Jocić: Sve mi je namešteno

Optuženi Sreten Jocić, zvani Joca Amsterdam, odbacio je krivicu za podstrekavanje na ubistvo Gorana Marjanovića, u julu 1995. godine.

Izvor: B92

Utorak, 27.04.2010.

18:27

Default images

Jocić tvrdi da mu je slučaj namešten da bi bio izručen Srbiji i likvidiran. "Ne poznajem nikoga od ostalih okrivljenih koji su, simptomatično, svi policajci. Preko njih meni je montirana neka krivica da bi me vratili u Srbiju i likvidirali", rekao je Jocić u sudnici u Okružnom zatvoru u Beogradu na početku ponovljenog suđenja pred Višim sudom u Beogradu.

Jocić je optužen da je Miodragu Prodanoviću i Bojanu Milosavljeviću u julu 1995. godine platio 50 000 nemačkih maraka da ubiju Gorana Marjanovića, zvanog Goksi Bombaš, i još jednog čoveka sa nadimkom Duca. Milosavljević i Prodanović ranije su pravosnažno osuđeni na po 15 godina zatvora za to ubistvo.

"Čudno je da sam optužen na osnovu presude Vrhovnog suda, ali se u dispozitivu presude nigde ne pominje moje ime. Osuđeni su neki Milosavljević i Prodanović, a za mnom je poternica raspisana tek 2001. godine, što znači da je stopirano sa najvišeg mesta", rekao je Jocić.

Optuženi je naveo da u vreme ubistva Marjanovića nije bio u Srbiji, nego u Grčkoj na letovanju i da nikada nije video automobil "simka" koji je, prema optužnici korišćen za ubistvo, kao i da nikada nije imao vozačku dozvolu niti je vozio automobil, samo "možda nekada skuter".

Jocić je u odbrani koju je iznosio više od dva sata detaljno pričao njegovim "patriotskim poslovima za državu" tokom sankcija prošle dececenije i njegovim vezama sa službama bezbednosti.

"U Srbiju sam se vratio krajem leta 1992. godine, na poziv vrha diplomatsko-bezbednosnih organa. Oni su znali za moje kontakte sa premijerima i liderima političkih partija, ali i sa paralelnim centrima moći, poput masona i malteških vitezova. Tada su nam uvedene sankcije, pa sam i ja hteo da stanem u službu naroda i države", objasnio je Jocić.

Jocić je ispričao i ga je patriotski angažman koštao jer je potrošio dosta novca, a da mu niko posle toga "žutu banku" nije vratio.

"Poslovi vezani za humanitarnu pomoć, energenski sektor i tehnička sredstva su se odvijali sa državama u regionu - Rumunijom, Bugarskom i Makedonijom", ispričao je Jocić, i dodao da je o svim poslovima morao da se konsultuje sa ljudima iz Vlade, a uputstva za ekonomske poslove dobijao je od tadašnjeg potpredsednika Vlade i direktora fabrike maziva u Kruševcu Saše Anđelkovića.

Dodao je da je ranije, tokom 1989. godine i 1990. godine bio uključen u državni biznis između SFRJ i Holandije koje su, kako je rekao, imale "tajni dil" o izvozu nuklearnog otpada u jedno mesto blizu Zagreba, većinski naseljeno Srbima.

"Taj posao sam obavio uspešno po mene, Holandiju i SFRJ i trajao bi i dalje da nije izbio rat. Tada nismo imali poslovnu elitu oličenu u tajkunima, nego jake državne firme poput Geneksa, koje su radile sa ljudima iz inostranstva", rekao je Jocić.

Optuženi je ispričao da su domaće službe bezbednosti od njega zahtevale mnoge stvari, ali nikada da "ugrozi nečiju bezbednost i sigurnost" i dodao da je uputstva dobijao od "drugog čoveka DB-a Tepavčevića, koji je vodio sve u inostranstvu", kao i da je poznavao "generala i trećeg čoveka kontraobaveštajne službe Bodića", na čijoj je sahrani bio 1995. godine.

"Država je tražila od mene da stupim u kontakt sa bugarskim službama da bih otkrio gde su u Bugarskoj baze mudžahedina koji su se prebacivali u Bosnu, kako bi ih usmerio u Srbiju, gde su ih naši hapsili. Ne smatram da treba da dobijem orden za to", rekao je Jocić.

Jocić je rekao i da je krajem 1994. godine otkrio da su neki ljudi, među kojima i prvi čovek uniformisane policije "opasni i brutalni" Radovan Stojičić Badža, skrenuli sa patriotrskog kursa i da im je novac najbitniji, pa su sarađivali sa Albancima i Muslimanima.

"Zato su hteli da me ubiju. Badža je bio tu da ućutka svakoga i da brine o zakonskoj nedodirljivosti svega što su radili", rekao je Jocić. Stojičić je ubijen početkom 1997. godine.

Nastavio je da je Stojičić preko svog kuma Radeta Ćaldovića Ćente, takođe ubijenog 1997. godine, hteo da ga namami u Mađarsku i da ga onda "dignu i ubiju".

Jocić je rekao da se krajem 1994. godine uplašio i pobegao u Bugarsku, posle ubistva Gorana Vukovića, zvanog Goran Majmun.

"Onda su hteli su da mi nameste ubistvo Gorana Majmuna, čoveka koji je u Frankfurtu ubio Ljubu Zemunca (Ljubomira Magaša) i bio je suprotstavljen Ćenti, kumu pokojnog Ljube", rekao je Jocić.

Jocić je rekao da su Bugari znali šta mu preti od Stojičića, koji im je nudio trampu - da Bugari dovedu Jocića do granice, a Stojičić bi im se odužio "velikom uslugom".

"Imao sam zaštitu bugarske bezbednosti, koju su upozorile i jedna evropska zemlja sa više od 50 miliona stanovnika i jedna slovenska zemlja sa 150 miliona stanovnika da ništa ne sme da mi se desi", rekao je Jocić.

Suđenje će biti nastavljeno 1. juna.

Jocić je uhapšen pre godinu dana, 27. aprila 2009. godine, kada je zbog sumnje da je organizovao kriminalnu grupu koja je 23. oktobra 2008. godine u Zagrebu ubila vlasnika nedeljnika Nacional Ivu Pukanića i njegovog saradnika Niku Franjića i suđenje po toj optužnici počelo je 20. aprila pred Specijalnim sudom.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 2

Pogledaj komentare

2 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Zelenski na poternici

Na sajtu Ministarstva unutrašnjih poslova Rusije pojavilo se obaveštenje da je ukrajinski predsednik Volodimir Zelenski na poternici, prenose RIA Novosti.

14:35

4.5.2024.

15 h

Podeli: