Roxxxy: First blood

To je Roxxxy, prvi sofisticirani seks-robot, do u detalje vjerna replika savršeno građene i razgibane žene sa mekanom, sintetskom kožom i umjetnom inteligencijom, programiranom da zadovolji svakog muškarca. U osnovi, dakle, nešto kao lutka na napuhavanje koja govori. Na oduševljenje svojih budućih zahtjevnih kupaca, Roxxxy je prošlog vikenda službeno predstavljena na AVN Adult Entertainment Expo u Las Vegasu. Prema riječima gospodina Douglasa Hinesa, izumitelja revolucionarne igračke i vlasnika kompanije True Companion LLC, „Roxxxy je sposobna voditi jednostavne razgovore i dizajnirana je da zna što vi volite“.

- Ljudi najčešće nakon seksa žele razgovarati s partnericom, a sada će to i moći. Roxxxy točno zna što vam se sviđa. Ako je to nogomet, ona je najveća navijačica vašeg kluba – rekao je Hines, pa demonstrirao njene nevjerojatne performanse: s mikrofonom u desnoj ruci, lijevu je lijepoj Roxxxy odjednom zavukao u gaćice i javno, pred hiljadu mobitela s uključenim kamerama i isto toliko obješenih muških čeljusti, obavio kraći ginekološki pregled.

Hiljadu zakrvavljenih muških očiju gledalo je u ženu na kauču, s muškim prstima u svojoj vagini, bez daha čekajući njenu reakciju. Svaka žena na svijetu na to bi odgovorila zvučnim šamarom ili nogom u jaja, ali ne i lijepa Roxxxy: ona je tek mazno uzdahnula. Dvoranom u Las Vegasu prolomio se oduševljeni pljesak, sličan onome u NASA-inom kontrolnom centru u Pasadeni kad svemirska letjelica vrijedna desetak hrvatskih budžeta nakon deset mjeseci i sedamsto milijuna prijeđenih kilometara sleti na Mars.

Nije ni čudo: više od jednog stoljeća muška polovica čovječanstva čekala je taj veličanstveni trenutak: prva lutka koja govori - malena, tri pedlja visoka „talking doll“ koju je Thomas Edison predstavio svijetu 1877. godine okrenuvši joj ključić na leđima, nakon čega je mehanička djevojčica u plavom kaputiću zapjevala „Twinkle, twinkle, little star, how I wonder what you are“ – u ovih je stotinu i trideset godina izrasla u 170 centimetara visoku rasnu, pohotnu crnku bez stida i suvišnih pitanja.

- Ali to nije sve! – nastavit će, pretpostavljam, mister Hines i uključiti televizor, gdje će sudac upravo poništiti gol Waynea Rooneya i pobješnjelom napadaču Manchester Uniteda pokazati žuti karton.

A lijepa Roxxxy u hipu će se pretvoriti u goropadnicu, pokazivat će prstom na Tottenhamovog beka na vrhu peterca koji je bio brat bratu 1,27 metara ispred Rooneya i psovati sucu cijelo rodoslovno stablo do posljednje žilice u korijenu, pa gnjevno podsjetiti kako je isti sudac Manchesteru već poništio dva čista gola, 14. veljače 2005. protiv Liverpoola i 7. listopada prošle godine protiv Newcastlea u FA Cupu, te da na utakmicama koje sudi Unitedu u gostima sudi u prosjeku 6,1 faulova i 0,48 žutih kartona više od prosjeka gostujućih klubova engleske lige. S ovim Rooneyevim kartonom sad već okruglih 0,50.

Tako će se lijepa Roxxxy uzbuditi zbog poništenog Unitedovog gola da će je mister Hines morati smirivati ginekološkim pregledom, a dvoranom u Las Vegasu, nakon nekoliko sekundi gluhog muka, prolomit će se zaglušujuće testosteronske ovacije, hiljadu muških ruku pružit će se ka bini, a u svakoj po devet tisuća dolara, koliko košta ovo čudo moderne tehnologije, sintetička seksualna robinja koja navija za Manchester, Hajduk, Inter iz Zaprešića ili Slaven Belupo, kako je već korisnik programira.

Znam da to nije bila ideja vodilja inventivnog inženjera i vlasnika True Companion LLC – on je samo tražio kamen muške mudrosti, alkemijski spoj ugodnog i beskorisnog - ali više je i preciznije njegov projekt rekao o psihologiji muškarca i filozofiji nogometa nego svi eseji Petera Sloterdijka i sve antropološke studije otkako je svijeta, vijeka, HAŠK-a i Građanskog. Stoga me, kao svakog ljubitelja baluna, te čudesne igre o kojoj su nadahnuto govorili i Umberto Eco i Albert Camus, duboko onespokojio novinski izvještaj sa sajma u Las Vegasu. Svaki ignorant s kojim sam se ikad svađao o metafizici nogometa, svaki sportski agnostik koji mi je ikad uzalud objašnjavao kako je nogomet primitivna zabava za jednostanične organizme, od sada će mi lijepu Roxxxy nabijati na... nos.

A ja neću imati protuargument: prva sintetička ljudska replika sposobna da razgovara s vlasnikom, prvi kiborg programiran da vodi „jednostavne razgovore“, sa svojim će vlasnikom razgovarati o – nogometu.

Jednog dana, nije pametno sumnjati, lijepa će Roxxxy moći sa svojim ponosnim vlasnikom razgovarati o vremenu ili gedorima, peta ili osma generacija sisatog feminoida sa svojim će gospodarom na televiziji gledati jazz u kasne sate i komentirati čarobnu trubu Enrica Rave, ili analizirati višeslojnost novog romana Amosa Oza, jednog ne tako dalekog dana s modelom Roxxxy 9 čovjek će moći razgovarati o Habermasovoj teoriji komunikativne akcije, ali danas, na početku dugačkog puta koji joj predstoji, lijepa i „jednostavna“ Roxxxy može razgovarati tek o – nogometu.

Već sljedeći, unaprijeđeni model Roxxxy, vidjet ćete, bit će sposoban i za ponešto zahtjevnije razgovore, znat će reći „Izvolite“ i „Hvala“, pa čak – zašto ne, mašta ne košta - ispričati kraći vic ili artikulirati neke bazične emocije.

Onako kako je prva lutka koja govori, limena lutka Thomasa Edisona, prije stotinu i trideset godina pjevala „Twinkle, twinkle, little star, how I wonder what you are“, tako eto danas sintetička i gola Roxxxy, zaogrnuta samo Hajdukovim šalom, pjeva „Dalmatiiinac saaaaaaam, ovo je moooj doooooooom...“. Onako kako je Mattelova plastična Chatty Cathy šezdesetih, na oduševljenje američkih djevojčica, znala reći „Hello, I’m Cathy!“, tako putena Roxxxy danas zna reći „Jebemti mater sudac jesi li me čujo debelo govno jedno da bi li govno pička ti materina kako te nije sram jebali te Zdravko Mamić i Vlatko Marković u dupe milijon puta!!!“.

Istinski je to trijumf suvremene znanosti i nije da nemam oduševljenja za to čudo tehnike, ali nešto se u meni bunilo protiv optimizma ljubitelja elektronike u Las Vegasu. Nije, naime, na osobitu diku i hvalu nama muškarcima - priznat ćete svi vi što zajedno sa mnom, Štimcem, Mamićem, Umbertom Ecom i starim Camusom dijelite tu teško razumljivu strast prema nogometu – to što prva generacija kiborga svim suvremenoj znanosti poznatim muškim potrebama udovoljava već bespogovornom spremnošću na seks i razgovore o nogometu.

Što se muškaraca tiče, svi bi znanstvenici svijeta koliko sutra ujutro mogli preuzeti svoje radne knjižice i otići u penziju: za mušku civilizaciju u nauci više nema izazova.

Ostatak historije, znanstvenici će stoga usavršavati sintetičkog Rockkkyja, robota za žene – u osnovi, nešto poput vibratora s dodatnom opremom – koji seks ne traži, ali ga nikad, baš nikad ne odbija, bespogovorno ispunjava svaku erotsku želju svoje gospodarice i nema baš nikakvih zahtjeva, a uz to zna i usisavati, kuhati ili brisati prašinu. I što je najbolje, voli sa svojom vlasnicom razgovarati o smislu života, postojanja i krivotvorenja Vuittonovih torbica, dogovarati što da odjene večeras, komentirati nove silikonske usne Fani Čapalije, satima analizirati tuđe brakove ili ogovarati muža, dosadnog poslovođu Konzumovog dućana. I, naravno, rugati se debilu i njegovoj polugoloj, sisatoj prijateljici što u dnevnoj sobi gledaju utakmicu.

Ne razmijem se previše u elektroniku, robotiku i kibernetiku, nisam studirao Isaaca Asimova i Arthura Clarka, ali znam ponešto o muškoj psihologiji, i znam otprilike kamo će u međuvremenu, dok znanstvenici budu usavršavali Rockkkyja 4, poteći taj ostatak historije. Znam i kako će izgledati prijelomni trenutak te nove ere: na trosjedu u dnevnoj sobi nekakav će se splitski Homer Simpson, proćelavi, debeljuškasti poslovođa lokalne Konzumove samoposluge, boriti za zrak uronjen u sise pohotne Roxxxy i glasno stenjati, a ona će u jednom trenutku sintetičkim glasom gnjevno kriknuti: „A u kurac!“

- Šta je bilo? – zapanjeno će iz njenog oznojenog dekoltea izroniti poslovođina crvena glava.

- Ma glupi Mandžukić, sam samcat isprid vratara! Jeben njega i ko ga je doveja iz Lijona – siktat će bijesno Roxxxy, nadvirujući preko poslovođine proćelave glave u televizor, pa spustiti pogled. – Oprosti, jesan li te prekinila?

Tako će naposljetku krenuti ta historija, a znanstvenici na čelu s Douglasom Hinesom čudom će se čuditi, kao da nisu odmah mogli predvidjeti u kojem će pravcu umjetna inteligencija kad joj se jednom usadi strast za nogomet.

- Roxxxy – tiho će je, na rubu očaja, sljedećom prilikom zazvati tanašni muški glas s drugog kraja trosjeda. – Rokice?

- Šta je? – odgovorit će sisata humanoidna lutka u crnom čipkastom rublju, zavaljena u naslonjač s limenkom piva u ruci, koncentrirano gledajući derbi začelja druge njemačke lige. „Absolut unglaublich“, urlat će komentator DSF-a, „absolut unglaublich!“.

- Stišaj to malo, moramo razgovarat – oprezno će započeti vlasnik. – Znaš... iman i ja svoje potrebe.

- Ma nemoj, gospodin ima potrebe? – okrenut će se konačno Roxxxy, pa svojim elektronskim artifacijalnim mišićima složiti upravo savršen sarkastičan izraz lica.

- Da, draga – ohrabrit će se poslovođa. – Da sam tija društvo za utakmicu, zva bi prijatelje. Plus me ne bi koštalo devet somova dolara, nego gajbu Karlovačkog.

– Imaš ti i ženu – nastavit će Roxxxy ironično, pa se vratiti DSF-u. - Ili nabavi gumenu lutku. Sigurna san da će Brandy Big Boob imat razumijevanja za tvoje potrebe. Plus košta samo dvista kuna.

Tako će, eto, jednoga dana započeti pobuna umjetne inteligencije. Sve što ste do sad čitali i gledali, svi oni golemi antropomorfni usisavači i visoko sofisticirani androidi što na koncu preuzimaju kontrolu, drže vlastite gospodare u tankovima sa otopinom zelenkaste plazme i sišu im životnu energiju, sva ta opća mjesta sci-fi kulture nestat će s futurističkih mapa i ustupiti mjesto lijepoj Roxxxy, koja će sa kolegicama s proizvodne trake Toe Companiona LLC povesti pobunu protiv svojih dojučerašnjih gospodara, tupavih humanoida u potkošuljama koje zanima samo seks.

Kad će se to dogoditi? I to znam: kad prvi vlasnik lijepe Roxxxy kojemu dogori fitilj strpljenja završi u zatvoru zbog silovanja.

- Časni sude, nisam kriv – branit će se mršavi, blijedi optuženik, bivši poslovođa u Konzumu, nekad baš punašan muškarac, a danas ruina od čovjeka, pozivajući se na presedan iz Asimovljeva Trećeg zakona robotike – „Robot treba štititi svoj integritet, osim kad je to u suprotnosti s nultim, prvim ili drugim zakonom“ – i pokazujući časnom sudu grafički ispis tahometra iz Roxxxynog hardvera, koji jasno pokazuje da su posljednji seksualni odnos imali u lipnju prošle godine, prije svjetskog nogometnog prvenstva.

Ispred sudnice demonstrirat će hiljade replika lijepe Roxxxy, skandirajući „Sudija, pederu!“, i „Cigani, cigani!“, pa kad im se u rušilačkom pohodu gradom pridruže tisuće ljepuškastih, preplanulih Rockkkyja u Tommy Hilfiger puloverima, kojima su dosadile njihove vlasnice što im je samo seks na pameti, kad krene dakle posljednja svjetska revolucija i gradovi izgore u pobuni inteligentnih seksualnih robota, bit će to konačni kraj svijeta kakvog smo poznavali.

- Jesi li in prominija vodu? – pitat će iz naslonjača lijepa Roxxxy, odjevena samo u bijeli dres s brojem 10 i natpisom „Ibričić“, gledajući na televiziji igrače ciparskog Apoela kako lelujaju poput Michaela Jacksona. – Pada napon.

- Odma – zacvrkutat će iz kuhinje lijepi Rockkky, odjeven samo u crvenu pregaču, pa uključiti perilicu rublja, obrisati svoje snažne ruke i iz kuhinjskog ormarića uzeti dva golema plastična galona puna zelene plazme, otvoriti u hodniku željezna vrata i okrenuti glavni prekidač. Upalit će se silne žute i narančaste žaruljice, lijepi će Roxxxy odvrnuti veliki čep i sve pjevušeći „What a Wonderful World“ stati u tankove ulijevati plazmu iz galona. A kroz debelo staklo gledat će ga iz zelenkaste otopine prazne oči nekadašnjeg poslovođe Konzumovog dućana i njegove žene.