Atina ima taj nezgodan običaj da vam poremeti plan. Krenete negde, pa skrenete. Stanete zbog pogleda, pa nastavite drugim putem. Umesto da jurite sledeću obavezu, sednete negde da pojedete nešto i odjednom shvatite da ste već pola sata duže tu nego što ste planirali.
I tako sednete u restoran, bez da tražite priču, a kamoli o košarci. Gladni ste, a Atina je dovoljno topla da vam je jedini cilj u tom trenutku bio da sednete.
A onda vas konobar, kako to uglavnom biva kada sedite sami, pita odakle ste.
Srbija.
Usledilo je ono što u Atini, kada kažete da ste iz Srbije, verovatno i nije posebno iznenađenje.
"Partizan ili Zvezda?"
Nasmejala sam se. Eto ga. Nije prošlo ni nekoliko minuta, a razgovor je sa geografije prešao na evropsku košarku.
U Srbiji ponekad zaboravimo da postoji svet izvan naših rasprava o njemu.
Naviknemo se na njegovo ime i sve one uspehe koje idu uz njega. Na konferencije za medije. Na večite polemike. Na to da li je trebalo ovako ili onako. Na Partizan, pritisak, očekivanja, rezultate.
I onda sednete u Atini, godinama nakon što je poslednji put bio na klupi Panatinaikosa, baš u trenutku kada se tamo vratio – i navijač tog kluba vam kaže da možda ne shvatate koliko je veliki.
Ne govori mi to neko ko pokušava da bude ljubazan prema Srbinu za stolom. Govori mi "Panatinaikosovac". I to je, zapravo, mnogo zanimljivije. Jer Željko se ovog leta vratio u Atinu.
Posle odlaska iz Partizana, ponovo je postao trener Panatinaikosa. Posle 14 godina vratio se u klub sa kojim je osvojio pet titula prvaka Evrope i postao jedna od najvažnijih figura njegove moderne istorije.
Za ova dva dana Telekom centar biće mnogo važniji od svih atinskih razglednica. I možda je baš to najbolji način da se prvi susret sa ovim gradom zapamti.
I sada, kada hodate Atinom, imate neobičan osećaj da se dve priče sudaraju.
Partizan je ovde.
Željko je ovde.
Samo više nisu na istoj strani.
Čovek sa dve kuće
Za nekoga ko je došao iz Beograda zbog košarke, to je pomalo čudan osećaj.
U Beogradu je Željko poslednjih godina bio sinonim za Partizan. Njegov povratak u klub bio je događaj sam po sebi. Godinama se čekalo da ponovo sedne na klupu crno-belih, a kada je to konačno učinio, cela priča dobila je gotovo filmski okvir: Željko se vratio kući.
Sada sam u Atini.
I ovde se priča priča iz drugog ugla.
Za Panatinaikos je njegov povratak takođe povratak kući.
To se najbolje shvati kada o njemu pričate sa čovekom koji nije iz Beograda i nema nikakav emotivni dug prema Partizanu.
Njegova prva asocijacija nije Partizan.
Panatinaikos je.
I Željko je deo tog sećanja.
Zato mi je njegova rečenica ostala u glavi.
"Konačno je na pravom mestu", kaže mi i donese rakiju sa maslinama, kako je rekao, da mi iz Srbije "lakše prebolimo".
B92.sport/IJ
I tu zastanete.
Jer koliko god ta rečenica zvučala jednostavno, iza nje stoji čitava istorija evropske košarke.
Za njega, Željkov povratak nije samo transfer trenera. To je povratak čoveka koji je ostavio trag u klubu.
A za mene, koja sam sela da ručam, to je bio jedan od onih trenutaka zbog kojih putovanje zbog sporta prestane da bude samo posao.
Jer kada si novinar, često ideš za pričom. Tražiš sagovornika, izjavu, događaj, detalj koji će tekstu dati smisao. A onda se nekad desi obrnuto. Priča pronađe tebe.
Došla sam u Atinu zbog košarke. Zbog Partizana, Panatinaikosa, turnira, utakmica i svega što ide uz dane kada je evropska košarka u centru grada.
A onda sam, između porudžbine i računa, dobila jednu sasvim malu lekciju o tome koliko se perspektiva promeni kada pređeš granicu.
Kod kuće slušaš kako se govori o Željku kao treneru Partizana. Ovde slušaš kako ga "Panatinaikosovac" doživljava kao svog. I možda je baš u tome posebnost ovog povratka.
Željko se vratio u Atinu, ali se Atina nije vratila samo njemu. Vratila mu je i deo njegove stare priče.
I sada, dok je Partizan takođe ovde, sve dobija dodatnu težinu.
Jedan grad. Dva kluba. Jedan trener. I istorija koja se, na čudan način, ponovo prepliće.
Ne znam koliko sam dugo pričala sa tim konobarom. Znam samo da sam na početku sela da jedem, a da sam ustala sa stola razmišljajući o Željku Obradoviću zbog koga sam osim rakije, na račun kuće dobila i dezert...
B92.sport/IJ
Takve stvari se verovatno mogu dogoditi samo u Atini.
Ovde vam ne treba mnogo da započnete razgovor o košarci.
"Orlovi" će u elitnoj diviziji najpre igrati dve utakmice na stadionu "Rajko Mitić", protiv Grčke 24. septembra (20.45) i Holandije tri dana kasnije (18.00)
Kapiten Dejvis kup selekcije Srbije Miomir Kecmanović prvi će na teren u Čairu u subotu od 14 časova protiv Edasa Butvilasa, drugog igrača selekcije Litvanije.
Beograd će 2029. godine biti domaćin finala Lige Evrope, a odmah po potvrdi odluke UEFA otvorilo se pitanje – može li se na novom Nacionalnom stadionu u borbi za trofej pojaviti i neki srpski klub?
Košarkaška Evropa ponovo bruji o mogućem povratku jednog od najtrofejnijih trenera u istoriji – Panatinaikos je, prema navodima više izvora, ozbiljno zainteresovan da vrati Željko Obradović na klupu tima iz Atine, a sada je poznata i cifra koja mu se nudi.
Srpski stručnjak Željko Obradović glavni je kandidat da nasledi Ergina Atamana na klupi Panatinaikosa, ali povratak u Atinu je daleko od jedine opcije za njega.
Košarkaši Partizana u utorak od 20 sati i 15 minuta gostuju ekipi Panatinaikosa u meču 13. kola Evrolige, a ovo je sve što treba da znate pred predstojeći susret.
Kapiten Dejvis kup selekcije Srbije Miomir Kecmanović prvi će na teren u Čairu u subotu od 14 časova protiv Edasa Butvilasa, drugog igrača selekcije Litvanije.
Za ova dva dana Telekom centar biće mnogo važniji od svih atinskih razglednica. I možda je baš to najbolji način da se prvi susret sa ovim gradom zapamti.
Sa jedne strane Saša Zverev je odigrao brutalnu Grend slem sezonu, završivši je sa tri finala, odnosno dve titule. Ali, postoji i druga strana medalje.
Analiza podataka iz bolnica pokazuje da su padovi sa električnih trotineta najčešće povezani sa povredama ruku i ramena, dok alkohol drastično povećava rizik od teških povreda glave.
Hibridi su sve popularniji i među kupcima polovnjaka, ali izbor se ne završava na Toyoti Prius. Ovo je pet manje očekivanih modela koji nude štedljivost, praktičnost ili čak pogon na sva četiri točka.
Volvo najavljuje najveće proširenje game u svojoj istoriji: do 2030. godine predstaviće 13 potpuno novih modela, uključujući električne i hibridne automobile, ali i nove karoserijske forme.
Komentari 3
Pogledaj komentare Pošalji komentar