Iskusni pljemejker tu odluku saopštio je putem saopštenja, koje dostavljeno u medijima, a koje prenosimo u celosti.
"Dragi prijatelji, poštovani ljubitelji i poznavaoci košarke,
Pre svega hvala vam na 30 godina zajedničke borbe, uživanja, radosti i tuge. Došao je trenutak da se oprostim od jedne faze svoje ljubavi prema magičnoj igri pod obručima.
Iza mene, iza nas, je mnogo želje, borbe, odricanja. Osvojenih trofeja, ali i izgubljenih finala. Sve je to košarka i sve je to život. I ja ne bih ništa od toga menjao, baš sve bih - opet isto!
Hvala mojim Valjevcima, mojoj Srbiji. I svim trenerima uz koje sam imao prilike da učim košarku.
Nisam je (još) naučio do kraja. Razmenjivaćemo znanje i iskustvo još dugo ona i ja. Do kraja života.
Ne bih posebno isticao pojedince, odlučujuće minute, najvažnije utakmice... Jer, svaki od tih „detalja“ (treneri, saigrači) bili su važni za moju karijeru.
Najveća zahvalnost ide mojoj porodici. I najveći ponos je kod njih. U poslednje vreme, shvatio sam da je najveće bogatstvo moje igračke karijere – imaću šta da pokazujem deci! Samo da još malo porastu... Pred njima ću biti i jesam – najispunjeniji.
Ne bih da pravim ličnu grešku na kraju, pa ide jedna grupna poruka: „Neizmerno HVALA svakom, ali doslovce, svakom saigraču. Svi ste vi od mene pravili boljeg košarkaša. Pamtim to“.
Svi mi igramo za navijače i zbog njih. Zato, hvala i njima, iskreno i od srca. Prijali su aplauzi i podrška. Kritike motivisale, zvižduci jačali. Bez obzira na klupsku pripadnost, navijač uvek zahteva poštovanje nas zbog kojih su došli u dvoranu. Tokom karijere nisam mnogo čitao komentare niti obraćao pažnju na društvene mreže, ali sam jako dobro osećao svaki uzdah u hali. I svaki muk. Odatle dolazi inspiracija, zbog toga teraš sebe da budeš bolji. I sad, da ne odstupim mnogo od sebe, a poznato je da emocije nisam mnogo otvarao za javnost, ovu ipak želim i moram da podelim: želja mi je da se zna kako sam karijeru završio u klubu koji u mom srcu ima – dominantno mesto.
O ljubavi prema Srbiji, igranju za njen grb i pod voljenom trobojkom, rekao sam sve na parketu. Rečima je nemoguće opisati taj jedinstveni, divni osećaj koji još tinja u meni. Moja otadžbina će za mene zauvek ostati najvažnija i najvoljenija.
Još jednom hvala košarko, vidimo se i nadalje, samo bez patika, dresa i šortsa", stoji u saopštenju Miloša Teodosića.
Miloš Tedosić igračku karijeru završio je u 38. godiniu, a poslednju sezonu odigrao je u Crvenoj zvezdi.
Košarkom je počeo da se bavi u svom rodnom Valjevu, a prvi seniorski klub bio mu je FMP.
Nosio je još dres Olimpijakosa, moskovskog CSKA, Los Anđeles Klipersa, Virtusa iz Bolonje, pre nego je došao u Zvezdu da se oprosti.
Titulu Evrolige osvojio je 2016. godine sa CSKA, a 2010. godine bio je proglašen za MVP oovg takmičenja.
Izabran je i u tim decenije Evrolige (2010-20), tri puta je biran u najbolji sastav takmičenja. Osvojio je i Evrokup i takođe bio MVP i najbolji poenter.
Sa reprezentacijom Srbije ima tri srebra sa EP 2009, SP 2014. i Olimpijskih igara 2016. godine. Takođe, osvojio je tri zlatne medalje na evropskim prvenstvima uzrasta do 16, 18 i 20 godina.
Rik Mejsi, nekadašnji trener sestara Vilijams i jedan od najuticajnijih teniskih stručnjaka, ponovo je privukao pažnju javnosti izjavom o Karlosu Alkarasu.
Atletičarka Angelina Topić i rvač Aleksandar Komarov proglašeni su za najuspešnije sportiste Srbije za 2025. godinu u izboru Olimpijskog komiteta Srbije.
Rik Mejsi, nekadašnji trener sestara Vilijams i jedan od najuticajnijih teniskih stručnjaka, ponovo je privukao pažnju javnosti izjavom o Karlosu Alkarasu.
NBA liga pokušava da reši problem "tankovanja" sistema da ekipe namerno gube da bi imale što bolji pik na draftu, a čini se da predloženo rešenje stvara još veće probleme.
Zašto da idemo kod mehaničara za ono što možemo sami da proverimo? Evo tri stvari koje možete sami da održavate na svom automobilu, što će vam uštedeti dosta novca tokom njegovog "životnog veka".
Amazonov Zoox je opozvao 332 robotaksija jer su mogli da "pređu žutu razdelnu liniju i uđu u suprotnu traku ili da se zaustave ispred vozila koja nailaze iz suprotnog smera".
U francuskom selu Pon de Bare, koje broji tek oko sedamsto stanovnika i smešteno je na jugoistoku zemlje, tridesetak meštana pokrenulo je akciju deljenja jednog automobila.
Komentari 87
Pogledaj komentare Pošalji komentar