Šta povezuje najveće svetske serijske ubice?

Sudeći po ova dva slučaja iz istorije kriminalistike, najveće svetske serijske ubice koristile su isto oružje.

Život

Izvor: Express/Zrinka Bertoviæ Skraèiæ

Ponedeljak, 27.07.2015.

19:45

Default images
Foto: Thinkstock

Puno pre CSI-ja, postojao je Džejms Marš. 1830-ih godina ovaj je engleski hemičar razvio precizan test za otkrivanje arsena, koji je uneo revoluciju u borbu protiv kriminala i pružio uvid u mnogo uznemirujućih slučajeva.

"Kad je Marš objavio detalje ovog izrazito osetljivog testa, svi su bili oduševljeni i objavljeni su tekstovi o tome kako će mrtvi sad postati svedoci kojih će se trovači plačiti", napisala je Val Mekdermid koja je upravo objavila novu knjigu 'Forensics'.

Pre ovog otkrića, za osobe koje su umrle zbog trovanja arsenom najčešće se govorilo da su umrli prirodnom smrću, no Maršov test pokazao se posebno značajnim u decenijamaa koje su usledile jer je trovanje bilo izrazito popularno širom sveta. Samo u Engleskoj i Velsu između 1840. i 1850. godine zabeleženo je 98 suđenja zbog trovanja.

S druge strane Atlantika, 1899. godine, 'New York World' dnevne novine objavile su pak tekst u kojem su naveli da se epidemija trovanja proširila po celoj zemlji.

Jedna od najpoznatijih slučajeva bio je onaj koji je uključivao Meri En Koton, Engleskinju rođenu 1832. godine, koja je ostala trudna s 19.

S maloletnim suprugom je putovala po zemlji u potrazi za poslom, a tokom tog nomadskog razdoblja rodila je petoro dece, s tim da ih je četvoro umrlo.

Rađala pa ubijala, sve zbog novca

Par se napokon primirio kad je Koton imala 24 godine. Dobili su još troje djece, a iako su svi umrli od 'proliva', 'tuga je nije sprečila da podigne životno osiguranje koje je uplatila za svako od njih'.

Suprug joj je stradao u rudarskoj nezgodi, a dok se oporavljao kod kuće dijagnostkovana mu je 'groznica želuca' i umro je.

Srećom, Koton je nedugo pre toga naterala supruga da uplati polisu osiguranja, pa je još jednom bila zbrinuta, jer je nakon njegove smrti dobila 30 funti od osiguravajuće kuće.

Svi oko nje smatrali su da je reč o najtužnijem ljudskom stvorenju kog život nikako nije mazio, budući da je tokom 15 godina izgubila supruga i sedmoro dece, ali Koton je bila na najboljem putu da postane najveći ženski serijski ubica u britanskoj istoriji.

Iako nikad nećemo znati koliko je ukupno ljudi ona otrovala arsenom, najvjerojatnije je ubila majku, trojicu od četvorice svojih supruga (poslednji nije želeo da se osigura), ljubavnika, osmoro od ukupno 12 dece i sedmoro usvojene dece. Tačnije, dvadesetak ljudi.

Njena sreća se preokrenula zbog još jednog muškarca. Naime, potencijalni suprug ju je odbijao zbog usvojenog sedmogodišnjeg sina Čarlsa Kotona. Zato ga se pokušala rešiti, a kad nije uspela izjavila je da bi mogao završiti kao i ostali Kotonovi - mrtav.

Kad je uskoro umro, napravljena je biopsija kojoj je utvrđeno da je dječak imao visok stepen arsena u crevima i želucu. Usledila su iskopavanja još nekih nedavno preminulih članova porodice, pri čemu je otkriveno da su svi otrovani.

Kotonova je završila na sudu gde je osuđena na smrt.

Najranjiviji su najmanje sumnjivi

No čak i danas, uz sofisticiranu forenziku, neki zatvorenici mogu godinama izbegavati da ih ulove.

Harold Šipman bio je cenjeni britanski doktor koji je imao mnogo starijih pacijenata kod kojih je redovno odlazio u kućne posete i za koje je brinuo do poslednjih trenutaka. Kako se kasnije ispostavilo, poslednji trenuci često su bili namerno izazvani.

Iako je Šipman bio poznat kao dobar, porodični čovek, niko nije znao da je on od sedamdesetih do kasnih devedesetih godina pritajeno ubijao pacijente, i to otprilike jednog mesečno, pa se veruje da je ubio ukupno 250 ljudi.

"Obično bi posetio stariju ženu kod kuće, ubrizgao joj smrtonosnu dozu morfijuma i zatim je ostavio, pojačavajući grejanje na najjače", napisala je Mekdermid.

"Vratio bi se sledećeg dana, objavio njenu smrt i procenio da je do smrti došlo nakon njegove poslednje posete."

Izvlačio se godinama pojačavanjem grejanja, jer bi tako održao dokaze o vremenu smrti koje mu je išlo u prilog. Možda bi i dalje ubijao da mu jedna starica nije ostavila sve nakon smrti (njeno imanje bilo je procenjeno na 380.000 funti), što je šokiralo njenu ćerku. Ćerka je zatražila ekshumaciju, pri čemu je obdukcijom otkriveno da je starica umrla od visoke doze morfijuma.

Nakon toga su otkriveni ostali smrtni slučajevi, te je Šipmen dobio doživotnu kaznu zatvora, a obesio se 2004. godine.

Istraga o njegovim zločinima zatvorena je 2005. godine, kad je zaključeno da je ubio 210 svojih pacijenata, s tim da je ostala otvorena mogućnost da je kriv za još 45 smrti.

Zbog toga je proglašen najvećim serijskim ubicom koji je ikad osuđen, piše Njujork post.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

15 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Propao pokušaj: Nemačka u haosu

Nemačke mašinovođe od utorka rano ujutro ponovo su u štrajku, samo nekoliko dana po okončanju prethodnog štrajka. Sudovi su odbacili pokušaj Nemačke železnice (DB) da zaustavi štrajk.

17:25

12.3.2024.

6 d

Podeli: