Plej-of Evrolige: Ko će na Fajnal-for u Milano?

Huan Karlos Navaro na Karlosa Aroja, Serhio Rodriges na Vasilisa Spanulisa, Nenad Krstić na Dimitrisa Dijamantidisa, Kit Lengford na Sofoklisa Skorcanitisa, ko će biti bolji?

Real Madrid i Barselona su dominirali u grupnim fazama Evrolige, CSKA je uvek favorit, Olimpijakos je bio najbolji u prethodne dve godine, Makabi je dugo van vrha, Emporio Armani ima domaćinski motiv, a Galatasaraj je debitant. Ko će igrati na Fajnal-foru u Milanu narednog maja?

Izvor: Saša Ozmo

Ponedeljak, 14.04.2014.

22:00

Default images

Mnogi su u četvrtfinalu očekivali Željka Obradovića sa Fenerbahčeom, ali nije uspeo da nadjača atinski tandem PAO-Olimpijakos. Barselona i Real su pokazali zašto je Endesa liga najjača u Evropi, CSKA je nastavio sa tradicijom dobrih igara, Makabi i Emporio Armani su favoriti iz senke, dok je potpuni autsajder Galatasaraj.

Kao i uvek, Srbija ima svoje predstavnike u osam najboljih timova Evrope – Miloš Teodosić, Vladimir Micov i Nenad Krstić žele da sa CSKA napokon osvoje titulu prvaka, a Zoran Erceg i Milan Mačvan u dresu Galatasaraja tražiće senzaciju protiv Barselone

Barselona – Galatasaraj

fcbarcelona.cat
Okršaj ova dva tima može se opisati kao duel Davida i Golijata, s obzirom da je Barselona već godinama u vrhu evropske košarke, a Galata prvi put u četvrtfinalu Evrolige.

Međutim, Turci nisu neiskusni jer čak deset igrača iz ovog tima već je igralo u plej-ofu elitnog tamičenja. Barsa ima jednog više sa tim iskustvom.

Katalonci žele peti Fajnal-for u poslednjih šest sezona, a treću titulu najboljeg na kontinentu. Galatasaraj se cele sezone mučio sa povredama, pa sada kada je konačno kompletan, ne želi da se zadovolji četvrtfinalom kao najvećim uspehom u istoriji kluba.



Barselona (19-5) Katalonci su lako prošli prvu rundu Evrolige sa skorom 7-3, ali nisu ostavili utisak jednog od glavnih konkurenata za Fajnal-for. Bilo je tu dosta problema za Blaugranu, ne toliko zbog poraza od Fenerbahčea i CSKA, već od Nantera na svom parketu te mučenje sa Partizanom, i opet Francuzima u gostima. Međutim, da Barsa ima kapacitet za završnicu, najavile su sigurne pobede nad CSKA i Fenerom kod kuće.

Na kraju se ispostavilo da Barsa igra samo koliko joj je potrebno da bez većih problema prođe u Top 16 fazu jer je u drugoj rundi pokazala svu svoju moć. U grupi sa Efesom, Olimpijakosom, Panatinaikosom, Laboral Kučom, Emporio Armanijem, Unikahom i opet Fenerom, Katalonci su dominirali.

Pregazili su sve rivale i vezali 12 pobeda u nizu, da bi tek u poslednja dva kola usporili i doživeli poraze od Armanija i Laboral Kuče. Barsa je bila surova kod kuće, samo je Unikaha imala malu šansu da slavi u Blaugrani tokom serije 12-0, a pre svega sjajnom odbranom stizala je do pobeda na gostovanjima.

Najveća snaga Barselone u ovim mečevima bio je šut za dva poena, koji je samo jednom bio ispod 50%, i to u nebitnom meču u Milanu u pretposlednjem kolu, a česti je išao preko 60,70%. Taj dobar šut je uglavnom proizlazio iz sjajne timske igre jer su Katalonci po meču imali prosek od skoro 18 asistencija.

Zbog toga se nijedan igrač nije istakao posebno statistički, najbolji strelci su Huan Karlos Navaro i Ante Tomić (prvi igrač koji je dva meseca u nizu bio MVP EL) sa nešto više od 12 poena po meču, a uz njih dvojicu još šestorica imaju prosek od više od sedam poena po utakmici, što je jasan znak raznovrsne igre španskog kluba.

Navaro, Uertas, Nahbar, Abrines, Oleson i Papanikolau se staraju za to da rival ne zna odakle će da usledi spoljni šut, dok se za kontrolu reketa staraju Tomić i Dorsi, uz asistenciju pomoć Nahbara i Papanikolaua. Navaro i Uertas dele ulogu u razigravanju tima, a najviše i šutiraju, posle Tomića na koga ide ubedljivo najviše lopti u reketu.

Sastav:
00 Džejkob Pulen SAD bek 185cm 1989.
6 Džoi Dorsi SAD centar 203 1983.
8 Viktor Sada Španija bek 192 1984.
9 Marselinjo Uertas Brazil bek 190 1983.
10 Alehandro Abrines Španija krilo 197 1993.
11 Huan Karlos Navaro Španija bek 191 1980.
14 Marko Todorović Crna Gora krilo 208 1992.
16 Kostas Papanikolau Grčka krilo 203 1990.
23 Mario Hezonja Hrvatska krilo 198 1995.
24 Bred Oleson SAD bek 191 1983.
25 Erazem Lorbek Slovenija centar 208 1984.
30 Maćiej Lampe Poljska centar 210 1985.
34 Boštjan Nahbar Slovenija krilo 206 1980.
44 Ante Tomić Hrvatska centar 217 1987.
Papa Mbaje Senegal centar 209 1990.
Emir Sulejmanović Finska krilo 206 1995.
Trener Šavi Paskval Španija

Galatasaraj (13-11)
StarSport
Desetkovan povredama na početku sezone, Galatasaraj je od autsajdera stigao do osam najboljih ekipa u Evropi, prvi put u svojoj istoriji.

Turci su prvu fazu prošli možda najviše zahvaljujući nešto slabijoj konkurenciji u grupi jer su bez problema stigli do pobeda protiv Montepaskija, Štelmeta i Bajerna, te uz dominaciju na svom parketu protiv svih rivala osim Olimpijakosa lako obezbedili Top 16 fazu.

Druga runda bila je pravi ispit zrelosti za tim Ergina Atamana, a počelo je loše. Makabi, Real i Lokomotiva Kubanj su naneli tri poraza u nizu Turcima, a posebno je bolan bio treći od ruskog tima jer se dogodio pred fanatičnih 12.000 navijača u teško osvojivoj Abdi Ipekči areni. Međutim, Galata se vraća u život pobedama nad Bajernom i Žalgirisom, ali je u naredna četiri kola nadigrala samo Partizan u Areni uz mnogo sreće, pa je imala skor 3-6.

Tada istanbulski tim pokazuje sav svoj kvalitet, dobija Lokomotivu u Krasnodaru, potom Bajern i Žalgiris, te u poslednjem kolu nošen sjajnim navijačima dobija još jednom crno-bele i sa polovičnim učinkom odlazi u četvrtfinale.

Galatasaraj ima dosta opcija u napadu, tu je nekoliko sjajnih šutera, pokretljivi visoki igrači, ali je glavno oružje tima ove sezone šut za tri poena. Turci su retko imali manje od 20 šuteva van 6,75 po meču, a u nekoliko navrata su imali i više od 30. Upravo u situacijama kada ih taj šut nije služio redovno su gubili, ili teško stizali do poena, kao u poslednjem, ključnom meču sa Partizanom (7/27)

Zbog toga je ključni igrač tima u napadu iskusni Karlos Arojo, koji postiže 15 poen po meču, a šutira u proseku više od pet trojki po meču. U napadu ga najbolje prate naš Zoran Erceg sa skoro 14 poena po meču, te Manučar Markoišvili koji je zbog povrede u takmičarskom ritmu tek nešto više od mesec dana, ali je već postao jedan od ključnih igrača tima. Pored Ercega (troši najviše loptu uz Aroja), za reket su zaduženi još Pops Mesa-Bonsu i naš drugi reprezentativac Milan Mačvan.

Ne treba zaboraviti ni doprinos Malika Herstona, koji se posebno razigrao u drugom delu Top 16 faze sa prosekom od oko 14 poena, a tada je i Galata zaigrala bolje. Važnu ulogu iz drugog plana ima Amerikanac Domerkant, te Turci Arslan i Aldemir.

Sastav:
4 Zoran Erceg Srbija centar 211cm 1985.
5 Džamont Gordon SAD bek 194 1987.
6 Doukan Sonmez Turska krilo 206 1992.
7 Hosejin Koksal Turska bek 195 1991.
8 Malik Herston SAD krilo 198 1987.
9 Manučar Markoišvili Gruzija bek 197 1986.
14 Enin Atsur Turska bek 193 1987.
17 Cenk Akjol Turska krilo 197 1987.
19 Furkan Aldemir Turska centar 207 1991.
21 Pops Mensa-Bonsu V. Britanija 206 1983.
25 Milan Mačvan Srbija krilo 206 1989.
30 Karlos Arojo Portoriko bek 188 1979.
32 Sinan Guler Turska bek 192 1983.
33 Ender Arslan Turska bek 188 1983.
35 Evrin Dadli SAD krilo 204 1981.
44 Henri Domerkant SAD krilo 193 1980.
Trener Ergin Ataman Turska

Prognoza: 3-0 za Barselonu

Real Madrid – Olimpijakos

Beta/AP
Bez sumnje derbi plej-of faze Evrolige – dvojica verovatno najboljih plejmejkera Evrope, repriza prošlogodišnjeg finala, sudar tima superiornog ove sezone i dvostrukog branioca titule.

Real je i u maju važio za favorita, vodio je i sa 17 poena razlike, ali su Pirejci ogromnom snagom timskog duha uspeli da preokrenu. Nesporno je da ‘kraljevski’ klub ima prednost u seriji na tri dobijene utakmice, ali Olimpijakos je u prethodne dve godine pokazao da ga nikada ne treba otpisivati.

Do sada su samo Riga (1958-1960) i splitska Jugoplastika (1989-1991) tri puta u nizu osvajali trofej prvaka Evrope, videćemo može li Olimpijakos da ponovi takav podvig. Sa druge strane, Real je u potrazi za devetom titulom, ali prvom još od 1995. godine.

Hoće li Madriđani dobiti slatku osvetu ili će Atinjani ponovo šokirati košarkaški svet?



Real Madrid (21-3) Tim Pabla Lasa neporažen je u Endesa ligi ove sezone, a jedinu istinski lošu utakmicu Madriđani su imali u Top 16 fazi sa CSKA u gostima, kada su Moskovljani slavili iako su igrali bez Vimsa i Hajnsa.

Preostala dva poraza, od Bajerna i Žalgirisa, nisu bili toliko važni, mada je gubitak meča u Kaunasu direktno doneo Realu sudar sa Olimpijakosom.

Čovek koji je obeležio dosadašnji tok sezone jeste Serhio Rodriges. Cela košarkaška Evropa sa divljenjem govori o Čaču i gleda njegove majstorije – niko nema tehniku kao on, uvek uspeva da uoči otvorenog saigrača, a podjednako je sposoban da pogodi za tri poena ili da prodre do koša.

Uz to, preuzima odgovornost u ključnim momentima i prvi je strelac i asistent tima u Evroligi – 14,2 poena i 5,2 asistencije.

Najjaču spoljnu liniju u Evropi upotpunjuju Serhio Ljulj i Rudi Fernandes. Ljulj se potpuno pronašao na poziciji dvojke na kojoj sada provodi dosta vremena, igra zrelije i odgovornije nego ranije, što se vidi i po njegovom učinku i uticaju na igru tima. Fernandes pruža ono što se očekuje od igrača njegovog renomea – pogađa, često i iz nemogućih pozicija, skače i igra izvanrednu odbranu.

U njima trojici leži osnova igre Reala – lepo, brzo, atraktivno, a istovremeno i svrsishodno. U tom brzom stilu igre pomaže kada imate košarkaša profila Nikole Mirotića, vrlo mobilnog za svoju konstituciju i čoveka koji ove sezone za tri poena šutira 50%.

Dontej Drejper uglavnom je koncentrisan na odbrani i sigurno će imati ulogu u čuvanju Spanulisa, a Džejsi Kerol i dalje ume da veže po nekoliko trojki, mada je imao problema sa povredom i igra slabije nego prošle sezone.

Iako je spoljna linija ključ, Real je ove sezone na centarskoj poziciji jači za Janisa Burusisa, koji je doneo nove opcije u napadu i centimetre u reketu. Uprkos poznim godinama, Felipeu Rejesu i dalje upadaju lopte u šake kao nekada, a svoje minute korektno odrađuje i Markus Sloter, prevashodno u odbrani.

I Olimpijakos voli da odigra brzo kada se ukaže prilika, ali u ovoj seriji želeće malo da ‘stanu na loptu’ pošto je Realu skoro nemoguće suprotstaviti se kada utakmica dobije brz ritam.

Sastav:
4 Dontej Drejper SAD plejmejker 181cm 1984.
5 Rudi Fernandes Španija bek 196 1985.
7 Jonatan Bareiro Španija krilo 202 1997.
8 Alberto Martin Španija bek 184 1995.
9 Felipe Rejes Španija krilni centar 204 1980.
11 Danijel Dijes Španija krilo 2012 1993.
12 Nikola Mirotić Španija krilni centar 208 1991.
13 Serhio Rodriges Španija bek 189 1986.
20 Džejsi Kerol SAD bek 188 1983.
21 Tremel Darden SAD bek/krilo 194 1981.
23 Serhio Ljulj Španija plej/bek 190 1987.
30 Janis Burusis Grčka centar 210 1983.
44 Markus Sloter SAD krilni centar/centar 204 1985.
50 Salah Mežri Tunis centar 217 1986.
trener Pablo Laso Španija

Olimpijakos (18-6)
Beta/AP Photo
Pirejci su prvi deo Evrolige odigrali perfektno i završili su ga sa skorom 10-0, ali su u Top 16 fazi u jednom trenutku vezali četiri poraza i time su plasman dalje doveli u pitanje.

Brojne povrede poremetile su ritam i donekle izgled ekipe, jedno vreme odsustvovao je i Spanulis, ali se tim Jorgosa Barcokasa na vreme konsolidovao i takmičenje je završio sa četiri trijumfa u nizu.

U odnosu na prošlu sezonu Olimpijakos je slabiji za Kostasa Papanikolaua, koji je na mnogo načina uticao na igru ekipe – prvi na skoku, prvi u kontri, odlična odbrana, kao i poenterski učinak u najvažnijim utakmicama.

Sada nema Papanikolaua, ali tu je i dalje vođa tima Vasilis Spanulis. Baš kao i Rodriges u Realu, Bili je prvi košgeter i asistent Pirejaca – 14,7 poena i 4,5 asistencije po meču. I prošle godine dosta toga vrtelo se oko Spanulisa, ali utisak je da se tim sada u još većoj meri oslanja na njega.

Ipak, to ne znači da je on jedini Barcokasov adut. Stratos Perperoglu ima šuterski izvanrednu sezonu (46% za tri poena), kao i mnogo važnih utakmica iza sebe, a Kostas Slukas poseduje hrabrosti da šutne i pogodi u završnici mečeva. Evangelos Mancaris dokazao je da je racionalan igrač koristan za tim, a Olimpijakos radi ono što veoma dugo nije uspevao – ‘proizvodi’ domaće košarkaše i pruža im šansu, pa je na sedam utakmica ove sezone u EL igrao i 20-godišnji Janis Papapetru.

Brent Petvej ima odlične atletske predispozicije, a Met Lodžeski pokazao se kao pravo pojačanje – raznovrstan je u napadu, ne plaši se kontakta pri prodoru, a precizan je u šutu za tri poena.

Brajant Danston je tip igrača Kajla Hajnsa, visinom ne dominira (203 cm), ali ima veliki odraz, istančan osećaj za blokadu i snalažljiv je oko obruča. Odlično se nadopunjuje sa Jorgosom Printezisom, koji je ponovo jedan od glavnih igrača Olimpijakosa na obe strane parketa.

Jedna od vrlina Pirejaca jeste što na svakoj utakmici različit igrač može da ima svoj dan, a saigrači će znati to da primete i hraniće ga loptama.

Iako Olimpijakos nikako ne treba potceniti, utisak je da bi znatno veće šanse sa Realom imali na fajnal-foru u kojem se igra samo jedan meč. Ovako, na tri dobijena, uz Realovu prednost domaćeg terena, teško da Atinjani mogu da ponove čudo iz prethodne dve sezone.

Sastav:
4 Brent Petvej SAD krilo 205cm 1985.
5 Giorgi Šermadini Gruzija centar 216 1989.
6 Brajant Danston SAD krilni centar 203 1986
7 Vasilis Spanulis Grčka plejmejker 193 1982.
8 Stratos Perperoglu Grčka krilo 203 1984.
9 Janis Papapetru Grčka krilo 203 1994.
10 Kostas Slukas Grčka bek 190 1990.
11 Mardi Kolins SAD krilo 198 1984.
12 Sedrik Simons SAD centar 206 1986.
14 Mirza Begić Slovenija centar 216 1985.
15 Jorgos Printezis Grčka krilni centar 202 1985.
17 Evangelos Mancaris Grčka bek 196 1990.
18 Vasilis Kavadas Grčka krilni centar/centar 204 1991.
19 Dimitrios Katsivelis Grčka bek 196 1991.
24 Metju Lodžeski SAD bek 198 1985.
trener Jorgos Barcokas Grčka

Prognoza: 3:1 za Real

CSKA – Panatinaikos

CSKA čeka titulu šampiona Evrope već šest godina, a najbliži su joj bili pre dve, kada su poraženi u finalu. S druge strane, PAO je dominirao kontinentom do pre tri godine, a onda su finansije uspavale giganta.

Ova dva tima su do sada imala četiri okršaja na F4 u poslednjih deset godina, dva puta u finalu, a oba puta je PAO bio bolji za jedan koš!

Iz sezone u sezonu CSKA dominira u regulanom delu Evrolige, stigne do Fajnal-fora, ali titule redovno izostaje. I ova sezona liči na jednu takvu, s obzirom na učinak “armejaca“ u dve grupne faze.

CSKA Moskva (19-5)
Beta/AP photo
Kao i većina favorita, CSKA je bez problema prošao prvu rundu takmičenja zabeleživši samo tri poraza, i to od glavnih konkurenata Barselone i Fenrbahčea. Turci su briljirali u grupi, pa su jedini naneli oba poraza timu iz Moskve. S druge strane, osim na meču protiv Partizana na svom parketu, Moskovljani nisu bili preterano ubedljivi, ali su rutinski dobijali mečeve.

Prva faza je očigledno Etoreu Mesini služili da uvede svoj tim u formu, što je potvrđeno u Top 16 rundi. CSKA je na 14 mečeva doživeo samo dva poraza, oba na gostovanjima, jedan u Beogradu, a drugi u Madridu od prvog favorita takmičenja Reala.

Ovaj put “armejci“ su bili silni, naročito u Moskvi, pa su tako stradali i najveći rivali, Real je ispraćen sa -14, a Makabi sa čak -35 poena razlike. Tek u finišu Top16 CSKA je usporio, ali je uz slabiju igru stizao do pobeda.

I ove sezone Mesina ima odličan, pre svega skladan tim iz kojeg se ne ističe nijedan pojedinac previše, već “armejci“ napadaju rivale sa više oružja.

Kičmu tima čini srpski tandem Teodosić-Krstić pojačan iskusnim Rusima Viktorom Hrjapom i Vitalijem Fridzonom, a sve to upotpunjavaju odlični Amerikanci Soni Vims i Kajl Hajns. Da se cela priča ne završi na pet imena staraju se Vladimir Micov, Saša Kaun, Aron Džekson, Džeremi Pargo i Andrej Voroncevič, koji imaju važnu ulogu u Mesininom sistemu.

Zbog toga su retki mečevi u kojima CSKA nema najmanje četvoricu igrača sa dvocifrenim učinkom, a u važnim mečevima, neretko je to i šest pojedinaca, kao u slučaju protiv Makabija.

U Top 16 fazi najviše se istakao Miloš Teodosić sa nekoliko ključnih partija i prosekom od 14,7 poena uz 3,2 asistencije po meču. Sjajno ga je pratio saigrač iz reprezentacije Krstić sa 13,5 poena i 3,4 skoka, dok je 13,4 poena ubacivao Soni Vims. Međutim, CSKA će prva dva meča četvrtfinala igrati bez svog ključnog igrača Teodosića, koji je povredio mišić desne noge, pa mu predstoji pauza.

Sastav:
4 Miloš Teodosić Srbija bek 195cm 1987.
5 Vladimir Micov Srbija krilo 201 1985.
6 Aleksandar Gudumak Rusija krilo 202 1993.
7 Vitali Fridzon Rusija bek 195 1985.
9 Aron Džekson SAD bek 193 1986.
11 Džeremi Pargo SAD bek 198 1986.
12 Nenad Krstić Srbija centar 212 1983.
13 Soni Vims SAD krilo 198 1986.
20 Andrej Voroncevič Rusija krilo 204 1987.
21 Aleksej Zozuljin RUsija bek 199 1983.
21 Grigorij Šuhovtcov Rusija centar 212 1983.
24 Saša Kaun Rusija centar 213 1985.
31 Viktor Hrjapa Rusija krilo 203 1982.
42 Kajl Hajns SAD krilo 198 1986.
Trener Etore Mesina Italija

Panatinaikos
(12-12)
Beta/AP Photo
Panatinaikos nije moćan kao prethodnih godina, ali je ipak u završnici elitnog takmičenja. Ograničen tim je doveo i do ograničenih rezultata, pa se atinski gigant provukao oba put u grupnim fazama dok nije izborio četvrtfinale.

U prvoj rundi PAO nije mogao da se nosi sa favoritima Makabijem i Laboralom, namučila ga je i Lokomotiva, ali je iskoristio iskustvo u dvomeču sa Crvenom zvezdom i sa te dve pobede izborio Top 16.

U ovoj fazi na ruku "zelenima" su išli slabiji rezultati i direktnih rivala, pa je od prvog do poslednjeg kola vodio veliki rat sa gradskim konkurentom Olimpijakosom, te Fenerbahčeom i Unihakom za dva mesta koja vode u plej-of.

PAO je igrao sa mnogo oscilacija, krenuo je u Top 16 sa tri pobede, jednu je ostvario i nad kasnije sjajnim Emporio Armanijem, i to mu je verovatno i donelo četvrtfinale. Usledilo je pet poraza u šest mečeva i težak položaj pred poslednjih pet kola u kojima su "zelene" očekivali dueli sa nepobedivom Barsom i sva tri direktna rivala.

Opet je PAO na iskustvo izborio željeni rezultat, nadigrao je Fener i Unikahu uz pomoć navijača, pa ga poraz od najvećeg rivala u Pireju nije mnogo koštao.

Iako je ključni čovek u ovom timu sjajni Dimitris Dijamantidis, trijumfi su ove sezone dolazili uglavnom kada je centarska linija Atinjana bila na visikom nivou.

PAO racionalno troši lopte u napadu, uglavnom ima oko 55% šuta za dva poena, nekad i više od 60%, što opet zavisi od raspoloženja i mogućnosti Stefona Lazmea i Džejmsa Gista da uspostave kontrolu u reketu. Kada su njih dvojica imala dvocifren učinak, pobeda praktično nije izostajala.

S druge strane, Dijamantidisa pritiska rivala oslobađaju Roko-Leni Ukić i Ramel Kari, pa u ovom bekovskom tandemu treba tražiti potencijalni ključ pobede u plej-ofu.

Odbrana je osnova igde ovog tima, pa je zbog toga Dijamantidis jedini igrač sa dvocifrenim učinkom u Top 16 (10,3p; 5,9as). Pored njega u napadu navijše doprinose Lazme (9,3p; 5,3sk), Ramel (8,7p) i Gist (8,5p).

Sastav:
5 Vasilis Karalampopulos Grčka krilo 202cm 1997.
6 Mihalis Bramos Grčka bek 196 1987.
7 Ramel Kari SAD bek 191 1980.
8 Majk Batist SAD krilo 204 1977.
9 Antonis Focis Grčka krilo 209 1981.
10 Roko-Leni Ukić Hrvatka bek 196 1984.
11 Stefon Lazme Gabon krilo 203 1982.
12 Lukas Mavrokefalidis Grčka centar 210 1984.
13 Dimitris Dijamantidis Grčka bek 196 1980.
14 Džejms Gist SAD krilo 206 1986.
15 Nikos Papas Grčka bek 194 1990.
16 Vladimir Janković Grčka krilo 202 1990.
17 Ping Šang Kina krilo 205 1984.
18 Junas Maculis Litvanija krilo 198 1985.
19 Zek Rajt SAD bek 188 1985.
Jorgos Apostolidis Grčka krilo 197 1984.
Trener Fragiskos Alvertis Grčka

Prognoza: 3-1 za CSKA

Emporio Armani – Makabi

Italija od sezone 2010/2011. nije imala predstavnika na fajnal-foru, a motiv Emporio Armanija teško da može da bude veći pošto se završni turnir održava u njihovoj hali u Milanu. Poslednji put Milanezi su bili prvaci Evrope u dve uzastopne sezone (1987-1988) pod imenom Olimpija, a tada su oba puta u finalima savladali baš Makabi.

Tim iz Tel Aviva dve sezone nije bio učesnik fajnal-for, a poslednju titulu prvaka Evrope Makabi je uzeo još 2005. godine sa generacijom predvođenom Jasikevičusom, Parkerom, Vujčićem i Bastonom.

Gledaćemo verovatno najneizvesniju četvrtfinalnu seriju, kao i okršaj dva izvanredna taktičara, trenera koji svakoj sitnici poklanjaju maksimalnu pažnju – Luke Bankija i Davida Blata.

Emporio Armani (15-9)
Beta/AP Photo
Posle ne baš najbolje igre u prvoj fazi, tim iz Milana ‘eksplodirao’ je u Top 16 fazi u kojoj je zabeležio deset pobeda i samo četiri poraza. Luka Banki godinama je važio za ‘mozak’ u ekipi Montepaskija, prošle godine je i formalno vodio tim iz Sijene, a sada je i u Milanu preneo svoju filozofiju igre.

Armani je imao i mnogo skuplje timove, ali teško da je u bližoj prošlosti imao disciplinovanije. Najbolji igrač tima svakako je Kit Lengford, koji već godinama u Evropi daje mnogo poena, ali utisak je da je ove sezone izrastao u pravog vođu ekipe. Prosečno ubacuje 17,6 poena, lopta je često kod njega u rukama i Lengford je čovek oko kojeg će Makabi koncentrisati odbranu.

Danijel Heket ove sezone pruža bolje partije u kontinuitetu, nema toliko oscilacija koje su ga mučile prethodnih godina, a naučio je i da više igra za ekipu. Kurtisu Džerelsu prija Milano, smanjio je broj ishitrenih odluka i pouzdan je u šutu za tri, pa ove sezone prosečno ubacuje 11 poena po meču. Ipak, trebalo bi više da kreira za saigrače.

Veoma važan igrač za Armani jeste i Dejvid Mos – u odbrani je obično zadužen za najbolje igrače rivala, velika je pomoć u skoku, a kada je usamljen na šutu za tri poena, ume da pogodi.

Prednost Milana jeste i što ima dvojicu igrača koji nominalno igraju u reketu, ali umnogome se oslanjaju na šut za tri poena i tako šire protivničke odbrane – to su Nikolo Meli i Si Džej Valas, donekle i Kristjan Kangur.

Centar Samardo Samjuels imaće težak zadatak da parira Skorcanitisu (ako Sofo bude maksimalno spreman), ali i Jamajčanin je sve samo ne slab i u prvoj evroligaškoj sezoni pokazao je da može da se nosi sa većinom direktnih rivala. Prosečno ima 9,4 poena i 3,8 skokova po utakmici.

Alesandro Đentile je prilično sazreo, ubacuje 11,4 poena po utakmici, mada nekada ume da bude nepouzdan i da donosi loše odluke na terenu.

Sastav:
5 Alesandro Đentile Italija bek 196cm 1992.
7 Bruno Ćerela Italija plej/bek 194 1986.
9 Nikolo Meli Italija krilni centar 204 1991.
11 Karlo Fumagali Italija bek 186 1996.
12 Danijel Heket Italija krilo 199 1987.
14 Kristjan Kangur Estonija krilni centar 2012 1982.
21 Andrea Merlati Italija krilo 198 1995.
23 Kit Lengford SAD bek 193 1983.
24 Samardo Samjuels Jamajka krilni centar 206 1982.
25 Mohamed Ture Italija plej 190 1992.
30 Si Džej Valas SAD krilo 206 1982.
31 Gani Laval SAD krilni centar 205 1988.
34 Dejvid Mos SAD krilo 195 1983.
55 Kurtis Džerels plej 185 1987.
trener Luka Banki Italija

Makabi (16-8)
Beta/AP photo
I u prvom delu sezone i u Top 16 fazi Makabi nije dugo strepeo za prolaz dalje, mada su mnogi govorili da ‘Ponos Izraela’ nema naročito jak tim.

Trener David Blat ravnomerno raspoređuje i minutažu i uloge u timu. Za razliku od Armanija, Makabi nema izrazitog lidera, samo dvojica igrača u proseku ubacuju dvocifren broj poena – Riki Hikmen sa 11,3 i Devin Smit sa 10,1 po utamici.

Povreda Šona Džejmsa nije mnogo oslabila Makabi, pošto se Aleks Tajus pokazao kao odlična zamena i u Top 16 fazi prosečno je imao 8,5 poena i 5,8 skokova. Dobar je u pik-en-rolu igri, odgovoran u odbrani i ne pravi ‘gluposti’.

Sofoklis Skorcanitis nezaustavljiv je kada dobije loptu blizu košu, ali često ulazi u problem sa ličnim greškama i Blat mora da mu dozira minutažu zbog nedostatka kondicije.

Devin Smit razigrao se u Top 16 fazi, pogađa trojke u višem procentu i oseća se komforno na terenu, što se vidi i po načinu na koji igra – češće ide na prodor, siguran je sa penala i značajna je ispomoć u skoku, pogotovo kada je Blat primoran da igra sa nižom petorkom sa Bluom na centru.

Dejvid Blu se vratio iz penzije, nesumnjivo nije igrač kakav je ranije bio, ali je i dalje važan u rotaciji Makabija – ubacuje 9,5 poena po meču.

Tajris Rajs mnogo bolje se snalazi na najvažnijoj pozornici nego što su mnogi očekivali – prosečno beleži 8,5 poena i 3,1 asistenciju, a uz to je pouzdan u odbrani. Ume i da ubrza ritam, pa je komplementaran sa Jogevom Ohajonom, koji se ipak bolje snalazi u pozicionoj igri.

Gaj Pnini i Džo Ingls pretnja su u šutu za tri poena, a Riki Hikmen dobio je veliku slobodu u igri koju ponekad i ne iskoristi baš na najbolji način.

Čeka nas duel dve ekipe sličnog kvaliteta u kojem će zaista nijanse odlučivati, a skoro je sigurno da ćemo gledati svih pet utakmica.

Sastav:
4 Tajris Rajs SAD plej 185cm 1987.
5 Šon Džejms SAD centar 208 1983.
6 Devin Smit SAD bek/krilo 196 1983.
7 Riki Hikmen SAD plej 189 1985.
8 Džo Ingls Australija krilo 203 1987.
9 Aleks Tajus Izrael krilni centar 203 1988.
10 Gaj Pnini Izrael krilo 201 1983.
11 Andrija Žižić Hrvatska centar 206 1980.
12 Jogev Ohajon Izrael plejmejker 189 1987.
13 Dejvid Blu Izrael krilo/krilni centar 201 1980.
14 Ben Avi Albert Altit Izrael centar 208 1993.
15 Silven Landezberg Izrael krilo 198 1990.
21 Sofoklis Skorcanitis Grčka centar 206 1985.
22 Arad Harari Izrael bek 196 1994.
trener David Blat Izrael

Prognoza: 3:2 za Emporio Armani

Raspoed prva dva meča:

15. april
19:00 Barselona – Galatasaraj
21:00 Real Madrid – Olimpijakos

16. april
18:00 CSKA Moskva – Panatinaikos
20:45 Emporio Armani – Makabi

17. april
19:00 Real Madrid – Olimpijakos
21:00 Barselona – Galatasaraj

18. april
18:15 CSKA – Panatinaikos
20:45 Emporio Armani – Makabi

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

17 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Propao pokušaj: Nemačka u haosu

Nemačke mašinovođe od utorka rano ujutro ponovo su u štrajku, samo nekoliko dana po okončanju prethodnog štrajka. Sudovi su odbacili pokušaj Nemačke železnice (DB) da zaustavi štrajk.

17:25

12.3.2024.

6 d

Podeli: