Norbert Mihelis za B92: „Brzina nije sve“

U poslednje vreme mađarski sportisti igraju sve zapaženiju ulogu na međunarodnoj sceni u trkama turing automobila. Pripala su im dva uzastopna Seat Leon Evrokupa, a Norbert Mihelis ove godine ima celosezonski WTCC angažman. Dve runde pre kraja šampionata, on zauzima trinaestu poziciju u generalnom plasmanu i vodeći je u ’Ruki čelendž’ kategoriji. U ekskluzivnom intervjuu za B92, dvadesetšestogodišnji vozač govori o svojoj virtuelnoj i pravoj trkačkoj karijeri, opisuje put od simulacija do Svetskog prvenstva, otkriva kako se vozi Leon TDI i prognozira odnos snaga u WTCC-u u neposrednoj budućnosti.

Izvor: Aleksandar Babiæ

Četvrtak, 14.10.2010.

22:42

Default images

Kad trkači govore o početku karijere, obično pomenu karting. Tvoja je priča drugačija i originalna, ti si krenuo od kompjuterskih simulacija.
„To je prilično jednostavna priča. Još kao dete želeo sam da budem trkač, gledao sam Formulu 1, turing automobile, BTCC, sredinom i krajem devedesetih. Bio sam jako zainteresovan, ali nikad nije bilo prilike da skupim sredstva i nađem se u pravom trkačkom automobilu. U to vreme, internet je dospeo u Mađarsku, a ja sam kod kuće već imao računar. Kupio sam igru „Grand Prix Legends“, koja je predstavljala sezonu 1967. u Formuli 1, sa automobilima koji nisu imali krila i bila je prilično realna kad je njihovo ponašanje u pitanju. Bila je jako teška za vožnju, trebalo mi je nekoliko nedelja i meseci da se naviknem na pokrete auta.“

„Trkao sam se onlajn sa drugim ljudima u Mađarskoj i tako sam upoznao Gabora Vebera (danas prvak Seat Leon Evrokupa), koji je u to vreme već bio trkač, a igrao je da bi vežbao i zabavio se. On je u meni prepoznao nekakav talenat, jer sam uspevao da potučem njegova vremena. I, popričao je sa Zoltanom Zengeom, vlasnikom mađarskog Zenge rejsing tima, to je bilo 2005. Razgovarali su o meni i Zenge je odlučio da mi ponudi test. Nikada pre nisam sedeo u trkačkom automobilu, to za njega nije bila laka odluka, ali Gabor mu je kazao da neko ko dolazi sa kompjuterskih igrica može da pokaže dobar tempo u pravom trkačkom autu.“
© SEAT Sport
Testirao si i tako stekao svoju istinsku trkačku šansu?
„Da, bio je to test u septembru 2005. i prošao je prilično dobro. Gabor Veber tada je bio šampion Mađarskog Reno Klio kupa, test dan održan je na Hungaroringu, ja nikada pre nisam bio na stazi, nikad nisam vozio trkački auto, ali posle deset ili petnaest krugova uspeo sam da postavim vreme koje je bilo samo tri desetinke sporije od Gaborovog. Svi koji su gledali pitali su se kako je to moguće i nisu baš verovali da mi je to prva vožnja. Od tada smo Zenge i ja postajali sve bliži i ponudio mi je da nastupim u Suzuki kupu 2006. godine“

Sezone 2008. i 2009. proveo si u Seat Leon Evrokupu. Kakva su tamošnja iskustva?
„Imam prilično lepe uspomene. Nije od prve trke sve išlo dobro, nisam imao priliku da auto stvarno testiram pre početka Evrokupa. Vozili smo dve trke u Mađarskom šampionatu, ali tada nisam mogao da valjano podesim auto, jer nisam imao osećaj šta ga čini bržim. Prva dva vikenda Evrokupa bila su zbrka, jer nisam poznavao staze, nisam dobro poznavao auto. Imao sam osećaj da bih možda mogao da završim u prvih deset, ako bi sve išlo kako treba.“

„Tek od treće trke nadalje malo bolje sam se prilagodio automobilu, mogao sam da ga podesim baš onako kako sam želeo i, od tog momenta, išlo je stvarno dobro i u Mađarskom prvenstvu i u Evrokupu. Postigao sam četiri pol pozicije zaredom, bio sam jako zadovoljan jer mi je uvek najvažnije bilo da imam pravi tempo. Ako imate pravi tempo, onda je samo pitanje vremena kada će doći uspeh. Postizao sam dobra vremena u kvalifikacijama i, najzad, u Monci je na kraju sezone stigla prva pobeda. A posle nje ukazala se prilika da nastupim u WTCC-u.“
© SEAT Sport
Koliki ti je budžet bio potreban za Evrokup?
„Mislim da je budžet bio otprilike 130.000 evra. Teško je u Mađarskoj obezbediti novac za celu sezonu, jer turing automobili nemaju tako veliku tradiciju kao u drugim evropskim zemljama. Ljudi baš nisu bili zainteresovani za tu vrstu trka, ali prepoznali su talenat u meni i imao sam priliku da vozim. Ne želim da kažem da to nije mnogo novca, mnogo je, ali trke prikazuje Eurosport i mislim da sasvim vredi para.“

Osvojio si Leon Evrokup 2009, ove godine si prvi Mađar sa celosezonskim WTCC angažmanom. Korak je logičan, ali ko je odlučio o prelasku u WTCC?
„Tu odluku uvek donose drugi, jer zavisi od budžeta. Ako vam sponzori kažu da je budžet dovoljan za WTCC sezonu, naravno da želite WTCC sezonu. Posle prve godine u Evrokupu znao sam da po tempu mogu da budem na istom nivou sa vrhunskim turing vozačima, ali budžet je za 2009. bio nedovoljan. A onda se prilika ukazala 2010, Seat je ponudio stvarno konkurentan auto i sponzor (Dension) je kazao: ’Imaš budžet, imaš konkurentan auto, to je dobro i za tebe i za nas,’ i odlučio da učestvujemo u Svetskom prvenstvu.“

Jesi li zaključio da možeš da pariraš najboljim WTCC vozačima ’gostujući’ na dvema rundama Svetskog prvenstva u 2008 i 2009?
„Da. U Okajami nisam bio sasvim siguran, jer je moj benzinski Seat Leon bio na nivou Lade. To je bio benzinac prve generacije, bez ikakvih poboljšanja motora, zapravo bazni auto. Tada je moj timski kolega bio Tom Koronel i na jednom treningu uspeo sam da ga nadmašim, a u kvalifikacijama sam za njim zaostajao samo 2,5 desetinke. Za njega kažu da je prilično dobar vozač, a i poznavao je Okajamu. Ja sam ponovo bio na stazi koju nisam znao i u autu koji mi je bio sasvim nov i uspeo sam da prikažem dobre performanse.“
© SEAT Sport
„Otada sam naučio mnogo. Imati tempo i napraviti rezultate, to su različite stvari. Ne potpuno odvojene, ali možete imati tempo i nikada ne biti stvarno dobar trkač. A možete biti trkač s tempom, koji nikad ne uspe da sklopi paket zajedno. I to je, mislim, zaista najveća tajna o tome kakav trkački vozač treba da bude. Jedno je biti brz, preostalih 60% su inteligencija i agresivnost, ali agresivnost koju na stazi kontrolišete.“

„Ova sezona dobra je za razmišljanje u kom pravcu se vozački mogu usavršiti. Mislim da sam bio prilično konkurentan, a imao sam mnogo da učim. Znam da mogu i to mi daje dodatnu motivaciju. Izvezem li još jednu godinu, znam da mogu da osvojim mnogo više poena nego ove.“

Koliko je novca bilo potrebno za ostvarenje WTCC programa?
„Za nas je to oko milion evra. Morate iznajmiti auto, iznajmiti motor. I, zavisi od toga koliko puta se slupate.“

Prvi si posle fabričkih trkača imao priliku da voziš Seat Leon TDI, na Evropskom turing kupu u Bragi 2009. Tada si kazao da zbog njega moraš da zaboraviš sve što si dotle znao o trkanju. Na šta si konkretno mislio?
„Seat Leon TDI po mom mišljenju nije trkački auto koji se voli, jer uopšte nije zabavan za vožnju. Volim ga jer je konkurentan, ali nije mi zabavno da ga vozim. Možete kočiti samo u pravoj liniji i možete ubrzavati samo izlazeći iz krivine. Postoji stvarno samo jedan način da se taj auto vozi zaista brzo. Kao trkač, ne možete uneti sopstvene ideje u vožnju, pa ili naučite kako se vozi, ili ste izgubljeni. A to je stvarno teško, jer ove godine nismo uopšte imali priliku da testiramo između trkačkih vikenda. TDI nije zahvalan auto ako se samo dođe na trke i sedne u njega. Mislim da vozači koji su već prošli mnogo sezona s tim automobilom imaju s njim veću prednost nego što bi imali sa Ševroletom ili BMW-om.“
© SEAT Sport
Seat se u finišu trka često muči sa trošenjem guma. Kako se boriš s tim?
„S ovim autom morate dobro da pazite na prednje gume, jer se one prilično jako troše. U kvalifikacijama je malo bolje i lakše, jer imate nove gume i prianjanje kakvo želite. Ali, kad shvatite kako se auto vozi, onda možete i da popravite vreme kruga, i da malo prištedite gume. Čitao sam mnoge časopise da bih doznao kako treba da se ponašam prema gumama da ih sačuvam za celu trku. Mogu da se oslonim samo na podatke sa prehodnih trka, trka iz prošle godine, podatke zaista velikih vozača kakvi su Ivan i Gabrijele i to mi je jedini način da razumem kako da se ponašam u kokpitu, kako treba da radim volanom posle pet, šest ili sedam krugova.“

„Izvesti 3, 4 ili pet brzih krugova nije stvarno velika stvar, s ovim autom je velika stvar biti brz tokom 14 krugova, ili tokom 50 kilometara, do kraja trke. Još uvek ne mogu stvarno da razumem kako to postižu, kako mogu da budu tako brzi tokom cele trke, ali zato je to svetsko prvenstvo, zato što ne možete stići do njihovog nivoa samo tako što ćete sedeti dva ili tri sata pred kompjuterom. Da biste sve razumeli, morate sedeti u autu u koncentrisati se na male stvari, sitne detalje, na njima učite. Vremenom razdvajate važne stvari od onih koje to nisu. I to učimo.“

Pored specifičnosti na ubrzanju i kočenju, šta je još karakteristično za Leon TDI?
„Najznačajnija finesa je da pokušate da vozite usredsređeni samo na izlaz iz krivine, da od tačke kočenja za krivinu pripremate auto samo za izlazak. Ovaj auto stvarno moćno ubrzava, od 0-180 km/h, mnogo bolje od ostalih, i ako se na to usredsredite, možete steći još veću prednost u odnosu na konkurente. To je razmišljanje obrnuto od onog kojim sam se služio u proteklim godinama, kada konkurencija nije bila tako žestoka. Ovde se morate usredsrediti na svaki detalj, jer ako ste desetinku ili dve sporiji, na startu gubite pet ili šest mesta.“
© SEAT Sport
Šta je najvažnije što si naučio nastupajući na svetskom nivou?
„Nije sve u brzini, to je osnovno što sam naučio. U prethodnim godinama, najvažnije mi je bilo samo da sam brz, u svakoj sesiji, na svakom treningu, na vorm-apu. Sada se trudim da podesim auto. Stvarno je teško, jer još uvek ne mogu potpuno da objasnim inženjeru kako želim da mi auto podese, pošto još nisam siguran šta želim od automobila, još uvek ne znam kako se on najbrže vozi. A ako na ovom nivou ne možete da kažete inženjeru ’Hoću ovakav auto’, onda će u brzini i set-apu još mnogo nedostajati. Mislim da bih morao barem još jednu godinu da vozim ovaj automobil da bih u svakom momentu stvarno kontrolisao ono šta radim.“

Najbolja staza na kojoj si vozio?
„Brends Heč je moj apsolutni favorit. Na prvoj krivini, Padok hilu, pad je stvarno ogroman. Sa TV ekrana imate ideju kakva je krivina, a kada joj priđete u trkačkom automobilu, i staza nestane pred vama, to je stvarno krupna stvar. Prilaz krivini je neverovatan, tu radi adrenalin. Cela staza ima ritam i fantastična je za vožnju, čak i sa dizel autom mogao sam na njoj da uživam. Volim i Moncu, ona je posebno mesto, ali ne zbog konfiguracije, više zbog sećanja na moju prvu pobedu u Leon Evrokupu.“

Kojeg WTCC vozača najviše ceniš?
„Mislim da Gabrijele ove godine radi fantastičan posao. Imam priliku da posmatram njegovu telemetriju i on ponekad izvodi stvari za koje stvarno ne razumem kako su zapravo moguće. Osim Gabrijelea, mislim da Ivan ima stalnost kakvu nema nijedan drugi vozač. To je njegova tajna, nisam video nijednu njegovu krupniju grešku. Ako bih želeo da imam nešto tuđe, hteo bih brzinu koju ima Gabrijele i stalnost koju ima Ivan. Na njih dvojicu se ugledam.“
© SEAT Sport
Znaš li da ti je Miler u Monci poručio da bi trebalo nekad da povučeš Ševroletov trio, ne samo da koristiš njegovu zavetrinu?
„Ne, samo sam ponekad mogao da čujem da ne bi trebalo da koristim njihovu zavetrinu, da je Ivan rekao da je to problem. Ne sviđa mi se vožnja u zavetrini, to nije način da pokažete svoju brzinu. Nekad imate sreće ako vas povuku, a ponekad ste na čelu kolone i ne možete da prikažete pravi tempo. Vozač koji prati kolonu u Monci može da bude šest desetinki brži. Mi nismo u dobroj poziciji, jer nemam kolegu u timu, pa smo odlučili da je Ševrolet najbolja šansa i rešili da koristimo njihovu zavetrinu. Sa Seatom je to rizično, ima šest automobila i veća je opasnost da neko ispred vas pogreši. Seati na začelju obično su bili Fredi Bart i Mihel Nikjer, malo sporiji od mene po kvalifikacionom tempu, pa sam morao da ostavljam toliko prostora do njih da više nisam bio u zavetrini. I, odlučili smo se za Ševijev vozić.“

Kazao si da imaš uvid u telemetriju ostalih Seatovih vozača, to jeste određeni vid saradnje. Gde saradnja prestaje?
„Kod set-apa. Na stazi postoji server na koji svaki vozač podiže svoje telemetrijske podatke. Ako želim, mogu da vidim svakog vozača Seata, Tijagove krugove, Gabrijeleove krugove... To je dobro, ali nije toliko velika pomoć koliko zvuči, jer nikad ne znam kakve su im bile gume, kakav set-ap. Dobro je videti grafike, ali ponekad ne mogu da razumem kako auto može tako da se ponaša, ili kako mogu da koče tako rano a da ipak budu tako brzi u krivinama. Pomaže, jer svakog vikenda naučim nešto na osnovu Gabrijeleove vožnje, ali to ima svojih ograničenja.“

Da li je tvoj Leon TDI isti kao, recimo, Tarkvinijev, ili SR-Sport ima nekih privilegija kao polufabrička ekipa, recimo delove koji nisu dostupni klijentima?
„Ne mislim da ima razlike između mog i automobila koji vozi Gabrijele. Želim u to da verujem i verujem. Mislim da smo na istom i kada su u pitanju delovi.“
© SEAT Sport
Dokle će Zenge-Dension tim sarađivati sa Seatom?
„Dokle god je Seat konkurentan u šampionatu. Nismo dobili nikakvu podršku mađarskog uvoznika Seata, rekli su nam da njihov marketing nema veze sa Svetskim šampionatom, da WTCC ne pomaže u prodaji automobila. Zenge ima dobar, ali ne i poseban odnos sa Seatom, za nas je za vožnju najbolji auto onaj koji je najjeftiniji i najkonkurentniji. Gledano spolja, odluka da se u WTCC uđe sa Seatom izgleda jednostavna, jer smo Seat već vozili u Evrokupu, ali odlučili smo tako samo zato što je Seat timu Zenge-Dension ponudio tako dobar paket.“

Ako bi stigla privlačnija ponuda, mogli biste da promenite auto?
„Da, mislim da bismo. Ne znam tačno u kojoj su fazi pregovori Zenge-Densiona i Seata u ovo vreme, ali mislim da je stanovište tima identično mom. Želimo da vozimo najkonkurentniji, ali istovremeno i pristupačan auto.“

Ima li bar naznaka da dogodine ostajete sa Leonom TDI?
„Ne mogu sa sigurnošću da kažem, ne znam da li imamo budžet za iduću godinu. Ako budemo vozili nešto, to će verovatno biti Seat, nije sigurno, ali su šanse 60%. Zanimalo bi me i da vozim BMW, čujem da su završili motor i mislim da će sa 1.6 turbo benzincem dogodine biti konkurentni. Jedina loša strana BMW-a sada jeste motor, nedostaje im brzina na pravcu. Mislim da su gubili samo na pravcima i ako budu imali valjan motor, biće prilično konkurentni. Ne znam koje će vozače BMW imati dogodine, ali sa dvojicom ili trojicom dobrih, mislim da će biti kandidati za titulu.“
© SEAT Sport
Da li je bilo naredbi ili sugestija da se propuštaju vozači SR-Sporta?
„Ne, nikakvih. U drugoj trci na Ošerslebenu imali smo priličnu gužvu sa Sanred Sportom, pošto nisam nikog pustio da me obiđe, bio sam na drugom mestu. Gabrijele je bio ljut na mene jer ga nisam propustio. Oni moraju razumeti da smo od njih odvojeni, u ovaj projekt uložili smo novac, moramo da zadovoljimo naše sponzore i ne možemo da propuštamo ljude. Seat nas podržava, ali ne toliko da može od nas da traži da propuštamo vozače. Moja je filozofija da nikoga ne bih pustio, i ako bi mi to rekli. To nije dobro ni za sport, ni za trkača, ni za gledaoce. Ne mislim da iko ispred televizora želi da gleda takve stvari.“

Brzinu si ove godine prikazao, ali i dosta grešaka i brzopletosti. Tvoja prva puna WTCC sezona očigledno je godina učenja.
„Da, sigurno. Započeli smo sezonu govoreći da će ovo sigurno biti godina učenja, ali to je lakše reći na početku godine, nego onda kad ne završite trku jer je otkazao motor. Imali smo tehničkih problema, ali ja sam previše grešio da bih zaslužio bolje mesto na tabeli. Dobro je znati da imamo tempo, ali bilo bi malo bolje kad ne bismo imali tako dobar tempo, a da ja možda uspem da dovedem u red svoje startove iz mesta. Ako imate tempo obično je samo pitanje vremena kada će stići rezultati, međutim situacija je malo komplikovanija, jer morate zadovoljiti sponzore, a zadovoljićete ih rezultatima. Šta ako je sponzoru dosta, a vi niste ostvarili rezultate, imali ste tempo, ali ste isuviše grešili i niste stigli do tačke gde možete pokazati svoje prave performanse?“
© SEAT Sport
Da li bi titula u ’ruki čelendž’ kategoriji zadovoljila tvoje sponzore?
„Ne mislim da bi. Nama nije dozvoljeno da nastupimo u kategoriji nezavisnih, mislim da to nije fer. Leon TDI je jako konkurentan auto, ali divizija nezavisnih u šampionatu vozi se za BMW. Ako imate BMW, onda konkurišete za pobedu, ako ne vozite BMW, sigurno nećete osvojiti tu kategoriju. Na početku sezone, timovi i vozači iz divizije nezavisnih kazali su: ’Ako pustite TDI u Jokohama trofej, povući ćemo se i nećemo učestvovati’. Bila je to politička odluka i pokrenut je ’Ruki čelendž’. Ne kažem da on nije važan, dobar je osećaj osvojiti nešto takvo, ali sa ovako konkurentnim autom, koji može da pobeđuje na trkama, morate osvajati trke, ne ’Ruki čelendž’. Ako želite da dugo ostanete u ovom šampionatu, logično je da posmatrate generalni plasman.“

Nadaš li se fabričkom timu u doglednoj budućnosti i gde bi voleo da se nađeš?
„Ševrolet je u takvoj poziciji da, ako ste trkač, želite da dospete tamo. Mogu da testiraju često i mnogo dana u godini. Mislim da je Ševrolet najbolja prilika, to je auto koji treba imati i to je mesto na kom valja biti, pogotovu za mladog vozača poput mene. Pored takvih kolega u timu tamo se može mnogo napredovati.“

U 2011. ćemo u WTCC-u videti i turbo benzince, i automobile S2000 i S2000D specifikacija. Kako vidiš odnos snaga među njima?
„Mislim da će benzinski motor imati tako veliku prednost da će, čak i sa težinskim balastom, i sa 40 kilograma više, toliko odmicati na pravcima da nećete moći da ga uhvatite. Čuo sam da će imati oko 300 KS. Sada automobili imaju oko 280-285 KS, sa prednošću od 15 KS, uopšte se ne postavlja pitanje koji auto će dogodine biti konkurentan.“
© SEAT Sport
„U ovom času je timu poput našeg jako teško da odluči koji auto da vozi 2011. Očigledno, Ševrolet neće biti spor, i mislim da će i BMW svakako biti konkurentan sa novim motorom, jer ne verujem da će oni posao uraditi polovično, mislim da će razviti stvarno dobar motor. Jedino pitanje je može li Seat da se nosi sa njima. Čak i ako dobijemo najbolju ponudu od Seata, nije sigurno da je učešće sa tim automobilom i najbolja odluka.“

Dakle, 2011. će pobediti onaj ko nastupi sa turbo benzincem?
„Da, definitivno. Ne znam šta BMW planira kad su u pitanju vozači, ali stavio bih novac na Ševrolet.“

Pošto ne možeš da treniraš, šta radiš između trka?
„Radim na svojoj drugoj diplomi na Univerzitetu u Pečuju, studiram ekonomiju, već sam diplomirao informatiku. Ali, teško je pronaći motivaciju za spremanje ispita ako vam je mozak stalno u trkama.“
© SEAT Sport
Verovatno bi voleo da probaš i nešto što nije WTCC?
„Kao i svaki trkač, voleo bih da vozim formulu, možda ne baš Formulu 1, ali auto koji ima oko 500-600 KS, bez kontrole trakcije. Takođe me zanima reli, voleo bih da se trkam u WRC-u. Mogu sebe da zamislim u reli automobilu, u bolidu formule, ali ne znam šta nosi budućnost.“

A prototipovi, GT, trke izdržljivosti?
„Ne, ne dopada mi se taj tip trkanja, volim sprint akciju. U gran turizmo i trkama izdržljivosti morate biti fokusirani, ali ne na nivou kao u WTCC-u, jer kada u WTCC-u napravite malu grešku, ostajete bez bodova. Takvo trkanje trenutno je bliže mom ukusu.“

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 0

Pogledaj komentare

0 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Propao pokušaj: Nemačka u haosu

Nemačke mašinovođe od utorka rano ujutro ponovo su u štrajku, samo nekoliko dana po okončanju prethodnog štrajka. Sudovi su odbacili pokušaj Nemačke železnice (DB) da zaustavi štrajk.

17:25

12.3.2024.

6 d

Podeli: