Otvoreno prvenstvo SAD – istorija

Otvoreno prvenstvo Sjedinjenih Država u tenisu izraslo je iz zabave visokog društva u veliki sportski događaj na kojem se oko 600 tenisera i teniserki bori za slavu i novčane nagrade vredne ukupno više od 18 miliona dolara.

Ju Es Open ima dva korena, muški i ženski turnir. Prvo takmičenje muškaraca održano je 1881. godine u Njuportu, na Rod Ajlendu pod imenom ‘Nacionalni šampionat Sjedinjenih Država za pojedince’, a pravo učešća imali su samo klubovi učlanjeni u ‘Asocijaciju tenisera na travi SAD’. Od 1884. do 1911. godine igralo se po ‘principu izazivača’, pobednik turnira igrao bi sa prethodnim šampionom za titulu prvaka SAD.

Izvor:

Ponedeljak, 20.08.2007.

17:15

Default images

Njuport Kazino bio je domaćin muškog turnira do 1915. godine, kada se igrači sele na ‘Vest Sajd Tenis Klab’ u Forest Hilsu, u Njujorku. Od 1921. do 1923. godine igralo se u ‘Džermantaun Kriket Klubu’ u Filadelfiji, a od 1924. ponovo u Forest Hilsu.

Šest godina posle prvog turnira muškaraca odigran je prvi ‘Nacionalni šampionat Sjedinjenih Država za pojedinke’ na terenima u Filaldelfiji, a od 1889. igraju i ženski parovi.

Godinu dana kasnije održan je prvi turnir muških parova, a igrali su pobednici Istoka i Zapada. Pobednici plej ofa kasnije bi ‘izazivali’ prethodne šampione.

I pored 126 godina duge tradicije Otvorenog prvenstva Sjedinjenih Država u tenisu šampionat koji ovog avgusta počinje je jubilarni 40. ‘ozbiljni’ turnir.
Džimi Konors
Takmičenja u svih pet kategorija igraju se u isto vreme, na istom mestu i po istim pravilima. ‘West Side Tennis Club’ u Forest Hilsu, u Kvinsu mesto je na kojem se od 1968. godine takmiče i profesionalci. Prve godine 96 muškaraca i 63 žene igrali su za fond nagrada od 100.000 dolara.

Prvi taj brejk odigran je na Ju Es Openu, 1970. godine, a sve do 1975. igralo se na travi. Tada je prvi put postavljena šljaka ‘Har-Tru’, da bi posle trogodišnjeg eksperimenta nastavljeno sa brzom podlogom, više nije bilo trave ali je novi dom turnira, Flešing Medouz postao Meka majstora brzih podloga. Zahvaljujući brzim promenama sedamdesetih Džimi Konors je jedini teniser u istoriji koji je uspeo da pobedi na sve tri podloge, 1974. na travi, dve godine kasnije na šljaci, a 1978, 1982. i 1983. na betonu.

1968 – 1977

U prvih deset godina Džimi Konors osvojio je dve titule, Artur Eš, Rod Lejver, Ken Rozvol, Sten Smit, Ilie Nastase, Džon Njukomb, Manuel Orantes i Giljermo Viljas po jednu. U konkurenciji žena prva je pobedila Virdžinija Vejd, slede po dve pobede Margaret Smit i Bili Džin King, a kada su njih dve došle do rezultata 3:3 pojavila se Kristin Meri Evert i nanizala tri pobede.

U prvoj deceniji profesionalnog turnira do prvog trofeja došla je i, tada 21-godišnja, Martina Navratilova, njena prva titula bila je u konkurenciji ženskih parova. Legendarna Čehinja stigla je do sada do četiri titule u singlu, devet u dublu i tri u igri mešovitih parova, poslednju je osvojila prošle godine.

1978 – 1987

Kris Evert je bila najuspešnija i u sledećoj deceniji sa četiri titule, ali je Navratilova sa tri najavila arhirivalstvo.
Pit Sampras
Ipak, njih dve odigrale su samo dva finala, Čehinja je u oba bila uspešnija. Dva trofeja u tom periodu osvojila je i Trejsi Ostin, jednu Hana Mandlikova. U svetu muškaraca samo tri imena pobednika, Džon Mekinro osvojio je četiri titule, Džimi Konors i Ivan Lendl po tri.

Kraj druge decenije modernog Ju Es Opena doneo je i veliki uspeh srpskom tenisu, Slobodan Živojinović je svoje prvo i jedino finale na Flešing Mesouzu dobio, Andres Gomes i on postali su šampioni u konkurenciji muških parova.

1988 – 1997

Mats Vilander i Boris Beker pobeđuju po jednom, a Pit Sampras i Andre Agasi igraju svoje prvo finale 1990. godine, a Sampras, uz Konorsa najtrofejniji igrač u singlu, prvi put pobeđuje. Stefan Edberg ‘upisao je početkom devedesetih dve pobede, a po jednom su se u listu besmrtnih upisali Andre Agasi i Patrik Rafter.

Agasi je osvojio jedan trofej, njegova kasnija supruga Štefi Graf pet. Ostale titule podelile su Monika Seleš, tada predstavnica SFR Jugoslavije, šampionka 1991. i 1992. godine, Gabrijela Sabatini, Aranča Sančes i Martina Hingis.

1998 – 2006

Usledila je dominacija Amerikanki. Lindzi Devenport osvojila je svoju jedinu titulu 1998. godine, a onda su Venus i Serena sestrinski podelile sledeća četiri trofeja. Uspele su i da 1999. godine osvoje titulu i u dublu, a Vilijamsove su dva puta igrale u finalu. Poslednja četiri trofeja otišla su u Belgiju i Rusiju, pobeđivale su Žastin Enan, Svjetlana Kuznjecova, Kim Klajsters i Marija Šarapova.
Martina Navratilova
Kod muškaraca još jednom sledi šest različitih šampiona, Patrik Rafter je pobedio drugi put, a onda su slavili, redom, Andre Agasi, Marat Safin, Lejton Hjuit, Pit Sampras, Endi Rodik i Rodžer Federer. Švajcarac je pobedio još dva puta i postao treći teniser, posle Mekinroa i Lendla, koji je osvojio tri titule u nizu.

Trivija

Od ukupno 125 turnira u muškoj konkurenciji levoruki igrači imaju samo 24 titule, poslednji koji je to uspeo da uradi bio je Džon Mekinro (5 titula). Pored njega i drugi rekorder Ju Es Opena, Džimi Konors je ‘levak’, a uz pomoć Giljerma Viljasa vladali su punih 11 godina.

Kod žena je slika još crnja po levoruki svet. Četiri trofeja Martine Navratilove, dva Monike Seleš i pobeda Evelin Sirs iz 1907. godine sa jedne, 113 titula osvojile su desnoruke igračice.

Od 1968. godine u muškoj konkurenciji pobeđivali su igrači iz devet država. Sedmorica Amerikanaca imaju ukupno 19 titula, petorica Australijanaca šest, dvojica Šveđana tri, kao i jedan Čeh(oslovak) i jedan Švajcarac, po jednom su pobednici dolazili iz Argentine, Rumunije, Španije, Nemačke i Rusije.
I kod žena najtrofejnije su Amerikanke, dvadeset titula osvojilo je sedam igračica, Štefi Graf i Margaret Kort donele su po pet trofeja Nemačkoj i Australiji, dva imaju nekadašnja Jugoslavija, Belgija i Rusija, a po jedan Velika Britanija, Španija i Švajcarska.

Australijanka Ivon Gulagong nikada nije osvojila titulu, izgubila je četiri finala u nizu, pobeđivale su je Margaret Kort, Bili Džin King i Kris Evert, kod muškaraca je najtužnija sudbina Bjerna Borga. Šveđanin je takođe izgubio četiri finala, ostao bez trofeja, a jedan poraz više od njega ima Ivan Lendl, trostruki pobednik.

Najduže muško finale odigrali su Artur Eš i Holanđanin Tom Oker, 1968. godine, pobedio je, posle 65 gemova, Amerikanac. Samo šest finala od tada igrano je u pet setova, a nikada se u poslednjem nije igralo ‘na razliku’.

Žene su tri puta odigrale po 33 gema u finalu, a od 1995. godine nijednom nije igran treći set.

Dva puta finale nije odigrano, bez borbe su trofeje u dublu osvojili Mekinro i Felming, 1981. i Kazal i Sančes 1988. godine.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 0

Pogledaj komentare

0 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: