Virdžinovog filmskog vodiča da remek-delu braće Koen
Veliki Lebovski od
pet mogućih zvezdica dodeli jednu i po. Samo je četiri filma – četiri od na stotine i hiljade filmova u toj knjižurini zbog koje su posečene silne prašume – dobilo nižu ocenu:
Pokemon: Prvi film,
Bejb: Prase u gradu,
Napad paradajza ubica i
Odmetnik Hauarda Hjuza. Među filmovima koji su rangirani ravnopravno sa
Lebovskim su takva kinematografska dostignuća kao
Smoki i bandit,
Šougrls i
Mehur ubica. "Kako se samo okrenulo kolo sreće", počinje mudro nepotpisani kritičar, "dve godine posle
Farga, filma koji će verovatno ostati upamćen kao najbolje ostvarenje Džoela i Itana Koena, nadovezali su se, bez ikakve sumnje, svojim najgorim."
E pa,
Virdžinov vodiču za film, nisi u pravu.
Priča – koja, mislim da ćete se složiti, pokriva većinu stavki klasične Aristotelove Poetike – kreće i zahukta se kad naš protagonista, srećno nezaposleni duvadžija i amaterski ljubitelj kuglanja, Džef Lebovski (Džef Bridžis), poznatiji i kao
The Dude (ili
El Duderino, ako se na ložite na skraćivanje imena), doživi da mu se na voljeni tepih ispišaju nezgodni uterivači dugova samo zato što su ga pomešali s nekim. Pošto iznudi obeštećenje od svog imenjaka milionera, zaduže ga da preda otkup za povratak trofejne supruge naslovnog Lebovskog i povremene porno zvezde Bani (Tara Rid), koju su možda oteli a možda i nisu nemački nihilisti zaluđeni tehno-popom.
U svakom slučaju, Dudov donekle agresivan kuglaški kompanjon i vijetnamski veteran Volter Sobček (Džon Gudmen) smišlja plan kako da zadrže lovu, što im se posle obije o glavu strašnije nego kad
Dude slupa svoja kola koja će mu u međuvremenu ukrasti. Sve to ove slučajne detektive primorava da se daju u potragu za Bani, novcem i kolima. Što bi rekli u filmu: jedan vrlo komplikovan slučaj.
Ne sekirajte se mnogo, zaplet
Lebovskog – slično kao i život, uprkos našoj zaludnoj potrazi za bezbednom lukom smisla – potpuno je sekundaran u čitavom tom doživljaju,
što je činjenica koja je potpuno promakla u uvodu, razradi i zaključku našeg recenzenta, za koga je "šašavi podzemni svet Los Anđelesa, prema viziji Koenovih, suviše zapetljan i očajnički se trudi da takav ostane." Urnebesno. Taj saobraćajni čunj od čoveka nije prepoznao obilje humora u posprdno farsičnoj duvadžijskoj posveti grubom detektivskom noaru, odbacivši posvetu
Velikom snu Rejmonda Čendlera kao "jednu i jedinu šalu" u filmu.
Šta, bre, lupetaš? Ostatak teksta pročitajte na Vice Srbija.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 37
Pogledaj komentare