Knjige/Stripovi 0

03.02.2026.

16:44

Entoni Berdžes je napisao 1985. kao odgovor na Orvelovu knjigu: Priča koja se i danas čita

U 2026. godini, 1985. Entoni Berdžes ponovo se opravdano čita. Ne kao futuristička distopija o tehnologiji, već kao uvid u analizu društva u kojem moć ne dolazi odozgo, već iz mase, buke i kolektivnih istina koje se nameću bez pitanja.

Izvor: B92.net

Entoni Berdžes je napisao 1985. kao odgovor na Orvelovu knjigu: Priča koja se i danas čita
Vulkan/PROMO

Podeli:

Zamišljena kao intelektualni odgovor na Orvelovu 1984, knjiga je strukturisana u dva dela: esejističko preispitivanje Orvelovog mita i kratku novelu koja prikazuje Britaniju paralizovanu sindikalnom moći, urušenim obrazovanjem i gubitkom kulturnog autoriteta.

Berdžes ne upozorava na Velikog Brata, već na tiraniju prosečnosti, sloganizovanog jezika i društva koje više ne veruje u znanje.

Autor, najpoznatiji po Paklenoj pomorandži, bio je mnogo više od romanopisca: lingvista, kompozitor i esejista opsednut pitanjem kako se jezik kvari i kako njegov raspad vodi raspadu mišljenja. Upravo ta opsesija čini 1985. knjigom koja danas deluje uznemirujuće aktuelno.

Entoni Berdžes je napisao 1985. kao odgovor na Orvelovu knjigu: Priča koja se i danas čita
Vulkan/PROMO

Dva lica jedne knjige

1985. nije klasičan roman. Umesto jednostavne narativne linije, roman je pisan "dvodelno"

  • eseji i dijalozi u kojima Berdžes čita i preispituje Orvelovu 1984, i

 

  • kratka novela koja zamišlja Britaniju u bliskoj budućnosti: društvo paralizovano sindikatima, štrajkovima, društvenim tenzijama i gubicima kulturnog autoriteta.

 

Ta struktura čini knjigu istovremeno analitičkim traktatom i pripovetkom distopijskog karaktera, što je čini jedinstvenom u Berdžesovom opusu, ali i u širem panoramskom sagledavanju političke i društvene refleksije XX veka.

Iako je često kritikovana zbog karikaturalnih elemenata i oštre društvene satire, 1985. ostaje delo koje ne pokušava da se dopadne.

Zanimljivosti koje obogaćuju čitanje

1985. kombinuje esej i distopijsku fikciju, retku formu koja omogućava istovremeno kritičko i umetničko sagledavanje sveta.

Knjiga se odnosi na britanski društveni kontekst 1970-ih, koji je podrazumevao štrajkove, sindikate i društvene tenzije ali njene teme prelaze istorijski okvir.

Za Berdžesa, jezici i književnost nisu samo umetnost, već alat uma i slobode, što ova knjiga snažno reflektuje.

Snaga ove knjige nalazi se u provokaciji: tvrdnji da se civilizacije ne raspadaju zbog diktatora, već onda kada kultura, jezik i znanje izgube autoritet.

Podeli:

0 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: