Prema njegovim rečima, najveća razlika leži u pritisku i načinu na koji se doživljavaju rezultati.
"Možda bismo u Sloveniji mogli više da uradimo u pogledu prodaje igrača, ovde mislim da bismo prodali za više novca. Širom regiona već postaje praksa da se odbijaju te prve ponude, da se podiže cena igrača. Ali ako moram da istaknem glavnu razliku između Srbije, BiH i Slovenije, to je kako se tamo doživljavaju porazi i pobede. Euforija ili tragedija, nema ničega između. U Sloveniji je drugačije", objasnio je Dudić.
Trener Maribora ističe da mu prija mirno okruženje slovenačkog fudbala, iako Srbija ima veći broj talenata i daje više šansi mladim fudbalerima.
Dudić se osvrnuo i na lične tragedije iz perioda u Radničkom, kada je njegov veliki prijatelj i naslednik na klupi Mladen Žižović iznenada preminuo usled srčanog udara tokom meča u Lučanima.
"To me je baš pogodilo, još uvek se naježim. Bio sam u komunikaciji sa ljudima iz Kragujevca kada je utakmica počela, ali kada su mi rekli šta se dogodilo... Odmah su me obavestili. Znao sam da ima problema sa srcem. Bio je to pravi šok. Nisam imao vremena da to obradim. Moj pomoćnik i ja smo otišli na sahranu pre utakmice sa Radomljem, onda smo primili taj kasni gol, dobio sam crveni karton. Bilo je baš emotivno. S jedne strane, dobro je što sam stalno zaposlen", zaključio je Dudić.
Njegove reči oslikavaju kako profesionalni život trenera u regionu nosi i sportske izazove i lične drame, ali i koliko mirno i stabilno okruženje može uticati na rad i odlučivanje u fudbalu.
Komentari 0
Pogledaj komentare Pošalji komentar