Davidenko je igrač koji sve udarce igra kvalitetno, a uz to je, zajedno sa Nadalom, najbolje fizički pripremljen i igra najviše turnira godišnje od svih tenisera, zbog čega ga često i zovu ’ruska mašina’. Karakterišu ga oštri udarci, lopticu udara u penjanju, a često pogađa polje i iz punog trka. Sposoban je i da se nadigrava sa osnovne linije do iznemoglosti, ali često ume veoma iznenadno da napadne iz ne toliko izgledne pozicije. Cilj u meču mu je da nametne brz i snažan tempo igre sa osnovne linije, a kada se preko puta nalazi teniser sličnih karakteristika (npr. Nalbandijan ili Kanjas), neizostavan je sjajan meč. Ima poteškoća sa volejima, a nije najbolji ni u promeni ritma igre kada se stvari ne odvijaju po njegovom planu.
Osvojio je 10 titula u karijeri (zaradio 6 miliona dolara), ali samo jednu iole veliku – na turniru Masters serije u Parizu 2006. godine. Nikada nije igrao finale Gren slem turnira, čak 4 puta je zaustavljan u četvrtfinalu i 3 puta u polufinalu. Tu dolazimo do Davidenkove najveće slabosti – psihe. Neverovatno je koliko je Rus prilika propustio da trujumfuje protiv najboljih i napravi presudan proboj ka samom svetskom vrhu.. Najsvežiji primer je sa Rolan Garosa, kada je izgubio sa 3:0 od Federera, uprkos tome što je u svakom setu imao brejk prednosti. Još drasičniji primer je duel sa Federerom u četvrtfinalu Australijen opena 2006. godine, kada je Davidenko u taj brejku trećeg seta (bilo je 1:1 u setovima) propustio tri vezane set lopte i na kraju izgubio set i meč.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 1
Pogledaj komentare