"Pričam u ime onih kojima je ćutanje bilo nametnuto" - beogradski dreg u očima Aleksandra Crnogorca

Tokom vikenda smo posetili trinaesti po redu Merlinka festival koji je svake godine sve bolji i na izložbi beogradskih dreg kraljeva i kraljica pod nazivom "Belgrade drag" zatekli i njenog tvorca. Fotograf Aleksandar Crnogorac nam se prvo pohvalio da je izložba koja je obeležila ovogodišnji Merlinka festival podržana od strane Ambasade Švedske koja je pomogla realizaciju izložbe i da nije prva kroz koju obrađuje LGBT teme.

Izvor: Milana Petkoviæ

Sreda, 15.12.2021.

14:18

Foto: Privatna arhiva sagovornika

Aleksandar Crnogorac se ponudio da nas sprovede kroz svoju izložbu i objasni nam šta je ono što smatra bi svako trebalo da zna o dreg kulturi koja u Srbiji tek uzima maha, a zapravo je od davnina prisutna u svetu.

"Od antičkih vremena do Šekspira su se javljale situacije u kojima su se muškarci presvlačili u žene, radi glume, radi zabave, ali u poslednjih 50 godina, to je postao deo pop kulture. U Srbiji se to odvija malo sporije i kod nas je dreg scena postala vidljivija u zadnjih desetak godina. Postojale su neke osobe poput Agate koja je devedesetih godina radila neku vrstu dreg performansa, čija svrha je bila politički bunt, ali to su bili pojedinci. Prava scena je počela da se formira tek 2016., 2017. godine i ja poslednjih tri, četiri godine pratim te mlade ljude i fotografišem ih", priča nam on dok zadivljeno gledamo neverovatne fotografije koje je uradio za potrebe projekta.

"Oni su mladi i uspeli su bez novca i pomoći drugih"

Foto: Aleksandar Crnogorac
Naš sagovornik Aleksandar Crnogorac nam je objasnio kako zapravo izgleda biti deo beogradske dreg scene, u njegovom slučaju iza objektiva.

"Oni imaju nastupe, generalno, pre kovida su imali nastupe jednom mesečno, obično u KC Gradu i to je jedno lepo, dinamično, šareno druženje gde se oni svi nađu, naravno, oni isplaniraju svoje kostime, naprave ih, isplaniraju šminku, frizuru", priča on i otkriva nam kako se kostimi, šminka i frizura uopšte ne osmišljavaju u dogovoru sa njim, iako je zadužen za fotografisanje krajnjeg produkta truda ljudi na dreg sceni kod nas.

"Ja ih samo fotografišem, dokumentujem, bio sam prisutan na skoro svakoj žurki koju su pravili i jedino što bih uradio je da nakon što su oni spremni da izađu na binu, ja bih uvek formirao neki mali studio u ćošku i tu bih njih fotografisao pre nego što izađu na binu. Tokom nastupa ih ne fotografišem", priznaje on.

Ono što ga inspiriše jesu portreti lica ljudi koji su zaduženi za opstanak i probijanje dreg kulture u srpskoj prestonici.

"Imao sam ideju da želim te uske portrete lica i ono što se meni sviđa je da se tu baš vide inperfekcije, to su mladi ljudi koji su bez mnogo sredstava i bez ičije pomoći uspeli da stvore tu scenu. To je dosta skupo, dosta treba planiranja, oni pozajmljuju jedni od drugih perike, šminku, haljine. Tako da se ja u taj deo nisam mešao, niti ima potrebe, ja sam samo bio tu da zabeležim tu njihovu borbu."

Počelo je sa desetak ljudi, a sada...

Foto: Aleksandar Crnogorac
"Kad sam počeo da radim bilo je možda desetak ljudi i ono što je interesantno i lepo i ohrabrujuće je da se godinama ta scena proširila, sada ima mnogo više od deset ljudi koji nastupaju, imamo mnogo više tih dreg kuća. Cela inspiracija je negde došla od Rupola, američke dreg kraljice, postoji televizijski program u kom se takmiče za krunu. To je sad počelo i kod nas, naravno, bez nagrade od 100.000 evra i bez Rupola, ali on je negde njima inspiracija. Tako da ja sa tim kreativnim delom nisam imao ništa. Prošlo mi je kroz glavu da slikam nastupe, ali sam ja više vezan za portrete i prosto sam ostao na portretima."

Koliko god se trudio, fotograf Aleksandar Crnogorac ne može da izdvoji svoju omiljenu dreg kraljicu ili kralja, jer mu je njihov trud da naprave kvalitetnu priču zapravo izvor najveće inspiracije.

"Ipak, voleo bih da spomenem na primer Karmagedoniju, ona je jedna od osnivačica KejDži hausa, to su u stvari te žurke na koje sam ja išao da ih fotografišem. Prosto, za sve te mlade ljude imam puno poštovanja jer su uspeli ni od čega, onako srpskom školom, štap i kanap da stvore scenu. Ne bih izdvajao nikoga. Svaka dreg kraljica ili kralj imaju neku svoju posebnost i ne bih se usudio da ih rangiram. Meni su svi dragi i bilo mi je prelepo da sarađujem sa njima", kaže Aleksandar.

Imao je izložbe u Zagrebu, Prištini, Tirani, Rimu, Oslu...

Foto: Aleksandar Crnogorac
"Mislim da neću više ovu temu obrađivati, ovo je druga tema zaredom kojoj sam se posvetio, koja se bavi LGBT manjinama. Prva je bila 'Trans Balkan', to je takođe dokumentarna izložba gde sam fotografisao 100 trans osoba širom Balkana. Dakle, na prostoru bivše Jugoslavije plus Bugarska, Rumunija, Turska, Grčka, Albanija. Pokrio sam sve balkanske zemlje i svuda gde sam putovao bih upoznao ljude, fotografisao bi ih i onda bih uradio kratak intervju. Ta izložba je počela u Domu Omladine 2019. godine i onda je nakon Beograda posetila još 13 gradova u regionu, uključujući i Zagreb i Novi Sad i Prištinu, Tiranu, Sofiju, Bukurešt, čak i Rim i Oslo, ali kruna tog projekta je to što sam uspeo da izdam knjigu. Monografija je stvarno divna i broji sve te ljude sa fotografijom i intervjuuom koji sam uradio, a svako je imao i svoj citat", priča Aleksandar i dodaje:

"Projekat sa dreg scenom sam negde paralelno radio, ali sam hteo da sačekam da prvo završim 'Trans Balkan' na kojem sam radio tri godine, pa tek onda da predstavim beogradski dreg, zato što je vrlo delikatno. Naši ljudi još nisu dovoljno upoznati sa LGBT zajednicom, niti su spremni da se upoznaju i onda sam smatrao da je bolje ići korak po korak. Trans ljudi i čitava trans tematika je mnogo ozbiljnija nego dreg. Imam svo poštovanje za dreg, ali dreg je vrsta umetnosti, razonode i zabave, a transrodnost se tiče rodnog identiteta i nije razonoda. Bilo mi je bitno da te stvari odvojim da ne bih možda, bez da to želim, doprineo još većoj nekoj konfuziji. Za ljude koji ne znaju dovoljno o LGBT zajednici, to je moralo biti odvojeno jer zaista ima krupnih razlika."
Foto: Aleksandar Crnogorac
Za potrebe izložbe "Belgrade drag" su ljudi koje je fotografisao doživljavali neverovatne transformacije, koje su ga kao fotografa zabavljale i oduševljavale istovremeno.

"Što se tiče ovih fotografija, na njima je pedesetak osoba koje sam fotografisao. Naravno, jedna osoba bi uradila više izdanja, tako da se ponavljaju ljudi na slikama, ali su neprepoznatljivi zato što svaki put toliko promene svoj izgled šminkom i stajlingom da to izgleda nespojivo sa prethodnim. Sve zajedno smo uradili oko 130 fotografija", priča nam Aleksandar Crnogorac.

Uvek će se truditi da svaka njegova fotografija ima dublji kontekst

Foto: Aleksandar Crnogorac
Upitali smo ga hoće li nastaviti u pravcu društvenog aktivizma kroz fotografiju i naš sagovornik o tome ima vrlo jasan stav.

"Hoće, verujem da hoće i znam da hoće. Mene privlači dokumentarna fotografija, fotografija koja priča o dubljem kontekstu od one koja je čista vizuelna satisfakcija i mnogo verujem u društveno angažovane projekte. Baviću se sledeće isto jednom manjinom sa Balkana, ali ništa više od toga ne bih otkrivao za sad", kaže on.

Objasnio je i zašto se bori za to da LGBT zajednica bude shvaćena i prihvaćena u Srbiji.

"Činjenica da sam pripadam široj LGBT zajednici je sigurno doprinela mom interesovanju za takve teme, ali čak i ne mislim previše zato što ja nisam ni trans ni dreg, ali mislim da je bitno ispričati priče koje se ne čuju često ili se ne čuju na sav glas i mislim da me to privlači najviše."
Foto: Aleksandar Crnogorac
Iskustvo Aleksandra Crnogorca ipak govori da ljudi u Srbiji imaju potrebu i želju da se upoznaju sa LGBT zajednicom.

"Kad je 'Trans Balkan' gostovao u Domu Omladine, to je bila vrlo posećena izložba. Svaki put kad bih svratio sam zatekao minimum troje, četvoro ljudi u galeriji. To mi je ukazalo da ljudi imaju želju da se upoznaju sa ovim stvarima, mislim da je pristup edukaciji ljudi vrlo bitan. Nikad nisam imao neke strašno loše reakcije, možda su me poštedeli toga, a iza mojih leđa eventualno i rekli nešto ružno, ali ja sam svestan da je ovo Balkan i nikad ne pristupam i ne formiram tako projekat da bih nekoga vređao ili provocirao. Moja poenta je prosto da edukujem i nadam se da se to oseti u načinu na koji prezentujem radove. Naravno, svako ima pravo da misli i oseća šta želi, poenta je samo da ne stavljamo u opasnost jedni druge", rekao je.

Naravno, svestan je da ima i onih kojima različitost u tom smislu nije dovoljno važna tema.

"Apsolutno prihvatam da su ove teme nekom i neinteresantne i nebitne, ali isto tako verujem da treba da postoje zato što postoji i publika koja je zaista zainteresovana za njih jer su im bitne i važne", zaključuje on na kraju naše posete izložbi "Belgrade drag".

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

22 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Ukrajinci saopštili: Obustavljamo

Ukrajinske vlasti saopštile su večeras da su obustavile svoje konzularne usluge u inostranstvu za muškarce starosti od 18 do 60 godina, pošto je ukrajinska diplomatija najavila mere za vraćanje u zemlju onih koji mogu da idu na front.

21:57

23.4.2024.

1 d

Podeli: