Zašto su potrebni psi-vodiči

U mnogim zemljama radni psi se ne koriste samo u vojsci i policiji, već i za pomoć osobama sa invaliditetom. U Hrvatskoj, na primer, postoji centar za obuku pasa-vodiča za slepe, a u Srbiji tako nešto još ne postoji, iako se nekoliko udruženja slepih i slabovidih već godinama za to bori. Kada se neko iz inostranstva ovde pojavi s psom-vodičem dosta toga zavisi od dobre volje okoline.
Pripremila Sandra Mandić

Info

Izvor: B92

Petak, 17.06.2005.

12:37

Default images

Nina Bektić živi u Njujorku, a u Beogradu je na odmoru. Ona je pre osam  meseci dobila Zuri, ženku rase nemački ovčar, a do tada je koristila beli štap. „Mislim da sam dostigla najveći stepen slobode i nezavisnosti u kretanju zato što sa Zuri prepreke više ne postoje. Sve može da se prođe i svaka destinacija je pristupačna. Ali, kada dođem u zemlju kao što je moja domovina, prepreke su nepostojanje svesti građana i nepostojanje zakona“, kaže ona.

Nina Bektić kaže da je jedna američka fondacija za dresuru pasa-vodiča spremna da sponzoriše takav program i u Srbiji, ali po ispunjenju nekih preduslova, a to su zakoni i propisi. To je neophodno da bi se slepi i slabovidi slobodno kretali s psima-vodičima i ne bi zavisili od nečije dobre volje, da li će ih pustiti u prevoz ili prodavnicu. „Ne postoji zakon o psima-vodičima, pa se na mog psa ne gleda kao na psa-vodiča, već kao na kućnog ljubimca. Većinom su reakcije negativne, pa mi, na primer, nije dopušten pristup u autobus, taksista mi kaže da za pse postoji poseban prevoz kao i za mrtvace, u prodavnici kažu ’kuda ćete s kučetom u prodavnicu, džukele nam ne trebaju ovde’“, kaže ona.

Vesna Nestorović, predsednica Udruženja slepih i slabovidih Srbije „Beli štap“, kaže da je glavni problem orijentacija, odnosno samostalno kretanje. „Ja sam pre četiri godine izgubila vid i moje pravo je da nastavim da živim i da se samostalno krećem. Ja, na žalost, sad ne mogu da se krećem ni kroz svoje tri ulice. Imam pravo da se krećem pomoću belog štapa i psa-vodiča. Zapravo, ne postoji način da izaberem ni jedno ni drugo jer se s decom i sa omladinom radi u školama ’Veljko Ramadanović’ i ’Dragan Kovačević’, a sa osobama koje kasnije izgube vid nema ko da radi. Mi nemamo problem kada se pojavimo u objektima, u bankama i tako dalje, samo treba da dođemo dotle“, kaže ona.

Na pitanje kada će u Srbiji biti pasa-vodiči za slepe, u sektoru za zaštitu osoba sa invaliditom resornog ministarstva kažu da je neophodno prvo usvojiti zakon protiv diskriminacije, što se očekuje ove jeseni, a potom bi trebalo doneti i zakon o psu-vodiču, koji bi regulisao prava slepih kada je reč o toj vrsti pomoći.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 5

Pogledaj komentare

5 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: