prijeme za "radne kontakte"
o kojima je Tanic govorio. Milosevic je pitao da li je njegova obaveza,
kao "navodnog insajdera" da obrazlozi "laznu optuznicu", a svedok je
negirao da ima bilo kakve obaveze prema tuziocu. Na pitanje zasto su
"pripadnici britanske obavestajne sluzbe bili prisutni kada je davao
izjavu" istraziteljima tuzilastva, Tanic je odgovorio da je "bio po
jedan covek radi fizicke zastite".
Predsednik Nove demokratije i ministar unutrasnjih poslova Dusan
Mihajlovic odbacio je u sredu uvece u intervjuu RTS-a relevantnost
svedocenja Tanica rekavsi da on nije ucestvovao u onome o cemu govori i
da je svoje svedocenje napravio na osnovu onoga sto smo svi mogli da
procitamo u novinama: "Pomesane su babe i zabe, pomesana je javna
politicka aktivnost, neki napori da se pregovara sa albanskom stranom sa
nekim drugim naporima koji su cinjeni da ne dodje do sukoba, da ne dodje
do bombardovanja, niti je g. Tanic u tome ucestvovao, niti je bio
izvrsilac nekih planova o kojima govori, tako da je sve to, na neki
nacin, rekla-kazala, pogotovo kada cujem tu glupost da je Lukic
odgovoran za asanaciju terena i postojanje masovnih grobnica u vreme
kada on vise nije ni bio na Kosovu".
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 0
Pogledaj komentare