Nije nosila oružje, ali je svojim primerom branila ono najdragocenije – obraz, čast i dušu svog naroda. Danas, u vremenu relativizacije zločina i zaborava, važno je čuvati imena kao što je Stana Arnaut. Ne zbog mržnje, već zbog istine.Zbog dece koja su stradala samo zato što su bili Srbi. Zbog toga što narod bez sećanja postaje lak plen novih ideologija mržnje. Sećanje na nju obavezuje. Njeno ime treba da stoji u udžbenicima, na spomenicima, u sećanju svakog srpskog doma.Jer ona nije samo žrtva – ona je svetionik u mraku zaborava. Njena žrtva ostaje večni primer šta znači biti učiteljica, majka i svetosavka, ali i podsetnik da pored svake godine zaborava požute stranice istorije moraju biti ponovo čitane i prenošene.Neverovatno je da danas veliki broj Srba ne zna ko je bila Stana (Luke) Arnaut… ali zato znamo ko je bila Ana Frank i Hilda Dajč.Da imamo razvijenu rodoljubivu svest danas bi imali bar igrani film o Stani Arnaut.Mi moramo našu istoriju da gradimo na ličnim primerima srpskog stradalaštva koje je ogromno, samo u 20.veku mi smo izgubili preko tri miliona Srba, samo zato što smo Srbi i pravoslavci.A o tome vrlo malo znamo, skoro ništa… naši udžbenici vrlo malo obrađuju tu temu Srpskog stradalaštva i patnje u 20. veku, nemamo ni poglavlje u udžbenicima istorije.Tu je i naša tragedija. Zato nam i deca idu po podršku kod Picule, Zagreb, Strazbur i Brisel… oni po meni nisu krivi, niko im nije preneo istinu da smo tri puta stradali od tih Hrvata i na koji način… a uvek smo im pružali bratsku ruku kroz suludo ,"bratstvo i jedinstvo" i posle krvavog pira nad nama Srbima i u Prvom i Drugom svetskom ratu, a proces su završili ,"Olujom" 1995.To i sada radimo, iste greške pravimo… naša omladina/deca, juče na tridesetogodišnjicu od progona nisu hteli ni da spomenu i obeleže ,"Oluju" zadnji progon Srba sa vekivnih ognjišta da ne bi uvredili sopstvenog dželata i,"brata2, verovatno da ne bi produbljuvali tu krizu.Ali, zaboravljamo da istina leči sve rane i da istorija mora da se zna da nam se isto ponovilo ne bi, a ne da se svetimo.Zato na drugoj strani imamo omladinu (preko 500000) koji u glas (na Tompsonovom koncertu) kao jedan pevaju ,"Za dom spremni" i ,"Jasenovac i Gradiška stara to je kuća Maksovih mesara", oni imaju svoj jasan cilj i znaju da su državu stvorili na mržnji, pokatoličavanju, unijaćenju i ubijanju Srba, oni se time pinose… ali, to je njihov izbor, i tu ne trebamo da se čudimo, već da gledamo da nam se isto zlo po četvrti put ne ponovi.Da se vratimo na škole i obrazovni sistemDanas se u našim školama obrađuje (što nije sporno) jevrejka Hilda Dajč, koja je bila u logoru Sajmište (otišla kao medicinska sestra da pomogne logorašima a završila verovatno u gasnom kamionu/dušegupki) gde je napisala četiri pisma u kome se u jednom obraća srpkinjama van žice… deca to dok čitaju nemaju osećaj da je u logorima bilo preko 90 posto Srba… već osećaj kako su stradali Jevreji.Naši učenici obrađuju i Dnevnik Ane Frank (jevrejska devojčica od 13.god) i druga dela jevrejskih autora koja svakako svedoče o ogromnoj tragediji jevrejskog naroda koja nije sporna, ali mi nismo Jevreji, već Srbi koji moramo da se baziramo na stradalaštvo našeg Srpskog naroda ali, naravno da znamo i o stradanju Jevreja i Roma koji su bili naši sugrađani…. mi našu istoriju moramo da usmerimo kroz priče naših srpskih porodica koje su stradale i našim sudbinama.Mi se danas više fokusiramo na jevrejski Holokaust i jevrejske žrtve nego na naše srpske, a veliki broj sličnih sudbina imamo i u našim primerima… ali to ovde nekome nije interesantno, pogotovo eliti koj sastavlja i piše udžbenike.Eto, mi danas imamo Daru iz Jasenovca i deka Milorada Ćebića… i bezbroj priča i intervjua koji takođe mogu da budu deo udžbenika istorije i srpskog jezika i da tako gradimo empatiju kod naših učenika.Ko je bila Stana (Arnaut) Arnautović, o kojoj nema reči u srpskim udžbenicima iz istorije?U vihoru Drugog svetskog rata, stradanje Srba u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj dobilo je obrise stravičnog genocida bez presedana u ovom delu Evrope. Među najtragičnijim simbolima tog vremena bili su pored dece, žena i staraca i učitelji – čuvari znanja, duha i nade – koji su među prvima postali meta ustaške mržnje i zla. Jedna od tih mučenica bila je učiteljica Stana (Arnaut) Arnautović, čije ime danas živi u senci kolektivnog stradanja, ali zaslužuje da bude zapamćeno, a danas je u prašini… o njoj se vrlo malo zna.Stravičan masakr u Prebilovcima su izvršile ustaše između 6. i 11. avgusta 1941. pod komandom Ivana Jovanovića zvanog Crni, nad 826 od ukupno 994 Srba sela Prebilovci, uglavnom žena, dece i staraca.U tom stravičnom masakru nad srpskim narodom stradala je i učiteljica Stana Arnautović… pitam se zašto ona nikome nije bila inspiracija za film, dokumentarac ili za udžbenike istorije, priča jeste surova, ali i to mora da se zna, da nam se slično ne bi ponovilo.Njen poziv učitelja značio je da ostane uz decu, da ih uči, brani i teši u tim zlim vremenima ustaškog krvavog pira. Ali i u vremenu kad je ,"biti Srbin" značilo biti označen za smrt, ni deca ni učitelji nisu bili pošteđeni. Ustaše su u svojoj rasističkoj i antisrpskoj ideologiji tretirale čak i srpsku decu kao ,"neprijatelje države".Ime Stane (Luke) Arnaut nije u udžbenicima. O njoj se ne uči, i njeno stradanje je – kao i stradanje hiljada Srba – potisnuto. Ona je bila više od prosvetnog radnika – bila je majka, zaštitnica, i mučenica.Učiteljica Stana (Luke) Arnautović rođena je u Metkovićima 1909. godine, a stradala u Prebilovcima 5. avgusta 1941. godine. Imala je samo 32 godine kada je brutalno, prvo mučena, a onda i zaklana ispred škole u kojoj je radila kao učiteljica.U istoriji srpskog stradanja, ime Stane Arnaut ostaje kao simbol mučeništva, časti i ljubavi prema deci. Bila je učiteljica u Prebilovcima, srpskom selu u Hercegovini, koje je avgusta 1941. godine izbrisano sa lica zemlje od strane hrvatskog-ustaškog režima Nezavisne Države Hrvatske.Stana je znala šta dolazi. Zločini su se već dešavali u okolnim selima. Imala je priliku da pobegne. Nije. Odabrala je da ostane sa svojim đacima.Kada su ustaše upale u selo, svi meštani su pohapšeni i zatvoreni u školsku učionicu — istu onu u kojoj je Stana generacije dece učila pismenosti, poštenju i ljubavi prema rodu. U toj istoj učionici, ona je mučena, silovana pred decom, ponižena i na kraju zaklana pred svojim učenicima. Zaklana je ispred škole a njeno telo je bačeno u obližnju baštu (Ždrakanovića), unakaženo telo svoje učiteljice kasnije su pronašli mještani i sahranili u mesno groblje. Tada je više od 800 žena i dece iz Prebilovaca bačeno živo u jamu Golubink.O tome najbolje svedoči nemački general Alesandr Luzan, svedok tog svirepog pira, on piše da je zločin bio toliko stravičan da je Benitu Musoliniju Dučeu poslao pismo u kom se zgražava na događaje koje je video u Prebilovcima. U tom pismu spominje i sudbinu učiteljice Stane Arnaut (evo dela tog pisma):"U velikoj školskoj učionici zatekao sam zaklanu učiteljicu i 120 njenih učenika! Nijedno dete nije bilo starije od 12 godina! Zločin je neumesna i naivna reč. To je prevazilazilo svako ludilo! Mnogima su odsekli glave i poređali ih po đačkim klupama. Iz rasporenih utroba ustaše su izvukle creva i, kao novogodišnje vrpce, rastegli ih ispod plafona i ekserima ukucali u zidove! Roj muva i nesnošljiv smrad nisu dozvoljavali da se tu duže zadržimo. Primetio sam načetu vreću soli u ćošku i zgranuto ustanovio da su ih klali polako, soleći im vratove! I taman kad smo odlazili, u zadnjoj klupi se začulo dečje krkljanje. Pošaljem dvojicu vojnika da vide šta je. Izneli su jednog đaka, još je bio u životu, disao je sa napola presečenim grkljanom!Svojim kolima odvezem to jadno dete u našu vojnu bolnicu, povratimo ga svesti i od njega saznamo punu istinu o tragediji. Zločinci su najpre, na smenu, silovali učiteljicu Srpkinju (ime joj je Stana Arnaut) i onda je pred decom ubili. Silovali su i devojčice od osam godina. Za sve to vreme pevao je silom dovedeni orkestar cigana i udarao u tambure! Na večnu sramotu naše, rimske crkve i jedan Božiji čovek, jedan župnik, u svemu tome je učestvovao! Dečak koga smo spasili brzo se oporavio. I čim je rana zarasla, našom nepažnjom pobegao je iz bolnice i otišao u svoje selo, da traži rodbinu. Poslali smo patrolu za njim, ali uzalud; našli su ga na pragu kuće zaklanog! Od hiljadu i nešto duša u selu više nema nikoga! Istoga dana, to smo otkrili kasnije, kad je izvršen zločin u školi, ustaše su pohvatale još 800 stanovnika sela Prebilovci i sve ih bacili u jamu ili na životinjski način na putu do jame pobili. Spasilo se samo oko 300 muškaraca.Jedino je njima uspelo da probiju ustaški obruč oko sela i da pobegnu u planinu! Tih 300 preživelih jače je od najelitnije Pavelićeve divizije. Sve što su imali da izgube oni su izgubili! Decu, žene, majke, sestre, kuće, imovinu. Čak su i straha od smrti oslobođeni. Smisao njihovog života je jedino u osveti, u strašnoj osveti njih je, u neku ruku i stid što su preživeli! A takvih sela, kao što su Prebilovci, puna je Hercegovina, Bosna, Lika, Dalmacija. Pokolji Srba su dostigli takve razmere da su u tim krajevima zagađeni i mnogi vodeni izvori. Iz jednog vrela u Popovom Polju, nedaleko od jame u koju je bačeno 4.000 Srba, izbijala je crvenkasta voda, lično sam se u to uverio! Na savest Italije i naše kulture pašće neizbrisiva mrlja, ako se, dok je vreme, ne distanciramo od ustaša i ne sprečimo da se nama pripiše da podržavamo bezumlje!"Stana simbol časti u vremenu zlaStana Arnaut nije bila samo učiteljica. Bila je majka, zaštitnica, i svedok vere i odanosti u vremenu zla. Nije nosila oružje, ali je svojim primerom branila ono najdragocenije – obraz, čast i dušu svog naroda.Danas, u vremenu relativizacije zločina i zaborava, važno je čuvati imena kao što je Stana Arnaut. Ne zbog mržnje, već zbog istine. Zbog dece koja su stradala samo zato što su bili Srbi. Zbog toga što narod bez sećanja postaje lak plen novih ideologija mržnje.Sećanje na nju obavezuje. Njeno ime treba da stoji u udžbenicima, na spomenicima, u sećanju svakog srpskog doma. Jer ona nije samo žrtva – ona je svetionik u mraku zaborava.Njena žrtva ostaje večni primer šta znači biti učiteljica, majka i svetosavka, ali i podsetnik da pored svake godine zaborava požute stranice istorije moraju biti ponovo čitane i prenošene.Večna slava Stani Arnautović i dečici Prebilovaca.Srpska pravoslavna crkva je 6. avgusta 2015. godine žrtve iz Prebilovaca kanonizovala kao Svete mučenike prebilovačke.Danas ulaz u Kulturni i duhovni centar ,"Sveti kralj Milutin" krasi bista učiteljice Stane Arnaut. Bistu koja je poklon selu od Udruženja novinara iz Novog Sada uradio je dr Vladimir T. Jokanović.U jednom broju publicističkih radova o Prebilovcima prezime učiteljice Stane Arnaut spominje se pogrešno, Arnautović, umjesto Arnaut.I dalje nemamo ni jedan spomenik u Srbiji ili bistu Stane Arnaut, koja bi mnogo zla i patnje nad Srpskim narodom svedočila. Nadam se da će se moćni setiti i tu grešku i nemar ispraviti.Moramo neke stvari iz korena da menjamo, mislim da je za to došlo pravo vremePo nas je pogubno i to što sve naše žrtve vodimo pod jevrejski holokaust, mi nemamo naziv za naše žrtve kao Jevreji i Romi, nemamo ni mauzolej za naše stradale, kao što imaju Jevreji (Jad Vašem).Dok sve to ne promenimo i izmenimo i dok se ne fokusiramo na naše žrtve, i da se otrgnemo od paranoje da ne uvredimo sopstvenog ,"dželata" istinom i da to gledamo kroz komunističku viziju suludog ,"bratstva i jedinstva", nema boljitka za nas. Hrvati imaju svoj jasan pravac i viziju na koji mi ne možemo da utičemo.Mi Srbi trebamo da se fokusiramo na naše srpske interese i istinu da iznosimo i svet upoznamo sa našom patnjom i stradalaštvom (isto onako kako to rade Jevreji) i vaspitavamo svoju decu u rodoljubivom i Svetosavskom pravcu, da znaju svoju istoriju i da praštaju ali nikada da ne zaborave svoje ,"dželate" i kakvo zlo su nam naneli, da nam se isto zlo ne ponovi i četvrti put… a stradalo nas je preko tri miliona samo u 20. veku.Nama više ratovi nisu potrebni, već nacionalni okvir, rodoljublje, trezvena svest, znanje, istina i fokus na sopstveni srpski interes, bez sagledavanja da nam se istinom ne uvredi "dželat" i bez sagledavanja tuđih interesa kroz razne projekte… a to je Svetosavski put (koji je trenutno u prašini) i ljubav prema otadžbini.Živela Srbija i nikad više Jugoslavija.
6.8.2025.
16:23
Bojanić: Srbi ne znaju ko je bila srpska učiteljica Stana Arnaut ali dobro znaju ko je bila Ana Frank
Stana Arnaut nije bila samo učiteljica. Bila je majka, zaštitnica, i svedok vere i odanosti u vremenu zla.
Izvor: srpskaistorija.com/Đorđe Bojanić
Podeli:
Vrati se na vest
7 Ostavite komentar