Automobili

Četvrtak, 16.08.2007.

16:00

Hyundai Grandeur 2,2 CRDI

Najveća limuzina marke Hyundai, našla se i na našem testu. Nakrcana opremom i luksuznim detaljima kao i modernim dizel motorom, Grandeur bi trebao da se dopadne razmaženim evropskim kupcima. Međutim, da li je to dovoljno za uspeh na Starom Kontinentu?

Piše: Lidija Piroški

Podrazumevana plava slika

U modernom automobilskom svetu, bitka za kupce nikad nije bila oštrija. Ukratko rečeno, svi prave sve, a ni jedna marka ili klasa nije više ”sigurna luka” za nekog proizvođača. Trenutno najveći broj ”napada” na evropsko tržište, dolazi sa Dalekog istoka, iz Japana i Koreje.

S obzirom da su se korejski proizvođači već etablirali u nižim klasama, velikom ponudom, niskim cenama i upotrebljivošću svojih vozila, logičan nastavak je pohod na više segmente tržišta. Doduše, ostvarenje ovog cilja je uvek bio i jeste težak zadatak, ali korejski proizvođači imaju strpljenja, energije, kao i veliku podršku.

Upravo u tom svetlu i treba posmatrati Hyundai Grandeur. Luksuzna limuzina, ozbiljnih ambicija koja se prodaje globalno i koja, iako je reč o aktuelnom modelu, predstavlja tek početak ozbiljnog prisustva u segmentu više srednje klase.

Iako je Grandeur, za evropske kupce novitet (predstavljen 2006. godine), ovo je čak četvrta evolucija modela, koji je na tržištu od 1986. godine. Prodaja je počela prvo na domaćem i azijskom tržištu, a zatim i u Americi, gde je Azera (kako se Grandeur tamo zove) zadobila poverenje određenog broja kupaca, privučenih niskom cenom, bogatom opremom i snažnim V6 motorom od 3,8 litara sa 263 KS.

Ipak, za Evropu, u ponudi se morao naći i jedan dizel, moderne tehnologije, common-rail principa rada, velike snage i male potrošnje i za tu priliku je mobilisan poznati 2,2 CRDI motor koji je poznat iz modela Santa Fe. Upravo takav Grandeur, sa dizel motorom i GLS paketom opreme se našao na našem testu.

Moderan, a konzervativan

Odmah po preuzimanju ključeva novog Grandeura, obavešteni smo da se automobil nalazi parkiran na ulici, par desetina metara od salona Hyundaia u Beogradu. I iako su nam oblik i linije ovog automobila poznati, postojala je skrivena bojazan da ga nećemo lako prepoznati u mnoštvu drugih vozila parkiranih na prometnom bulevaru. Jednostavno, sam oblik karoserije, iako skladno izveden, nije karakterističan i po ničemu svojstven i odmah prepoznatljiv.

Vrednosti estetike postoje i Grandeur je definitivno primamljiv automobil, ali diskretnog i pomalo konzervativnog dizajna, što ipak može biti i adut u borbi za kupce. Ono što nije toliko diskretno su same dimenzije karoserije (D x Š x V - 4985 x 1865 x 1490 mm), i iskreno, one su nam i pomogle da pronađemo Grandeura na parkingu. Automobil od skoro 5 metara dužine se mora primetiti...

Za razliku od nekih drugih azijskih (japanskih i korejskih) limuzina te klase, Grandeur nema mnogo detalja karoserije koji bi se mogli okarakterisati kao neautentični i ”pozajmljeni” od nekih drugih proizvođača. Prednji deo je elegantan, kao i bočne konture vozila, dok zadnji kraj, ipak, malo razbija tu formulu sa svetlosnom grupom koja se proteže duž cele širine vozila, što je inače detalj karakterističan za američke automobile, i bočnim linijama prtljažnika koje podsećaju na BMW Serije 7. Ipak, celokupan dizajn bi se mogao okarakterisati kao uspešan i adekvatan klasi u kojoj se Grandeur nalazi.

Moderan dizel motor

Ispod masivne haube, nalazio se redni četvorocilindarski dizel agregat, zapremine 2,2 litre sa 155 KS (343 Nm). Opremljen modernom common-rail tehnologijom, motorskim menadžmentom i filterom čestica čađi, ova pogonska jedinica je sasvim u rangu sa konkurencijom, kako po snazi tako i po ugrađenoj tehnologiji.

Iako je postojala još jedna bojazan da ovaj motor nije dovoljno snažan da bi sa lakoćom pokretao automobil mase od 1800 kg, već nakon prvih par kilometara, Grandeur nas je jasno demantovao. Prednji točkovi, na koje se snaga prenosi preko petostepenog automatskog menjača (sa manuelnom funkcijom) su bez problema vukli ovu tešku limuzinu do 195 km/h, na autoputu. I nema razloga pa ne verovati u fabrički podatak od maksimalnih 202 km/h, mada bi za tu brzinu Grandeur morao da ima malo veći zalet.

Udobna vožnja bez potresa

Ipak, bez obzira na brzinu kojom se kretali, vibracije i buka u kabini su svedeni na minimum, tako da je razlika između 100 i 200 km/h neznatna i svodi se samo na ono što vidite na komandnoj tabli i kroz prozor automobila. Zaista sve čestitke inženjerima kuće Hyundai na udobnom ogibljenju i velikim točkovima dimenzija 235/55 R17 koji su sa lakoćom progutali sve neravnine na putu.

Tokom vožnje ubrzanje od 11,4 sekunde od 0 do 100 km/h je bila i očekivana vrednost. Sigurno da bi ono verovatno moglo da bude bolje da je automobil opremljen manuelnom transmisijom. Priču o performansama Grandeura 2,2 CRDI treba završiti konstatacijom da ovo definitivno nije brz automobil, ali da nije ni spor, imajući u vidu motor i težinu vozila.

Ono što bi se moglo uvrstiti među zamerke je nekako neodlučan automatski menjač. U vožnji brdovitim terenom i na putu sa dosta oštrih krivina izbor stepena prenosa kao da malo kasni za aktuelnom situacijom. Tada je poželjno ručicu gurnuti u desno i manuelno birati stepene prenosa. No, i tada primetno je malo oklevanje, pa je potrebno strpljenja dok elektronika i mehanika ne odrade svoje.

U istom svetlu treba posmatrati i potrošnju, koja je u rangu očekivanog. Na 100 km pređenog puta, u gradskim uslovima, Grandeur je potrošio oko 8, pa i 9 litara dizela. Međutim, interesantno da za istu relaciju, ali na otvorenom putu i autoputu, potrošnja nije nešto značajnije manja. Tek možda za litar, što je u neku ruku i iznenađujuće i ne...

Stvoren za otvoren drum

Van svake sumnje, Grandeur se najbolje oseća na autoputu. Tu njegove pozitivne osobine mogu da u potpunosti dođu od izražaja. Naime, udobnost, komfor za sve putnike i solidne performanse, čine dugu vožnju prijatnom i relaksirajućom, jer sve što se od vozača zahteva je da usmeri automobil u željenom pravcu, uključi tempomat, pripremi novac za naplatnu rampu i gleda kako kilometri nestaju.

Sa duge strane, ni gradska vožnja ne predstavlja problem, zahvaljujući automatskom menjaču i efikasnom klima-uređaju koji je probijanje, kroz sve agresivniju gužvu, po letnjem danu, činio lakim. S obzirom na pozamašne dimenzije, povećana pažnja prilikom manevrisanja nije na odmet, a parking senzori pozadi eliminišu mogućnost greške.

Kvalitetan enterijer

Ono što, pored voznih svojstava, čini vožnju prijatnom je i enterijer, svetlih boja, smirenog dizajna i ergonomski veoma prihvatljiv. Bez obzira na mesto na kojem sedite, prostora će biti dovoljno, što će putnici posebno znati da cene prilikom dužih relacija.

Dizajn komandne table, prati estetsku formulu celog vozila, tako da su linije smirene, elegantne, čitljivost na visokom nivou, a svi prekidači na svom logičnom mestu i sasvim funkcionalni. Centralni greben nije pretrpan komandama kao kod nekih drugih modela pa je snalaženje veoma olakšano.

Jedina zamerka bi se mogla uputiti na kvalitet materijala, konkretno plastike, koja na nekim mestima nije u rangu cene i klase vozila u kojoj Grandeur pretenduje da bude.

Neodređena pozicija

Na kraju, posle svega rečenog, da pokušamo da tačno pozicioniramo Hyundai Grandeur na evropskom tržištu u ovom momentu. Automobil koji svojim dimenzijama, opremom, dizajnom i utiskom, ”vija” uzvišeni nemački trijumvirat (Audi A6, BMW Serije 5 i Mercedes E Klase) je, ipak, malo neodređen i nedorastao tom zadatku. Pre svega, u smislu tehničkog lay outa, slabijim dizel agregatom od konkurencije, nedostatkom imidža i imena.

Sa duge strane, ni cena od 39.884 evra, koliko je testirani model sa PDV-om koštao, mu ne ide u prilog. Za par hiljada evra više, kupci već mogu da dođu do E-klase, Serije 5 ili A6 sa dizel motorom ili čak da krenu put Amerike i sednu za upravljač Chryslera 300 C sa 3,0 CRD motorom. Opet za istu količinu novca može se dobiti i elegantniji Peugeot 407. U odnosu na te automobile, Grandeur deluje skup za ono što nudi, a svojim kvalitetima može biti odlično službeno vozilo za ljude koji, zbog prirode posla, imaju potrebe za luksuznim automobilom, a prelaze mnogo kilometara.

Ipak, budućnost ovog modela i celokupnog pokušaja južnokorejskog proizvođača da se probije u više sfere tržišta, definitivno postoji.

U svetlu skorašnjih vesti od prezentaciji modela Hyundai Genesis, koji bi trebao da ima platformu sa zadnjom vučom, redne i V motore veće snage, možemo pretpostaviti da će sledeća generacija Grandeura, ovih osobina, biti zaista konkurentan automobil. Sa njim će Hyundai uljuljkanim evropskim proizvođačima zadati dosta glavobolje. Stoga, aktuelni Grandeur, ne samo što predstavlja udobnu, ali pomalo i monotonu limuzinu, nego i najavljuje pohod novih modela ove kuće i nove ”napade” na tvrđavu Evropu...

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

27 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: