Jun mesec 1947. godine. Mrtvozornici iznose telo iz stana u ulici Vuka Karadžića 11, u centru Beograda.
Na ulazu u zgradu, gde se danas nalazi kultna kafana "Proleće", mimoilaze se sa popisivačima.
Kako je utvrđeno na popisu, preminuli ruski emigrant Viktor Lukomski je posedovao bure sa arhitektonskim projektima i crtežima, kao i crni sto za crtanje od hrastovine.
Na spisku stvari našlo se i jedno drveno jaje, nekoliko slika, tri ikone, 11 bista, 16 fotografija, 34 knjige, odeća i pokućstvo.
Među retkim detaljima, koji su danas poznati o životu ruskog arhitekte, navodi se i da u Srbiji nije imao rodbine koja bi ga sahranila, pa je tu obavezu preuzelo preduzeće gde je radio.
Rođake je imao u Rusiji, odakle je pobegao posle Oktobarske revolucije 1917, kada su boljševici svrgli monarhiju.
Tada se priključio desetinama hiljada ljudi koji su neposredno posle smene vlasti otišli iz zemlje, zbog ideoloških neslaganja i u strahu od političke osvete.
Među 40.000 njih, uglavnom vojnih lica i intelektualaca, koji su se zaputili u Srbiju, Lukomski je pripadao i jednom znatno užem krugu.
Bila je to grupa od pedesetak ruskih arhitekata, slikara i drugih umetnika, koji su kroz 20. vek promenili mapu Beograda.
"Više od polovine ruskih emigranata koji su došli bili su visoko obrazovani, pa su predstavljali ogromnu intelektualnu i radnu snagu, koja je Srbiji u to vreme itekako bila potrebna", kaže Milan Prosen, istoričar umetnosti i profesor na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu.
Pored Lukomskog, među predstavnike takozvane starije generacije Rusa, koja je stvarala u Beogradu između dva svetska rata, spadaju Nikolaj Krasnov, Nikolaj Vasiljev, Vasilij fon Baumgarten, Vasilij Androsov, Vladimir Zagorodnjuk, Sergej Smirnov i Georgij (Đorđe) Kovaljevski.
To je ujedno bio najintenzivniji period rada ruskih emigranata u Beogradu, kada su učestvovali u izgradnji i ukrašavanju Dvorskog kompleksa na Dedinju, Generalštaba, Narodne skupštine, Narodnog pozorišta, Glavne pošte i drugih javnih zgrada.
Radili su i na izgradnji Patrijaršije i nekoliko crkava u Beogradu.
Projektovali su na desetine privatnih vila koje danas krase delove glavnog grada, poput Dedinja, Dorćola, Vračara i Senjaka.
Lukomski i još oko 3.000 emigranata sahranjeni su u ruskoj nekropoli na Novom groblju u Beogradu.
***
BBC na srpskom u serijalu reportaža donosi priče o nasleđu ruskih emigranata u javnom prostoru u Srbiji
Od izbeglica do emigranata - zašto su Rusi dolazili u Srbiju
U jesen 1917, pucanj sa krstarice Aurora u Sankt Peterburgu kojim je počela Oktobarska revolucija bio je uvertira u pobedu komunista nad monarhijom.
Za pristalice cara Nikolaja Drugog bila je to najava dugogodišnjeg, a za većinu i doživotnog izgnanstva.
Samo što nisu odmah bili toga svesni.
Mnogi koji su napustili Rusiju neposredno nakon pobede komunista smatrali su da je njihovo izgnanstvo privremeno, navodi se u knjizi Ruska emigracija Bobana Ćurića, profesora Filološkog fakulteta u Beogradu koji je preminuo 2019. godine.
Govorili su da su izbeglice, jer su očekivali da će se "reorganizovati i vratiti" kako bi se borili za monarhiju.
Međutim, već početkom dvadesetih godina, postalo je jasno da im se ne smeši skori povratak.
Između 1921. i 1924, komunističke vlasti u Moskvi donose niz zakona koji lišavaju državljanstva sve ljude koji se nisu vratili do propisanih rokova.
Oko 40.000 "belih" Rusa, koliko je u tom trenutku boravilo u Srbiji, postaju apatridi - ljudi bez državljanstva.
Pod tim okolnostima i u novoj sredini, počinju sebe da nazivaju emigrantima.
Međutim, jedna evropska zemlja i dalje priznaje pasoš Carevine Rusije, države koja više ne postoji.
Zato se mnogi ruski emigranti odlučuju da dođu u Beograd iz Konstantinopolja (danas Istanbul), Soluna i sa Malte, gde su u prvo vreme pristizali preko Crnog mora.
Između dva svetska rata, tadašnji glavni grad Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, kasnije Jugoslavije, postaje najveći centar ruske emigracije u Evropi.
"Beli" Rusi, koje su Sovjeti lišili državljanstva - formalne poveznice sa rodnom zemljom, u Beogradu su mogli da ostanu to što jesu.
Vlasti nisu od njih zahtevale da uzmu jugoslovensko državljanstvo, već su im na osnovu carskih pasoša izdavale isprave za strance.
Prosen kaže da su se mnogi ruski emigranti zaposlili u tadašnjem Ministarstvu građevina.
"Dobili su i pravo da učestvuju na konkursima pod istim uslovima kao i srpski državljani", dodaje.
Osim Beograda, na prostoru današnje Srbije postojala su još dva velika centra ruske emigracije - Bela Crkva i Sremski Karlovci.
Rusi su u Belu Crkvu premestili dve škole - Ruski kadetski korpus, gde su se obrazovali oficiri, kao i Marijinski donski institut za plemenite devojke, što je bila neka vrsta ženskog koledža koji je osnovala ruska carica Marija Fjodorovna.
Manje zajednice postojale su i u drugim gradovima, kao što su Vrnjačka Banja, Vršac, Trstenik i Pančevo.
Prizrenski filigrani - vekovna umetnost od srebra
Kako se gradila palata srpskih kraljeva
Kada su komunisti preuzeli vlast u Rusiji, srpska kraljevska porodica Karađorđević prekinula je diplomatske odnose.
Ubrzo posle toga, kralj Aleksandar odlučuje da na Dedinju, na imanju od 134 hektara, izgradi dvorski kompleks za njegovu porodicu.
Prosen kaže da je kao vodećeg arhitektu postavio Nikolaja Krasnova, čoveka koji je pre dolaska u Beograd radio za rusku carsku porodicu.
Krasnov je bio član petrogradske Akademije umetnosti i gradski arhitekta Jalte na Krimu.
U blizini tog grada, za cara Nikolaja Drugog projektovao je letnji dvorac Livadija.
Krasnov nije bio najpoznatiji arhitekta koji je posle Oktobarske revolucije došao u Beograd.
"Najslavniji među njima bio je Nikolaj Vasiljev, jedan od vodećih graditelja Sankt-Peterburga", priča Prosen.
Ali, on se u Beogradu zadržao "samo tri godine".
"Projektovao je Vojni muzej na Kalemegdanu, nekoliko privatnih kuća i otišao u Ameriku, gde nikada nije uspeo da napravi karijeru".
Kako dodaje, Krasnov postaje vodeći arhitekta među ruskim emigrantima, kojem su srpske vlasti poveravale mnoge projekte.
"Čak se dešavalo da se raspiše konkurs, na njemu pobede domaće arhitekte, a srpske vlasti na kraju ipak dodele projekat Krasnovu, jer su u njega očito imale više poverenja", kaže istoričar umetnosti.
O privatnom životu Nikolaja Krasnova u Srbiji ne zna se gotovo ništa - poznato je samo da je radio u Ministarstvu građevina i da je projektovao desetine prepoznatljivih zgrada širom tadašnje zemlje.
Neki od objekata na kojima je radio Krasnov
Vlada Srbije
Ministarstvo spoljnih poslova
Most kralja Aleksandra (na njegovom mestu je danas Brankov most, jer je stari porušen u Drugom svetskom ratu)
Arhiv Srbije
Unutrašnje uređenje Narodne skupštine Srbije
Dvorski kompleks na Dedinju
Spomen-kosturnica na ostrvu Vido, blizu Krfa u Grčkoj, gde su se srpski vojnici sklonili 1916. godine u Prvom svetskom ratu, posle prelaska preko Albanije
Niz privatnih objekata
Izvor: Milan Prosen
Dvorski kompleks izgrađen je između 1924. i 1937.
Krasnov, koji je "osmislio celokupnu dekoraciju", predvodio je izgradnju kompleksa rame uz rame sa srpskim arhitektom Živojinom Nikolićem.
"Okupili su grupu saradnika, među kojima su bili arhitekta Viktor Lukomski, umetnik Sergej Smirov i mnogi drugi, čija imena danas nisu poznata", kaže Prosen.
Posebno mesto u kompleksu ima suteren Kraljevske palate - mesta gde su srpski kraljevi provodili slobodno vreme.
Prosen kaže da je Krasnov inspiraciju "najverovatnije pronašao u godinama provedenim u Jalti".
Fontana je imala i praktičnu namenu, objašnjavaju iz Kraljevskog dvora za BBC na srpskom.
"Bio je to mehanizam za čuvanje državnih tajni - svi poverljivi razgovori vođeni su u prostoriji sa fontanom, koja se naziva Soba šapata", kažu.
Dodaju da za fontanu postoji ključ, koji je omogućavao da voda poteče kada je fontana "otključana".
"Zbog žubora vode, svako ko bi želeo da prisluškuje iz susedne prostorije mogao je da čuje samo nerazgovetan šapat", navode.
Ulazni hol se grana u tri prostorije - pored Sobe šapata, tu je salon sa bilijarskim stolom i bioskopska sala.
"Salon je služio za druženje i degustaciju vina, a na zidovima su oslikane epizode iz epske pesme Ženidba Dušanova", kaže Prosen.
Bilijarski sto nije bio deo originalne zamisli i ubačen je kasnije, objašnjavaju iz Kraljevskog dvora.
Dalje, u svetlozelenoj prostoriji sa plišanim foteljama, nalazi se bioskopsko platno.
"Pretpostavlja se da je to bio prvi privatni bioskop na Balkanu", kaže Prosen.
Uz malo stepenište, iz bioskopa se ulazi u sobu za pušenje - jedinu prostoriju u suterenu koja ima prozore.
U privatnoj crkvi kraljevske porodice
U kompleksu na Dedinju nalazi se i Dvorska kapela - privatna crkva kraljevske porodice, delo arhitekte Lukomskog.
"Ranije je reč kapela imala drugačije značenje - pod time se podrazumeva manja, privatna crkva, a ne mesto gde se čita opelo", kažu iz Kraljevskog dvora.
Kako dodaju, o toku gradnje crkve nije sačuvano mnogo podataka - smatra se da je počela da se gradi 1924, kao i ostatak kompleksa.
Osveštana je 1935, a posvećena je Svetom Andreju Prvozvanom, za kojeg pravoslavci veruju da je bio prvi apostol koji se pridružio Isusu Hristu.
Neki od objekata na kojima je radio Lukomski
Nad središnjim delom crkve nadvija se veliki svećnjak u srednjovekovnom stilu, dok je sa unutrašnje strane kupole prikazan Isus Hrist.
Tokom komunističkog perioda, crkva je pretrpela razna oštećenja - nekim svecima su iskopane oči, a pojedine ikone su izgrebane i uništene.
Poznato je i da su komunisti jedno vreme Dvorsku kapelu koristili kao ostavu, navode iz Kraljevskog dvora.
Šezdesetih godina, kada je Dvorska kapela obnovljena, ispostavilo se da na oltaru nedostaje ikona Bogorodice.
"Izrađena je nova ikona - običnim bojama i na šper-ploči, pa vidno odskače od ostatka crkve", kažu iz Kraljevskog dvora.
Nije poznato šta se dogodilo sa originalom, ali se zna da su u dvorskom kompleksu od početka Drugog svetskog rata prvo boravili nemački nacisti, a zatim komunisti.
Bilo je to strateško povlačenje srpske vojske i civila preko zavejanih planina u zimu 1915-1916, posle invazije Centralnih sila na Srbiju.
Srpski kralj veliku zahvalnost prema caru Nikolaju Drugom, čijom su intervencijom sile Antante pomogle srpskom narodu da se spase Albanske golgote i prebaci na grčko ostrvo Krf.
Ali, to nije bila njegova jedina veza sa Rusijom - završio je vojnu školu u današnjem Sankt-Peterburgu, a za carsku porodicu vezivale su ga rodbinske i kumovske veze.
"Još pre Prvog svetskog rata, otac kralja Aleksandra - kralj Petar Prvi, zaokrenuo je državnu politiku od Austrougarske ka Rusiji", kaže Prosen.
Jedna od potvrda te politike, bila je udaja sestre kralja Aleksandra za ruskog kneza Ivana Konstantinoviča.
Mladom kralju je navodno obećana princeza Olga - ćerka cara Nikolaja Drugog, ali se veridbi isprečio Prvi svetski rat.
Iz prepiske koju je kralj Aleksandar vodio sa sestrom koja je uspela da se spase i ode u Francusku, vidi se da je teško primio vest o streljanju carske porodice u julu 1917.
Antiboljševičke snage, koje su na istoku Rusije samoproglasile nezavisnost u nekoliko nepriznatih državica u Sibiru i na Krimu, imale su diplomatsko predstavništvo u Beogradu sve do 1924.
Diplomatski odnosi sa Sovjetskim Savezom ponovo su uspostavljeni tek 1940, pošto se u Evropi razbuktao Drugi svetski rat.
Bilo je to strateško povlačenje srpske vojske i civila preko zavejanih planina u zimu 1915-1916, posle invazije Centralnih sila na Srbiju.
Srpski kralj veliku zahvalnost prema caru Nikolaju Drugom, čijom su intervencijom sile Antante pomogle srpskom narodu da se spase Albanske golgote i prebaci na grčko ostrvo Krf.
Ali, to nije bila njegova jedina veza sa Rusijom - završio je vojnu školu u današnjem Sankt-Peterburgu, a za carsku porodicu vezivale su ga rodbinske i kumovske veze.
"Još pre Prvog svetskog rata, otac kralja Aleksandra - kralj Petar Prvi, zaokrenuo je državnu politiku od Austrougarske ka Rusiji", kaže Prosen.
Jedna od potvrda te politike, bila je udaja sestre kralja Aleksandra za ruskog kneza Ivana Konstantinoviča.
Mladom kralju je navodno obećana princeza Olga - ćerka cara Nikolaja Drugog, ali se veridbi isprečio Prvi svetski rat.
Iz prepiske koju je kralj Aleksandar vodio sa sestrom koja je uspela da se spase i ode u Francusku, vidi se da je teško primio vest o streljanju carske porodice u julu 1917.
Antiboljševičke snage, koje su na istoku Rusije samoproglasile nezavisnost u nekoliko nepriznatih državica u Sibiru i na Krimu, imale su diplomatsko predstavništvo u Beogradu sve do 1924.
Diplomatski odnosi sa Sovjetskim Savezom ponovo su uspostavljeni tek 1940, pošto se u Evropi razbuktao Drugi svetski rat.
Kako je ruski general osmislio Generalštab
Staru zgradu Generalštaba u Beogradu projektovao je čovek iz redova vojske.
Zvao se Vasilij fon Baumgarten, a bio je vojni inženjer i višestruko odlikovani general-major, belogardejac, koji se borio u Prvom svetskom ratu.
Najveći deo rata proveo je u Sevastopolju, na Krimu, odakle je preko Turske došao u Beograd posle 1920.
"U Beograd je doneo duh Sankt-Peterburga, koji se oseća i na ovoj građevini", kaže Prosen.
Kako dodaje, arhitekta se po dolasku u Srbiju zaposlio pri Ministarstvu vojske kao projektant.
Pritom je sarađivao i sa raznim drugim ministarstvima, dodaje istoričar umetnosti.
Zgrada ima još dva naziva - Kamena palata, a u čast arhitekte i Baumgartenova palata.
Uzdiže se u ulici Kneza Miloša, tik uz zgradu Generalštaba Vojske Srbije iz pedesetih godina, čiji je jedan deo porušen u NATO bombardovanju 1999.
Pristup u nju je ograničen, jer predstavlja vojni objekat, iz kojeg danas rade Bezbednosno-informativna i Vojno-obaveštajna agencija (BIA i VOA).
A u ulaznom holu, urađenom u smeđem i braon mermeru, nad velikim stepeništem nadvija se skulptura još jednog ruskog umetnika - Vladimira Zagorodnjuka.
Zagorodnjuk je umetnik koji se rodio u Odesi, a školovao u Parizu.
Najviše se bavio izradom skulptura i pozorišne scenografije, kaže Prosen.
Inicijali vajara, koji se vide na pojedinim skulpturama, otkrivaju da se potpisivao latiničnim slovom Z.
U "gnezdu kulture" - Ruski dom
Još jedno Baumgartenovo delo je zdanje Ruskog doma u Beogradu, koje je svečano otvoreno 1933.
Kao tada jedini u Evropi, poneo je naziv Ruski dom "Imperatora Nikolaja Drugog".
Za emigrante, to je bilo "gnezdo kulture", koje su svili izvan Rusije, kaže Prosen.
"To je postao centar okupljanja i kulturnog života, gde su prikupljali sve što su želeli da sačuvaju za buduće generacije", dodaje.
Ruski dom je dobio pozorište, biblioteku, gimnaziju i osnovnu školu, izdavački centar i dva muzeja - Muzej Nikolaja Drugog i Muzej ruske konjice, kao i crkvu.
U temelje zgrade uzidana je ploča Povelje imperatora Nikolaja Drugog.
"....da bi se duhu ruskog čoveka omogućilo da iskaže sklonosti ka naučnom i umetničkom radu i da rusku omladinu rođenu u tuđini vaspita u najboljim tradicijama slavne Otadžbine - zato je stvoren ovaj dom", navodi se.
Neki od objekata na kojima je radio Baumgarten
Narodno pozorište u Beogradu izgrađeno u 19. veku, a početkom 20, pojavila se ideja da bude rekonstruisano.
Međutim, tome se isprečio Prvi svetski rat, kaže Dragan Stevović, direktor Muzeja Narodnog pozorišta, za BBC na srpskom.
Uslovi da se to uradi stekli su se tek 1922, dodaje.
"Mnogo se polemisalo o tome kakva treba da bude dekoracija - da li će oslikavati nacionalnu ili umetničku ideju institucije", dodaje.
Važan zadatak oslikavanja plafona u gledalištu poveren je ruskom umetniku Stepanu Kolesnjikovu.
On se odlučio za "svevremene motive, koji slave pozorište kao hram umetnosti", dodaje Stevović.
Na dve freske, koje razdvaja raskošni luster, predstavljeni su Talija, starogrčka boginja pozorišta, i Bahanalije - proslave u čast Dionisa, starogrčkog boga plodnosti, života, uživanja i vina.
Stevanović kaže i da je originalna tavanica uništena u doba komunista, koji su plafon prekrečili.
"Kada podignu glavu, posetioci Narodnog pozorišta danas mogu da vide tek rekonstrukciju, urađenu posle 1989", kaže.
Delovi originala danas se čuvaju u Narodnom muzeju Srbije, ali nisu izloženi.
Ruski emigranti značajno su doprineli pozorišnom životu u Beogradu, kaže Prosen.
"Među njima je bilo mnogo pozorišnih umetnika, koji su na ove prostore doneli balet.
"Takođe su pravili tehnički naprednije scenografije od gipsane mase, koja je omogućavala lako i brzo oblikovanje", dodaje.
Rusi odlaze
Od sredine tridesetih godina prošlog veka, ruska zajednica u Beogradu se smanjuje.
"Mnogi su odlazili na Zapad, u nadi da će tamo napraviti karijere", kaže Prosen.
Osim toga, u ruskoj zajednici se rađalo malo dece, navodi se u knjizi Ruska emigracija profesora Ćurića.
Oko 70 odsto ljudi koji su početkom dvadesetih stigli u Srbiju bili su muškarci - jedni su vukli zdravstvene probleme stečene u ratu, pa su zbog toga živeli kraće, a drugi su jednostavno starili.
Žene koje su dolazile uglavnom su već bile udate.
"Već sredinom tridesetih, broj ruskih emigranta je bio prepolovljen", navodi se.
Krasnov i Kolesnjikov su preminuli u Srbiji i sahranjeni su na Novom groblju u Beogradu.
Dolazak komunista na vlast posle Drugog svetskog rata dodatno je uticao da se njihov broj smanji, zbog odluke da svi ruski emigranti koji nemaju jugoslovenske pasoše budu proterani.
Među onima koji su napustili Jugoslaviju bio je Baumgarten, koji je 1962. preminuo u Argentini.
Bilo je i ljudi koji su, poput Lukomskog, pokušali da opstanu pod novom ideologijom - istom onom od koje su dve decenije ranije pobegli.
Među predmetima koje su popisivači pronašli u njegovom stanu bila je i članska karta Narodnog fronta Srbije, levičarske koalicije radničke klase.
Članarina je bila uredno plaćena zaključno sa junom, kada je preminuo.
Korišćena literatura:
Šemjakin, A.L, Perišić M, Timofejev A. - Društveno-političke i kulturne veze1878-1917. godine (Moskva-Beograd, 2012)
Pratite nas na Fejsbuku, Tviteru i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk
Pratite nas na Fejsbuku, Tviteru i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Kao u prvih 15 dana aprila, ovaj mesec će se završiti natprosečnim temperaturama. Prema najavi RHMZ u nedelju i do prve polovine naredne sedmice temperature će dostići letnje vrednosti.
Stigle su nove cene goriva, tako da će od danas od 15 časova, na pumpama u Srbiji litar evro dizela koštati 206 dinara, a litar benzina evropremijum BMB biće 198 dinara.
Povodom predstojećih prvomajskih i uskršnjih praznika očekuje se povećan priliv velikog broja putnika i vozila u našu zemlju, zbog čega se mogu očekivati duža zadržavanja na graničnim prelazima, upozorio je danas MUP.
Bivši predsednik Slovenije Borut Pahor saopštio je danas da priprema nacrt za nastavak dijaloga Beograda i Prištine, koji kako je naveo, želi da prvo usaglasi sa visokim komesarom EU za spoljnu i bezbednosnu politiku Žozepom Boreljom.
Američka pevačica Britni Spirs je postigla nagodbu sa svojim ocem Džejmijem više od dve godine nakon što je sudski nalog ukinuo konzervatorsko pravo koje mu je dalo kontrolu nad njenim životom, saopštili su njihovi advokati.
Voditelju vesti britanske televizije ITV, Rageu Omaru, pružena je medicinska pomoć nakon što mu je pozlilo usred programa koji ide uživo, potvrdila je ITV.
Delfini u Crnom moru su na ivici izumiranja, suočavaju se sa teškom borbom za povećanje broja populacije i malo je verovatno da će se njihov broj vratiti na prethodni nivo.
Uzimanje pravih dodataka ishrani može značajno uticati na naše zdravlje, osiguravajući da naše telo dobija sve hranjive materije koje su mu potrebne da normalno funkcioniše.
Legendarni novosadski pank-rok bend Atheist Rap ove godine obeležava 35 godina postojanja brojnim nastupima širom regiona, a ekskluzivni beogradski koncert biće održan u petak, 7. juna, u Bašti Kluba studenata tehnike (KST), uz specijalne goste.
Jedna od važnih aktivnosti Lagune u prošloj godini, koja je bila u znaku obeležavanja četvrt veka postojanja, jeste odluka da sredstva namenjena proslavi jubileja preusmerimo u humanitarne svrhe.
Američka filmska akademija od 2025. godine uvodi nova pravila. Već sada se zna da će 2025. godine dodela biti organizovana 2. marta. Nominacije će biti poznate 17. januara 2025. godine.
American intelligence agencies claim that Russian President Vladimir Putin did not order the liquidation of his political rival Alexei Navalny, the Wall Street Journal reports exclusively.
The greatest danger threatens the upcoming Olympic Games in France, this year's main sporting event, comes a warning from the Soufan Center from New York, a non-governmental institution that deals with global analysis.
Former US Congressional aide Gregory Tosi wrote an article for the Washington Times, explaining why the proposed draft resolution on Srebrenica misuses the very term genocide and UN principles.
The meeting of the President of the Assembly Ana Brnabić with representatives of parliamentary groups, political parties of national minorities and associations began in the Serbian Parliament.
This morning, the bus that the children from Tuzla Elementary School "Brčanska Malta" were going on an excursion, caught fire, the children are not in danger, while material damage was caused to the bus, the police announced.
Novi Lamorghini Urus SE je elektrifikovana verzija najprodavanijeg modela ove marke, a odlučili su da mu dodaju više snage i brzine nego što ih ima prethodnik.
Početkom 1950-ih, nakon što je osvojila dva uzastopna prvenstva F1 sa Alfettom koju je prvo vozio Farina, a zatim Fanđo, milanska marka htela je da napravi model koji će privući širu publiku.
Komentari 2
Pogledaj komentare