Gabor Sagmajster za B92: „Nije Dakar za svakoga“

Srbija je na 31. izdanju Dakara, po drugi put voženog u Argentini i Čileu, imala samo jednog predstavnika – Gabora Sagmajstera. Moto kros šampion Srbije, koji je u konkurenciji 162. takmičara kod motociklista najprestižniji reli na svetu završio kao 59. bio je gost B92 i u ekskluzivnom razgovoru je otkrio detalje s drugog učešća na Dakaru, koliko mu znači podrška navijača i da li bi svom sinu dozvolio da učestvuje na najvećoj planetarnoj avanturi na dva, četiri i više točkova...

Izvor: Jelena Trajkoviæ

Nedelja, 24.01.2010.

23:24

Default images

Svoje prvo učešće na Dakaru, prošle godine, Sagmajster je završio na 89. mestu, a ove godine je plasman popravio za 30 pozicija, i taj rezultat smatra velikim uspehom.

Fenomenalan je osećaj drugi put završiti Dakar, to je takoreći vrh moje karijere. Više od 18 godina sam u moto sportu, moto krosu, četvorostruki sam šampion države, osam puta sam bio vicešampion, a tri puta treći, ali je Dakar, ipak, na neki način cilj svima koji se bave relijem i žele da izađu u svet. Meni je to pošlo dva puta za rukom i sada sam za čak 30 mesta poboljšao rezultat u odnosu na prošlu godinu. Mislim da je to u ovom trenutku za mene apsolutni uspeh“.

Jedini srpski takmičar koji je uspeo da završi Dakar, i to dva puta, ističe da mu je ove godine najveći izazov predstavljala etapa vožena od Kordobe do La Riohe.

Poseban izazov za mene isključivo je bio treći dan, kada je specijal imao 182 kilometra, i tada sam ostao bez vode oko 80. kilometra. Tada sam zvao helikopter da mi donesu vode i da mi daju infuziju, jer bez toga ne bih mogao da nastavim dalje. Mislim da su organizatori tog dana napravili veliku grešku jer sam više od 100 kilometara morao da vozim u prvoj brzini, sa punim gasom. To je bio veoma težak dan, ali sam ipak tog dana uspeo da dođem do cilja i zauzmem 75. mesto, i apsolutno sam zadovoljan kako je to na kraju ispalo jer sam sledećeg dana bez problema imao snage da nastavim i završim specijal oko 60. mesta“.
Novi problemi za Sagmajstera usledili su tri dana kasnije, kada je pri brzini od 120 km/h pao sa motora

Krenuo sam jako dobrim tempom, čak sam na prvom ček pointu imao 44. vreme. Na mapama nije bilo naglašeno da nam je na putu isušena reka duž puta od oko dva-tri metra i kod te brzine nisam mogao da podignem toliko motor na zadnji točak da bih to preleteo i preleteo sam preko volana. Udario sam se dosta, ali nisam ništa slomio. Bilo mi je potrebno nekoliko minuta da se osvestim jer je bila velika prašina, ali sam popio malo vode i nastavio dalje“.

Ipak, ni tu nije bio kraj za jednog srpskog takmičara na Dakaru, jer je tri dana pre cilja teško povredio nogu, ali je uprkos velikom bolu bio odlučan da će završiti najzahtevniji svetski reli.
Treba znati da se dobar deo rute Dakara vozi po isušenim rekama, ove godine smo po njima vozili čak 2.000 kilometara. Tada sam išao brzinom od 80-90 km/h kada sam video žbun, i mislio sam da iza njega nema ništa, ali je tamo bio veliki kamen, koji mi je potpuno izvrnuo zglob desne noge i to mi je stvaralo veliki problem. Odmah posle cilja sam otišao kod doktora, koji mi je rekao da ne vidi da je išta slomljeno, ali mi je rekao da imobilišem nogu. To sam i uradio, jedva sam mogao da je uvučem u čizmu, ali kada sam uspeo to je dobro držalo, kao skijaška čizma. Popio sam jake lekove protiv bolova, malo me je uspavljivalo, ali sam mogao da vozim normalno“.

Sagmajster naglašava da mu je motor odlično funkcionisao i da je napravio odličan izbor po pitanju mehaničara Nemca Kajzera Torstena i Šugevara tima.
Motor mi je jako dobro funkcionisao. Izabrao sam pravu ekipu, Šugevara tim iz Japana i preko njih sam dobio nemačkog mehaničara Kajzera Torstena, koji je više od deset godina na Dakaru. On vozi na relijima u Egiptu, Mongoliji, Dubaiju, ima mnogo iskustva i već sa 18 godina je bio fabrički mehaničar takmičarskog tima KTM-a iz Matighofena. Svakog dana sam imao potpuno nov KTM, potpuno sređen, amortizaciju nameštenu za moju visinu i težinu. Samo trećeg dana, kada je bilo 45 stepeni, motor je malo trokirao u dinama, ali osim toga probleme sa motorom nisam imao“.

Najbolji plasman tokom 14 etapa Sagmajster je ostvario poslednjeg dana, kada je bio 49, a i on sam ističe da je upravo tim brzincem najzadovoljniji.

Poslednjeg dana sam imao najbolji plasman, tada je etapa bila slična moto kros stazi i tada sam na nekom od ček pointa bio na 42. mestu, a završio sam kao 49. Tada sam išao najbrže i čak sam postigao brzinu od 188 km/h. Prošle godine sam najbrže vozio 182 km/h. Treba znati da vodeći takmičari, kao što su Despre i Koma voze oko 195 km/h“.

Ove godine sam jako pametno odvozio. Uvek kažem da mogu brže, ali kada bih vozio pet-deset odsto brže onda se dešavaju problemi, vozimo rizično. Ne može svaki dan specijal od 500-600 kilometara da se vozi maksimalno jer se onda dešavaju problemi, kao meni šestog dana kada sam pao. Jedan pad može da nanese takve probleme da posle ne može ni da se nastavi dalje“.
Prema rečima šampiona Srbije u najjačoj moto kros klasi, do 250 kubika, razlika između privatnih i fabričkih ekipa se ogleda u iskustvu na relijima sličnim Dakaru.

Razlika nije u servisiranju motora i rezervnim delovima, jer svi moramo da uplatimo kotizaciju KTM fabrici da bismo imali mogućnost da kupimo delove koji su nam potrebne u kampovima. Tamo su se nalazila dva šlepera sa rezrvnim delovima, isključivo za Dakar modele motora. Razlika je u tome što oni godišnje voze više od deset relija sličnih Dakaru, kao što su trke u Dubaiju, Tunisu, Egiptu, Maroku, Egiptu, Kini“.

Oni su reli vozači, ja sam moto krosista, a to je velika razlika. To je kao karate i džudo, slično, ali, ipak, veoma različito. Trke koje ja vozim traju 30 minuta plus dva kruga, a na takvim trkama se voze specijali po osam-devet sati Mnogo su veće brzine, konstantnije se vozi i mnogo je teže“.
Za razliku od prošle godine kada je bio sam Sagmajsteru su ove godine drušstvo u Argentini i Čileu pravila trojica prijatelja iz Srbije, koji su mu, kako kaže, dali samopouzdanje da po drugi put u karijeri dođe do cilja u Buenos Airesu.

Ove godine je ambijent bio fantastičan. Jako sam bio zadovoljan jer sam znao svake večeri, kada sam završio specijal, da će me čekati na cilju ili u kampu. I moj drug fotograf Marko Kopunović je bio samnom, lepo smo se družili, svakog dana su bili sa mnom po sat-dva, zajedno smo večerali, pričali šta se desilo tog dana, pomagali su mi da sastavim šator. Bio je domaćinski, kućni ambijent, to mi je mnogo značilo i svakog dana mi je bilo lakše jer sam zbog njih imao veliko samopouzdanje“.
Vreme provedeno na Dakaru srpski takmičar je iskoristio i da stvaranje novih prijateljstava, a Sagmajster ističe da se najbolje slaže sa novim šampionom kod motocikista Sirilom Despreom i vicešampionom među automobilistima Naserom Al-Atijahom.

Mi smo svi dobri prijatelji, jer smo se svaki dan viđali tamo. Bili smo zajedno na večeri i sa Komom i sa Fariom, koji je pobedio na poslednjoj etapi, čak sam mu pomogao na jednoj dini. Sa Despreom sam na neki način najbolji, a kod automobilista sa Al-Atijahom, sa njim smo tri-četiri večeri bili zajedno, još prošle godine smo se upoznali. Rusi u kamionima su posebni, sa njima nismo držali neki kontakt. Prošle godine sam bio jako blizak sa Rumunima iz tima Vektra, Slovacima, Turcima i Nemcima iz Folksvagena“.

Tokom celog Dakara Sagmajster je u Srbiji imao veliki broj navijača, a nekolicina njih je došla i na aerodrom da ga sačeka i iz prve ruke čuje nešto o velikoj avanturi koju je tokom skoro mesec dana imao u Južnoj Americi.
Mnogo mi je značilo i prošle i ove godine što su navijači došli da me dočekaju. Stvarno sam video koliko njih se interesuje za Dakar. I na televiziji, i na radiju, i na sajtovima, sam se uverio da imam stvarno veliki broj navijača. Čak su me ljudi iz mog kraja, iz Vojvodine, gde treniram, u okolini Subotice, Horgoša, Male pijace, Kanjiže, Fruške gore, koji me znaju podržavali i navijali za mene. Kada sam došao u Suboticu, nema medija koji me nisu potražili, prave mi skupove da ispričam kroz šta sam sve prošao. Sigurno ću još jedno dve-tri nedelje biti jako zauzet“.

Sagmajster ističe da on ima želju da učestvuje na narednom Dakaru, ali da, ipak, sve zavisi od sponzora. Još uvek nije poznato da li će najprestižniji svetski reli ostati u Južnoj Americi ili će se vratiti u Afriku, ali bi ta dilema trebalo da bude otklonjena za nešto manje od dva meseca.
Svako svetsko takmičenje u moto sportu mnogo znači državi, ja sam već dva puta učesvovao. Sada je 2:0 za mene na Dakaru, ja se nadam da ćemo naći malo jače sponzore za sledeću godinu. Najverovatnije će se tada Dakar vratiti u Afriku. Čuo sam da će možda startovati u Zagrebu i da će se voziti u Maroku, Tunisu, Egiptu i Libiji, ali to nije još 100 odsto sigurno. Sve će se znati oko 15. marta, a kotizacija treba da se plati do 15. jula. Mnogi su rekli da su i oni mogli da budu sponzori, a ja ću te koji su to rekli da potražim kada bude potrebno i mislim da još bolje i kvalitetnije možemo da nastupimo na sledećem Dakaru. Ipak, hvala Euro gasu i Euro petrolu, koji su mi kupili potpuno nov motor, kao i ostalim sponzorima. Stali su ljudi iza mene, čak 40 privatnih firmi me je podržalo ove godine“.

U narednih nekoliko meseci Sagmajster planira učešće na nekoliko relija, ali pre toga će morati da ide na terapije da bi zalečio povredu desne noge.

Još dve nedelje ću morati da idem na terapije, a posle ću verovatno učestvovati na reliju u Dubaiju, na koji me je pozvao Miran Stanovnik, i koji se vozi krajem marta. Možda ću voziti i na Faraon reliju, ali sve zavisi od sponzora, a mislim da mogu da nastupim na pet takmičenja u reliju, jer bi mi to trebalo zbog sledećeg Dakara jer su to jako dobri treninzi. Na primer, u Tunisu se mnogo vozi po dinama, a na Dakaru sam baš na takvim delovima gubio mnogo vremena, jer nisam imao iskustva, ja sam iz Vojvodine. Ipak, ove godine sam bolje išao, i čak sam pogledao vreme, čak sam za 28 sati imao bolje ukupno prolazno vreme u odnosu na prošlu godinu i to je stvarno dobar rezulat“.
plumrace.com
Prošle sezone Sagmajster je osvojio titulu šampiona Srbije u klasi do 250 kubika, dok je odmah iza njega bio njegov sin Ričard. Iako je on sam uveren da će još nekoliko puta učestvovati na Dakaru, to sinu, ipak, sada neće dozvoliti.

Dakar nije za Ričija, on ima samo 15 godina. On je sada vicešampion Srbije, ali je malo srećom došao do tog mesta, jer jedan drugi takmičar nije došao na jednu trku zbog pada. Ali, on napreduje, mnogo trenira, sada, zimi, svake nedelje ide u teretanu. Dok sam bio na Dakaru zvao me je da mi kaže da je četiri puta izašao na trening na motoru u januaru. Treba da mu se nađe strani trener, iz Slovenije ili Mađarske, jer tako može da napravi dobar rezultat, čak i bolji od mene“.

Da se vratim na Dakar. Ne želim da vozi Dakar jer Dakar nije za klince, on je za posebne ljude. Tu nije dovoljno da neko voli motor, tamo ima osam sprava, navigacionih sistema, na motoru, a to treba pratiti, to ne može neko sa ulice, ko kaže da voli Dakar. Treba to izdržati, ujutru ustati u četiri sata i do uveče voziti, to ne može svako“, rekao je Gabor Sagmajster za B92.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

16 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Propao pokušaj: Nemačka u haosu

Nemačke mašinovođe od utorka rano ujutro ponovo su u štrajku, samo nekoliko dana po okončanju prethodnog štrajka. Sudovi su odbacili pokušaj Nemačke železnice (DB) da zaustavi štrajk.

17:25

12.3.2024.

6 d

Podeli: