24.07.2025.
9:45
Ubio ga Mini: BMW-ov tajni gradski auto sa vozačem u sredini i centralnim motorom FOTO
O ovom gradskom automobilu može mnogo toga da se kaže osim njegovog čudnog izgleda, koji sam po sebi zaslužuje da mu se posveti dodatna pažnja.
Koncept Z13 iz 1993. je trebalo da reši problem prevelikih automobila tako što je BMW-ovu formulu sveo na dužinu od svega 3.440 mm. Poređenja radi, ekscentrični električni i3 bio je čak 560 mm duži, piše sajt Motor1.
I pored svoje male siluete, koncept je imao dovoljno mesta za tri osobe, i to u stilu McLarena F1 – sa vozačem u sredini, dok su suvozači bili smešteni iza, sa leve i desne strane. Sve to u automobilu čija je širina samo 1.640 mm.
Pametno iskorišćen prostor omogućio je postavljanje motora ispred zadnje osovine.
Iako kombinacija hečbeka sa motorom u sredini podseća na sportske automobile kao što su Renault Clio V6 ili u novije doba Toyota GR Yaris M koncept, Z13 nije bio "hot heč".
Imao je atmosferski redni četvorocilindraš preuzet sa BMW motocikla K1100.
Sa svega 82 konjske snage i 110 Nm obrtnog momenta, nije bio rođen za trke, a činjenica da je imao CVT menjač dodatno mu je oduzimala sportski karakter.
Ipak, ostao je veran BMW-ovoj tradiciji pogona na zadnje točkove.
Do stotke mu je trebalo oko 10 sekundi, a maksimalna brzina iznosila je 180 km/h – više nego dovoljno za gradski auto koji nije bio zamišljen za jurnjavu po Nirburgringu.
Poenta nije bila da se stvori sportski model, već praktično vozilo za one koji uglavnom voze sami i kojima ne treba Serija 3, a kamoli nešto veće.
Evo kako je BMW tada objasnio ideju iza modela:
"Dizajnirati kompaktan automobil koji odgovara savremenim potrebama – sa primerenom aktivnom i pasivnom bezbednošću, visokim nivoom udobnosti i praktičnosti, solidnim performansama uz prihvatljivu potrošnju i ekološku podobnost, a koji je pritom zabavan za vožnju i elegantan, ali suzdržanog izgleda."
Da bi maksimalno iskoristio unutrašnji prostor, a da se zadrže kompaktne spoljne dimenzije, BMW je produžio međuosovinsko rastojanje na 2.300 mm, proširio trag točkova, i skratio prepuste koliko god je to bilo moguće.
Težak svega 830 kilograma, Z13 je verovatno imao izuzetno nisku potrošnju goriva.
Konstruisan je oko kompjuterski optimizovanog aluminijumskog rama, a koeficijent otpora vazduha bio je 0,34, što je za ono vreme bilo impresivno.
Vozio se na posebno dizajniranim 16-inčnim felnama, a usisnici vazduha ispred zadnjih točkova služili su za hlađenje motora i kočnica.
Iako je izgledao neuobičajeno, Z13 je bio prepoznatljiv kao BMW, zahvaljujući maski hladnjaka sa "bubrezima" i dvostrukim okruglim farovima.
Dizajneri su želeli da mu daju ozbiljan izgled, uprkos dimenzijama.
Unutrašnjost je bila prava mala revolucija.
Osim centralnog mesta za vozača, kabina je nudila brojne inovacije: komande CVT menjača su se nalazile na rotacionom prekidaču desno od volana, dok su se levo nalazili navigacioni ekran i integrisani telefon.
Imao je čak i telefaks i sabvufer između zadnjih sedišta!
Stakleni krov sa toplotnom izolacijom dodatno je povećavao osećaj prostranosti.
Putnici pozadi imali su pojedinačne naslone za ruke i svetla za čitanje montirana na vratima, kako ne bi ometali vozača.
Preklapanjem bočnih sedišta dobijao se prostor za skije dužine do dva metra.
Kada su zadnja sedišta bila uspravna, putnici su mogli da "ispruže noge kao u retko kojem luksuznom automobilu".
Ni bezbednost nije bila zanemarena. Vozać je imao vazdušni jastuk, a ram automobila sa masivnim poprečnim gredama i širokim B stubovima obezbeđivao je solidnu zaštitu pri bočnim udarima.
Bez motora napred, inženjeri su imali više prostora da optimizuju zonu gužvanja. Računarske simulacije iz ranih devedesetih pokazale su da Z13 ispunjava najstrože svetske bezbednosne standarde.
Z13 je bio treće vozilo koje je razvila BMW Technik GmbH, nakon Z1 roudstera i E1 električnog hečbeka.
Ova ćerka firma, osnovana 1985, bila je svojevrsna istraživačka laboratorija, a 2003. godine preimenovana je u BMW Forschung und Technik GmbH, koja i danas postoji kao razvojni centar.
U to vreme, BMW je tvrdio da je Z13 "više od tehničkog eksperimenta – vizija koja lako može postati stvarnost".
Godine 1994. pojavljuje se i druga prototipska verzija, sada sa petostepenim manuelnim menjačem i većim 1.2 litarskim motorom iz K1200 motocikla.
Ipak, auto nikada nije stigao do proizvodnje. Zašto? Jer je te iste godine BMW kupio prava na Mini, a ostalo je – istorija.
Komentari 7
Pogledaj komentare Pošalji komentar