AS na Sajmu - "IM na mjesecu"

Reč je o zbirci od oko 200 kratkih, poetiziranih priča koju čine, osim političkih, i neke priče iz ličnog života. Kroz Stankovićeve ironične stihove, prošli su, između ostalih: Jadranka Kosor, Ivo Josipović, Stjepan Mesić, ali i Emir Kusturica.

B92: Kako ste se odlučili za ovu neobičnu formu pesama-priča?
Aleksandar Stanković: Ja ne znam duže da pišem, pa se ta forma nametnula sama po sebi. To što ja pišem, inače, izlazi jednom tjedno na hrvatskom portalu net.hr. To je u stvari moj dnevnik u posljednjih godinu dana. Prva poetizirana priča koju sam napisao je ona o Kerumovim ljudima. To je bilo u devetom mjesecu prošle godine i tada sam strašno mnogo vremena trošio da to napišem. Moram priznati, da sam tu pjesmu sad uzeo pisati, bolje bih napisao.

U kojoj meri se ova knjiga razlikuje od vašeg prvenca ,,Jutra pobijeđenih” iz 2001.godine?
,,Jutra pobijeđenih” je zbirka pjesama i ona je više priča o bivšim ljubavima. ,,Igor Mandić na mjesecu” ima tu dnevničku formu. Ovom drugom knjigom sam zadovoljniji; prva knjiga mi je mnogo patetičnija. Utoliko je ova bolja jer ima više ironije, a i odrasliji sam deset godina, pa se bar nadam da zrelije gledam na stvari. U novoj knjizi se isto mogu naći neke relativno intimne stvari iz mog života. Te lične priče su pokušaj da stavim sebe u neki kontekst ili kako kaže Ilija Čvorović: ,,Ja sebe ne mogu da vidim sa strane”. Ja sam se trudio da sebe vidim i sa strane i ne znam koliko sam u tome uspeo.

Otkud naslov ,,Igor Mandić na mjesecu” ?
Igor Mandić je čovjek koji je gostovao u mojoj emisiji i mrtav-hladan rekao da je za obnovu Jugoslavije i da na neki način vjeruje u bratstvo i jedinstvo. Prije jedno godinu dana zvao me je da mu u Zagrebu gostujem na jednoj tribini povodom njegovog sedamdesetog rođendana. Ja sam mu tada napisao pjesmu u kojoj ga prozivam što je idealist. Otprilike sam napisao kao ,,kuda će ti duša” i to zamjeranje Mandiću je moja ironija, a ja se zapravo takvim ljudima divim. Zato govor završavam, malo vulgarno, da mislim da će on biti prvi čovek koji će da j... i na mjesecu i otud taj naslov.

Gotovo celo jedno poglavlje knjige posvećeno je srpskom i hrvatskom šovinizmu. Koliko vas ta tema okupira?
Izgleda da ne okupira samo mene. Otkad sam došao u Beograd, gotovo pola intervjua sam dao na temu posjete Tadića Hrvatskoj, a pola na temu onoga što sam napisao. Meni u stvari i ti Srbi i Hrvati blago idu na živce. Ja sam vaspitan da delim ljude na dobre i loše. Ali, eto, sigurno je da postoji bar jedan deo srpske javnosti koja nije najzadovoljnija što tamo neki Hrvat dolazi Emiru Kusturici i provocira ga na Mokroj Gori. Jedan deo hrvatske javnosti opet iritiram duplo: javnim djelovanjem i prezimenom. Kod šovinista i tih velikih katolika se to što sam rođen u Srbiji takođe vadi kao argument za mržnju. To je taj paradoks društva u kome živimo, ali, eto, tim više inspiracije za ono čime se bavim u slobodno vrijeme, a to je pisanje.



Emir Kusturica se pominje u čak četiri priče. Kakav je Vaš lični stav prema njemu?
Kusturica je, u stvari, meni najinteresantniji kao režiser. Neki njegovi filmovi za mene su remek-djela, poput Crna mačka beli mačor. Ali, mi u tom spornom intervjuu o tome nismo ni stigli da pričamo. Te četiri priče o njemu su i nastale u vrijeme kada sam sa njim imao to protjerivanje iz Mokre Gore i zaplijenu kaseta. Kada danas rezimiram sve to, žao mi je što je sa Kustom tako ispalo. Počeli smo se prepucavat preko medija potpuno bespotrebno. Čak sam mu jednom poslao i poruku: ,,Ajmo obustavit ovo prekomjerno granatiranje” jer, mislim, šta je njemu jedan Stanković. Žao mi je i što danas nije na Sajmu jer sam mislio da kupim knjigu i da odem da mi je potpiše. Mislim da je Kusta dobar čovjek koji se inati. Njegova teza je negdje što me više tjeraš da priznam grešku, to ću je teže priznati. Tako da ga volim kao režisera, a i kao čovjek je zanimljiv.

U jednoj priči pominje se i košarkaš Dušan Kecman. Kako se on tu našao?
Slučajno. Inače, kada se igrala ta utakmica Partizan – Cibona, prije nego što je pao taj koš sa pola igrališta u poslednjoj sekundi, lopta je izletela u aut. Pala je u gledalište i jedan od mojih najboljih prijatelja je dodao loptu Kecmanu i on je izveo taj aut i dao koš. Onda sam ja pisao o tome kako poznajem čovjeka koji je dodao loptu Kecmanu i onda potopio Cibonu.