Milica Mandić, Olimpijske igre i borilačke veštine: Bum, tras i zlato je tu - otkud tekvondo kao adut Srbije
Iako spada u manje popularne sportove, reprezentativke Srbije u tekvondou redovno sa Olimpijskih igara donose medalje, od kojih dve Milice Mandić sjaje zlatnim sjajem
Kada bi neka borba u tekvondou trebalo da se prikaže u stripu, otprilike bi je takav tekst ispratio, dok bi se na crtežu našle noge koje lete i ruke koje hitaju ka protivniku.
Takve slike i slični uzvici, uz onaj "bravo!" s kraja, mogli bi da dočaraju i uspeh tekvondistkinje Milice Mandić koja je Srbiji donela prvu zlatnu medalju na ovogodišnjim Olimpijskim igrama u Tokiju.
"Ovo je neverovatno, dva puta zlato sa jednom pauzom u Rio de Žaneiru 2016. godine, što znači da je i kroz uspehe i razočarenja ostajala tu i vredno trenirala, dala sve od sebe svakim danom i to dovelo do ovoga što smo videli", govori za BBC na srpskom Uroš Todorović, trener Tekvondo kluba Galeb.
Upravo u tom beogradskom klubu trenira i "Carica Milica", kako su je srpski mediji nazvali.
Ona je posle pobede nad Korejankom Li Dabin po drugi put ušla u istoriju srpskog sporta, pošto je sa dva osvojena zlata postala najuspešnija olimpijka.
Beograđanka je i 2012. godine na Olimpijskim igrama u Londonu donela prvu zlatnu medalju Srbiji po osamostaljenju.
"Idemo bre!"
Ljubitelji sporta u Srbiji našli su se u utorak, 27. jula prikovani ispred televizijskih ekrana da isprate finale u tekvondou za žene u kategoriji iznad 67 kilograma.
Tako je bilo i kući Đorđa Mitrovića u Zaječaru koji je od ranog jutra euforično iščekivao početak meča između Milice Mandić i Korejke Li Dabin.
Isprva je sve išlo kao po loju, pošto je srpska tekvondistkinja povela 5:0, ali je završnica posle izjednačenja na 6:6 postala neizvesna.
"Rekao sam tada sebi 'neće valjda', ali me je brzo razuverila i meč pametno i na iskustvo privela kraju", govori Mitrović za BBC na srpskom.
Završetak borbe dočekao je sa suzama u očima i uzvikom: "To! Idemo bre!".
Konačan rezultat je bio 10:7 u korist srpske reprezentativke.
"Ja sam emotivac po pitanju našeg sporta i svaku našu medalju doživljavam kao lični uspeh ", priča pedesetsedmogodišnji penzioner.
Obradovale su ga, kaže, i srebro strelca Damira Mikeca i bronza tekvondistkinje Tijane Bogdanović u kategoriji do 49 kilograma.
Veoma je optimističan po pitanju nastavka takmičenja i očekuje da će se himna "Bože pravde" još neki put čuti u Tokiju.
Posebno se nada uspehu tenisera Novaka Đokovića, basketaša, odbojkašica i košarkašica koje bi ga najviše obradovale makar i bronzom, kao u Brazilu pre pet godina.
"Očekujem ih deset, ali biće super i ako ponovimo uspeh od osam medalja iz Rija", zaključuje Mitrović koji Olimpijske igre prati od 1976. u kanadskom Montrealu.
U Tekvondo klubu Galeb rekreativno trenira i Aleksandra Nešić.
Ona se sasvim slučajno obrela u njihovim prostorijama kada je po preseljenju u deo Beograda gde se nalaze došla do sale za treninge u nadi da će pronaći mesto gde će da se "više fizički aktivira i izbaci negativnu energiju".
"Na recepciji me je dočekala jedna mnogo fina žena kojoj sam rekla: ,Ja ništa ne znam o ovom sportu, nikada nisam trenirala borilačku veštinu - da li me primate?'", kroz osmeh govori Nešić za BBC na srpskom.
Otišla je potom na dva probna treninga, da bi članica kluba postala s jeseni 2018.
U grupi rekreativaca kojoj se priključila bio je samo jedan momak njenih godina, dok su svi ostali bili stariji ljudi različitih zanimanja - advokati, bankari, univerzitetski profesori i drugi.
Treninzi se održavaju tri puta nedeljno i, osim uvodnih vežbi zagrevanja i istezanja, nikada nisu bili isti, naglašava Nešić.
"Cela ta kombinacija - izdržljivost, rastegljivost, kardio treninzi, udarci, sparing, ravnoteža, forma - baš si disciplinovan.
,,Primetila sam i da sam se dosta smirila, pre sam se mnogo više nervirala nego sad, našla sam neki unutrašnji mir", ističe Nešić.
Kaže da zahvaljujući tekvondou sada može da uradi špagu i da dodirne prste na nogama, što joj ranije nije polazilo za rukom.
"Primetila sam kad mi se odveže pertla na ulici, mogu vrlo lako da podignem nogu i da dok stojim na drugoj, imam ravnotežu da je ponovo vežem ", opisuje kroz šalu još jednu od prednosti treniranja tekvondoa.
Za skoro tri godine koliko trenira, Nešić je stigla do plavog pojasa.
Treninzi joj još nisu dosadili.
"Jako su fizički zahtevni, ali vežbaš telo, razgiban si i zdrav i imaš strava ekipu i genijalne trenere", zaključuje Nešić.
Tekvondo je korejska borilačka veština - vrsta borbe bez oružja, koja je u Srbiju stigla krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina 20. veka.
Prema broju "takmičara i vežbača" spada u manje popularne sportove.
"Jako je teško svim sportovima u Srbiji sa konkurencijom fudbala i košarke da se probiju i da budu popularni, ali smatram da je interesovanje, poznavanje i praćenje znatno skočilo od Londona 2012", objašnjava trener Todorović.
Kaže da ljude najviše privlači "brzina, dinamika i eksplozivnost", posebno udarci nogama koji su najviše zastupljeni i po čemu je tekvondo svojstven.
Gledaocima je zanimljivo, smatra Todorović, što u nekoliko sekundi borbe sve može da se "promeni i krene u suprotnom smeru".
Sve ove odlike koje ga izdvajaju od ostalih borilačkih sportova, kao i uspesi srpskih tekvondistkinja, mogu da dovedu do novog talasa interesovanja, kao pre devet godina.
"Verujem da će ovim putem krenuti veliki broj muške i ženske dece zato što je tekvondo izuzetan sport, a dokazano je uspešan u našoj zemlji", ističe Todorović.
Obe srpske reprezentativke, i zlatna Milica Mandić, i bronzana Tijana Bogdanović, treniraju u beogradskom klubu Galeb koji postoji od 1991.
Njihov trener je Dragan Jović, dok je Uroš Todorović njegov prvi pomoćnik.
Prema podacima Tekvondo saveza, u Srbiji trenutno postoji više od 75 klubova.
Tokom Olimpijskih igara u Londonu 2012. godine, mnogi su gledali direktan prenos tekvondo borbe Milice Mandić za zlato i navijali, ne znajući pravila, a ni sportskim izveštačima nije baš bilo jasno kako se i šta boduje.
Njena zlatna medalja uticala je na rast popularnosti ovog sporta i bolje razumevanje pravila, ali i dalje ima onih koji simpatično navijaju ovako:
Takmičenja u tekvondou na olimpijskim igrama odvijaju se u vidu sportske borbe.
Cilj je zadati protivniku što veći broj udaraca koji se boduju u zavisnosti od toga u koji deo tela su locirani.
Najmanje poena nosi udarac rukom - jedan.
Udarac nogom u telo vredi dva boda, dok tri poena dobija takmičar koji je nogom zadao udarac protivniku u glavu.
"Kada je udarac iz okreta, bilo da je u telo ili u glavu, na postojeći broj bodova dodaje se dva, tako da je udarac u telo iz okreta četiri, a u glavu pet bodova.
"Komplikovano je samo na prvu loptu", osmehujući se objašnjava Todorović pravila borbe.
U tekvondou učenikov rang označavaju pojasevi različitih boja.
Prvi pojas je beli i za njega nije potrebno polaganje, dok za svih ostalih deset jeste.
Svakom pojasu osim belom odgovara jedan geup.
Oni se broje unazad, od 10 do jedan, dok se majstorska zvanja, po sticanju crnog pojasa, nazivaju dan.
Boje pojaseva su beli pojas sa žutom trakom, žuti pojas, žuti sa zelenom trakom, zeleni, zeleni sa plavom trakom, plavi, plavi sa crvenom trakom, crveni, crveni sa crnom trakom i na kraju crni pojas.
Da bi se došlo do njih potrebno je na polaganju izvesti formu - vrsta tehnike u kojoj se tekvondista bori protiv zamišljenog neprijatelja, nalik katama u karateu.
Na takmičenjima gde se održavaju sportske borbe postoji sistem kategorija težine kako bi se smanjile nejednakosti, kako kod muškaraca tako i kod žena.
Takmičari u borbama nose štitnike, po kojima su prepoznatljivi, posebno po onim za glavu i telo.
U tekvondou se koristi veliki broj korejskih reči i izraza, ne bi li se očuvalo sećanje na prapostojbinu ove discipline.
Primecujem da svi mi poznavaoci tekvondoa imamo iste taktike kada nas takmicar gubi ili vodi:
Kada gubi - udri je u glavu Kada vodi - bezi, bezi
Pogledajte video o olimpijskim borilištima u TokijuPratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Rat u Ukrajini – 794. dan. Ukrajinski presednik Volodimir Zelenski izjavio je da je Ukrajini potrebno najmanje sedam PVO sistema Patriot i pozvao ukrajinske partnere da ne gube vreme kako bi se Rusiji uputio "odlučan signal".
Glasanje o Rezoluciji o Srebrenici pred Generalnom skupštinom Ujedinjenih nacija, prvobito planirano za 2. maj, pomereno je za najmanje četiri dana, jer Zapad želi da dobije na vremenu kako bi prikupio dodatne glasove.
Kina je usvojila zakon o carinama kojim želi da osnaži mehanizme odbrane svoje ekomonije nakon pretnji Sjedinjenih Američkih Država i Evropske unije da će reagovati na izvoz jeftinih kineskih proizvoda.
Vlada Estonije razmatra zatvaranje graničnog prelaza Koidula sa Rusijom tokom noći, kao što je to učinjeno u Narvi, izjavio je danas estonski ministar finansija Mart Vorklaev.
Trener Čelsija Maurisio Poćetino rekao je da VAR šteti imidžu engleskog fudbala, nakon što je njegovoj ekipi poništen pobedonosni pogodak u nadoknadi vremena protiv Aston Vile u Premijer ligi.
Predsednica i direktorka muzeja Luvr Loren de Kar najavila je danas da bi čuvena slika Leonarda da Vinčija „Mona Liza”, poznata i kao „Đokonda”, zbog popularnosti mogla da bude izložena u posebnoj prostoriji u Luvru.
At least five people died and 33 were injured in a strong tornado that hit the southern Chinese city of Guangzhou today, the Chinese public service CGTN reported.
The vote on the Srebrenica Resolution before the United Nations General Assembly, originally scheduled for May 2, has been pushed back by at least four days as the West wants to buy time to gather additional votes.
American intelligence agencies claim that Russian President Vladimir Putin did not order the liquidation of his political rival Alexei Navalny, the Wall Street Journal reports exclusively.
The greatest danger threatens the upcoming Olympic Games in France, this year's main sporting event, comes a warning from the Soufan Center from New York, a non-governmental institution that deals with global analysis.
Former US Congressional aide Gregory Tosi wrote an article for the Washington Times, explaining why the proposed draft resolution on Srebrenica misuses the very term genocide and UN principles.
Komentari 0
Pogledaj komentare