Kao što svi znate, 8. aprila 2026. godine je preminuo legendarni košarkaški trener Duško Vujošević koji je u evropskoj košarci ostavio neizbrisiv trag.
Imao je tu čast da radi sa nekim od najvećih imena ovog prelepog sporta, imao je tu čast da mu se dive mnogi, da inspiriše milione ljudi i da svojom elokventnošću zadivi po koju umetničku dušu.
Nije lako biti trener Partizana, a on je to bio ukupno 15 godina, sa najdužim, devetogodišnjim mandatom (2001-2010).
Dule je voleo košarku, više od svega, ali je voleo i umetnost. Ima nečeg umetničkog u tim legendarnim sezonama crno-belog kluba počevši od 1988. godine i prvog Fajnal Fora.
Mnogi zaboravljaju da je Partizan sa Duškom Vujoševićem na klupi, pa Vladom Divcem na centru, zatim Paspaljem, Grbovićem, Pecarskim, Sašom Đorđevićem, Željkom Obradovićem, Milenkom Savovićem i ostalima otišao na završni turnir Evrolige.
Tada je Evroliga po prvi put predstavila Fajnal For i u Belgiji (Gent) su pored Partizana nastupali Aris, Makabi Tel Aviv i Trejser Milano, sadašnja Olimpija, gde je Partizan izgubio od Arisa i Makabija, a Milano postao šampion Evrope.
Postoje ljudi koji će reći da je ovo bio najveći uspeh Duška Vujoševića, a on će ovako nešto ponoviti dvadesetak godina kasnije, kada će crno-bele odvesti u Pariz.
I dalje je Partizan jedini srpski klub koji igrao Fajnal For Evrolige, a poslednji put ga je tamo odveo upravo Dule.
Poput Hijeronimusa Boša, jednog od omiljenih slikara Duška Vujoševića, Partizanova košarka pod Duletovim vođstvom stvarala je pakao, zonska odbrana je posmatrana poput demona i plašila brojne velikane.
Setimo se da se tada stvorio mit o "neosvojivoj tvrđavi", beogradskom Pioniru, gde je "parni valjak" redovno pobeđivao najjače evropske timove i to iz potpuno podređenog položaja.
Bez ikakvog omalovažavanja, tadašnji Partizan nije raspolagao desetim delom budžeta kojim današnji Partizan raspolaže, ali to je debata za neku drugu temu.
"Duletove ruže" ili kako su se zvali mladi košarkaši (posebno generacija Bogdana Bogdanovića, Davisa Bertansa, Žofrija Lovernja, Lea Vestermana i ostalih) služili su kao primer kako mladi igrač treba da gradi karijeru.
Gledali smo ljude od Miloša Vujanića, Nenada Krstića, Vlade Šćepanovića, Dušana Kecmana, Koste Perovića, Novice Veličkovića, Milenka Tepića, Nikole Pekovića i ko zna koliko njih koji cvetaju pod njegovim patronatom.
Poput Bošovih demona koji trče na putanji između greške i pokušaja za uspehom su svi ti mladi asovi spremani za najveće izazove evropske i svetske košarke.
Svaka greška je bila procenjivana i stizala bi kazna, svaki pokušaj vrednovan i nagrađen i sve je rađeno zarad uspeha i njihovog i klupskog.
"Strašni sud" (izložen u galeriji u Beču) je bila trening sala Pionira, dok bi "Vađenje kamena mudrosti" iz madridskog Prada bila dobra paralela za vežbe koje su tamo mogle biti viđene.
Nije svaki trening bio mučenje, ali je svaki trening bio lekcija bez koje igranje u Partizanu ne bi bilo moguće.
"Ja sam ubeđen da ako se radi na način na koji smo mi radili da dosta stvari u Srbiji može biti na evropskom nivou. Može da se pogreši kakav je ko igrač, ili kakav će igrač biti (iako je to teži deo), ali ne sme da se pogreši u tome kakav je ko čovek. Prosto, moraju da budu tu ljudi koji su spremni, ne da podnesu, nego da isprave tuđu grešku. Kada je pogrešio u smislu izbora šuta, čak i egoizma, sebičnosti, da drugi igrač ne treba to da kritikuje nego da se vrati sprintom i baci za tu loptu kao da je on napravio grešku. E, tada se pali mašina...", čuvena je izjava Duška Vujoševića na ovu temu.
Posle malo čudnijeg uvoda, bacićemo se na glavnu temu: Partizanovu sezonu 2008/09.
Duško Vujošević, umetnik discipline i haosa, biće zauvek zapisan u istoriji evropske košarke i to zlatnim slovima zbog svega što je uradio tada.
On je, i dan danas, jedini trener u istoriji Evrolige koji je dobio nagradu Aleksandar Gomeljski (trener godine), a da, pritom, njegova ekipa nije osvojila Evroligu, niti bila na Fajnal Foru te sezone.
Sada vam je jasno koliko Duletov uspeh sa Partizanom bio veliki i koliko je Vujošević bio veliki u očima navijača Partizana.
Ovo je dobro poznat podatak – rekord Evrolige po broju navijača na jednoj košarkaškoj utakmici je upravo iz ove sezone. Tog 5. marta 2009. u Beogradskoj Areni bilo je 22.567 gledalaca.
Da je bilo više mesta, bilo bi i 100.000 ljudi protiv Panatinaikosa jer je interesovanje prosto bilo ogromno. I ko god je bio na toj utakmici video je spektakularnu pobedu za plasman iz Top 16 u Top 8...
Duško Vujošević protiv Želimira Obradovića. Ikone Partizana i učenici pokojnog "Profesora" Aleksandra Nikolića na koje bi definitivno bio ponosan zbog svega što su dali košarci, a i Partizanu.
Te 2009. godine je Partizan su činili:
Vladimir Lučić, Milenko Tepić, Bogdan Riznić, Marko Đurković, Strahinja Milošević, Darko Balaban, Aleksandar Rašić, Uroš Tripković, Novica Veličković, Stefon Lazme, Vukašin Aleksić, Čedomir Vitkovac, Žarko Rakočević, Petar Božić, Jan Veseli, Slavko Vraneš.
Trener je bio Duško Vujošević, a njegov prvi saradnik Vladimir Jovanović.
"Rekao sam na slavlju po završetu prošle sezone da smo ovde, kao i sada, svi svoji, svi jedna velika porodica. Partizan zaista i jeste takav. Deca koja dovoljno odrastu odu u svet, ali sa dobrim referencama, odu iz dobre familije", rekao je Vujošević pre početka sezone.
Ekipu su napustili Nikola Peković, Milton Palasio, Dušan Kecman i Dejan Borovnjak, pa su mnogi bili skeptični po pitanju toga kako će nova ekipa izgledati i da li će postojeća imena moći da nadomeste sve ono što su donosili veliki igrači Peković, Kecman i Palasio.
Srdjan Stevanovic/Starsport
U Partizanu nema praznoverja. Ili su tu ili nisi. Svako od ovih momaka bio je ratnik u duši. Svako je bio spreman da ostavi srce na terenu i upravo su to uradili.
Prva utakmica u Evroligi bio je duel sa Efesom u Istanbulu (baš kao što će Partizan danas igrati u 36. kolu Evrolige).
Tada je turski tim slavio 61:60, a Novica Veličković je sa 16 poena najavio da će imati "brutalnu" sezonu. Sa skoro 12 poena i 5 skokova, bio je "Zvezda u usponu" na kraju te sezone i čak bio MVP Evrolige u mesecu februaru.
Poput tamnih tonova na slikama Hijeronimusa Boša, greške, drama, galama, krv i znoj su deo kompozicije i nikako slučajan ishod. Nije svaka greška bila planirana, ali je bila uračunata kao mogućnost.
Morao si imati inženjerski pristup uz umetnički dojam kako bi pošteno plivao kroz more zvano Evroliga.
Nekad hladno, nekad toplo, a nekad talasasto i surovo i nije trpelo baš bilo koga već je za najviši nivo evropske košarke bio potreban određeni renome i ako vam to Bog nije dao, trener bi možda mogao da vas spremi.
Duško Vujošević ih je spremio. Narednu utakmicu je Partizan u Beogradu igrao sa Real Madridom i pobedio 81:77 i dugo se čekalo da naredni put crno-beli sruše "Kraljeve".
Tada je Rašić imao spektakularnih 18 poena, Tepić 16 i 5 asistencija, Veličković 13 i 6 skokova, a Lazme 12 i 4.
Srušili su potom Olimpiju Milano, pa izgubili od Panionisa i CSKA i revanširali se Efesu, da bi posle drame izubili 68:67 od Reala u Madridu u utakmici koju je Uroš Tripković završio sa 6 ubačenih trojki.
Imali su crno-beli skor 3-5 i bili na konopcima.
Herojski su završili grupnu fazu savladavši Panionios u Pioniru i CSKA usred Moskve! Pobeda koja je Duška Vujoševića izdigla iznad ostatka evroligaških stratega.
Erazem Lorbek je igrao kao posednut i ubacio 23 poena, ali je timska košarka i dobra raspodela uloga i minuta bila previše za CSKA koji tada već ima 7 pobeda i 2 poraza i obezbedio je prvo mesto.
Senzacionalnom pobedom u Moskvi je Partizan obezbedio Top 16 fazu i zakazao utakmice protiv Panatinaikosa, Unikahe iz Malage i rimske Lotomatike.
Legendarna ekipa rimskog kluba predvođena slovenačkim tandemom Primož Brezec - Sani Bećirović i potpomognuta Rodrigom de la Fuenteom i rukijem Brendonom Dženingsom (koji će godinu dana kasnije u dresu Milvoki Baksa ubaciti 55 poena u NBA ligi).
O Panatinaikosu ne treba trošiti reči. Dimitris Dijamantidis na vrhuncu karijere, Nikola Peković koji izgleda kao terminator (i sezona u kojoj će ga "grobari" redovno pljuvati zbog preterane proslave pobede protiv svog bivšeg kluba), pa i Spanulis, Perperoglu, a na klupi niko drugi do Željko Obradović.
Unikahu su tada činili Markus Hejslip, Omar Kuk, Robert Arčibald, Jiri Velš, Bonifejs Ndong...
Partizan je imao dve pobede nad Unikahom i po jednu nad PAO i Lotomatikom i sa 4-2 završio kao drugi izašavši na dvoboj sa CSKA Moskvom u Top 8 kako bi pokušali da odu na F4.
Ekipa koja je ostala bez trojice glavnih igrača uspela je da nadmaši prošlogodišnji rezultat i da se domogne Top 8 faze gde idu na "strašni" CSKA iz Moskve.
Prvi meč je CSKA dobio 56:47, drugi 77:50 i treći 67:56.
Nije to bila serija kojom bi Partizan mogao da se pohvali niti su to bile utakmice koje biste pustili prijateljima da ih navučete na košarku.
Ovo su utakmice koje su bile pečat dobrog, napornog rada. Utakmice koje su pokazale da je u sportu red, rad i disciplina osnovni postulat svega i da se bez toga ne može daleko.
Ovo su bile utakmice koje su pokazale da Evroliga ima zvezde u nastajanju i da će od tih momaka mnogi napraviti velike karijere...
Ipak, Golijat nije mogao ništa protiv Davida i CSKA je "počistio" Partizan. Još jednom je tim Duška Vujoševića platio ceh tamne noći i ostao bez najveće senzacije.
Svi u Evroligi su prepoznali taj rad, talenat, požrtvovanost. I povrh svega toga prepoznali su uspeh. Ponoviću, Duško Vujošević je dobio nagradu za trenera godine.
Iste te godine u kojoj je njegov Partizan "počišćen" 3-0 od CSKA Moskve. Iste te godine kada su evropskim halama "haos pravili" mladi momci nazvani "TNT trio" – Milenko Tepić, Novica Veličković i Uroš Tripković.
I zauvek legendarno "Volim ga k'o oka dva" gde su navijači i igrači u fokusu, a Duško Vujošević sve posmatra sa distance i divi se plodovima svog rada.
Zbog svega ovoga je sezona 2008/09 ostala legendarna. CSKA bi posle na F4 otišao do finala i tamo izgubio od Panatinaikosa, dok je Barsa preko Olimpijakosa došla do bronzane medalje.
Partizan je te godine izgubio samo DVE utakmice u Evroligi na svom parketu. Obe od CSKA, jedna u grupi i druga u Top 8.
Efes Pilsen su u grupnoj fazi ostavili iza sebe. U Top 16 su završili ispred Lotomatike i Unikahe. Svi ti timovi bili su u boljoj finansijskoj situaciji od Partizana i imali veća imena na parketu.
Davis Bertans je u nedavnom intervjuu za B92.sport prvi put javno ispričao kako ga je Dule naterao da nauči srpski jezik, ali i zašto je Vujoševićev "dril" bio jedinstvena priprema za sve životne i profesionalne izazove koji su usledili.
Davis Bertans je u nedavnom intervjuu za B92.sport prvi put javno ispričao kako ga je Dule naterao da nauči srpski jezik, ali i zašto je Vujoševićev "dril" bio jedinstvena priprema za sve životne i profesionalne izazove koji su usledili.
Davis Bertans je u nedavnom intervjuu za B92.sport prvi put javno ispričao kako ga je Dule naterao da nauči srpski jezik, ali i zašto je Vujoševićev "dril" bio jedinstvena priprema za sve životne i profesionalne izazove koji su usledili.
Davis Bertans je u nedavnom intervjuu za B92.sport prvi put javno ispričao kako ga je Dule naterao da nauči srpski jezik, ali i zašto je Vujoševićev "dril" bio jedinstvena priprema za sve životne i profesionalne izazove koji su usledili.
Nakon osvajanja istorijske titule, Anđela Dugalić je za B92.sport sumirala utiske koji su još uvek sveži, iako profesionalni ritam ne ostavlja mnogo prostora za slavlje zbog obaveza koje se nižu kao na traci.
Za vožnju se koriste električna vozila opremljena autonomnim sistemom sedme generacije kineske kompanije Poni, uz prisustvo obučenih bezbednosnih operatera.
Toyota je u Evropi lansirala šestu generaciju modela RAV4, koji po prvi put uvodi Arene platformu uz novi plug-in hibridni sistem sa dometom na struju do 137 km.
Američka tehnološka kompanija Google je predstavila novu aplikaciju za diktiranje na iOS platformi nazvanu Eloquent, koja može da radi i bez povezanosti na internet.
Iako Android već više od decenije podržava gejming kontrolere, korisničko iskustvo do sada nije bilo idealno - naročito zbog prilagođavanja dugmića. Tome, uskoro, sledi kraj.
Komentari 4
Pogledaj komentare Pošalji komentar