Uloge po kojima ćemo pamtiti Nebojšu Glogovca / VIDEO

Jednu od prvih uloga Nebojša Glogovac je tumačio u seriji "Bolji život", u kojoj je igrao školskog druga Slobodana Bobe Popadića.

"Porodično blago"

Glumac je postao zapažen seriji "Porodično blago", gde je tumačio lik Zlatka Gavrilovića, koji gubi novac koji je njegov otac Gavrilo pozajmio iz službene kase, misleći da se njime posluži pri rešavanju jednog porodičnog problema i vrati ga nakon nekoliko dana. U seriji "Moj rođak sa sela" tumačio je lik sveštenika Milutina, a prvi film u kojem se pojavio je "Vukovar, jedna priča", gde je igrao lik vojnika Fadila.

"Ubistvo s predumišljajem", 1995.

Glumac se ovde našao u ulozi Bogdana Bilogorca, mladog ranjenika iz Moslavine koji 1992. godine s nestrpljenjem očekuje svoje ozdravljenje kako bi se vratio na ratište. "Bure baruta", 1998.

Glogovac tumači lik taksiste koji kupuje pića za policajca kojeg je osakatio iz osvete.

Nizale su se uloge u filmovima "Do koske", "Munje", "Kad porastem postaću Kengur" i "Nebeska udica". "Klopka", 2007.

Glumac ovde tumači ulogu Mladena, građevinskog inženjera zaposlenog u državnoj firmi, u vreme nakon petooktobarskih događaja. Mladenov sin oboleva od retke bolesti, on i supruga nemaju dovoljno novca za izlečenje - 26.000 evra. Prijatelji nemaju dovoljno, banke odbijaju da im daju kredit. U jednom trenutku pojavljuje se misteriozan čovek koji će Mladenu dati vrlo primamljivu, ali opasnu ponudu... "Hadersfild", 2007.

Glogovac tumači lik Ivana, u mladosti perspektivnog džudiste, koji je prošao kroz seriju psihotičnih epizoda i lečenja u mentalnim institucijama, pre nego što se krstio u pravoslavnoj crkvi. "Nemanjići - Rađanje kraljevine", 2018.

Jedna od poslednjih uloga Glogovca bio je lik Vukana, najstarijeg sina velikog župana Stefana Nemanje.

Glogovac je bio aktivan i u pozorištu, gde je publika imala priliku da ga vidi u predstavama "Sumnjivo lice", "Metamorfoze", "Hadersfild", "Šine", "Lutalica", "Lažni car Šćepan Mali", "Hamlet" itd. U jednom od retkih intervjua koji je dao za novine, rekao je da nema ništa protiv karijere u inostranstvu i da je imao ponude koje su se svodile na to da se zapadna publika ubedi da ovde žive divljaci. U jednom filmu je trebalo da glumi ruskog makroa koji bije svoje kurve, što je on odbio.

Za svoje uloge dobio je sve važne nagrade poput Sterijine, Zlatne arene u Puli, Cara Konstantina i Gran prija u Nišu, Nagrade grada Beograda, kao i desetine drugih.

Filmografija:

1987. godine Nebojša je glumio Bobinog školskog druga u seriji „Bolji život“.

1994. godine se prvi put našao na filmskom platnu i to u ratnoj drami „Vukovar, jedna priča“. Bio je Fadil, vojnik JNA.

1995. godine je imao prvu glavnu ulogu u filmu „Ubistvo s’ predumišljajem“. Glumio je Bogdana, Srbina iz Hrvatske koji je u ratu ranjen. Ova uloga mu je donela nagradu „Car Konstantin“ na Filmskom festivalu u Nišu.

1996. godine je snimio film „Do koske“ u kom je tumačio ulogu Simketa, mladića koji je sa drugom oteo bivšeg gangstera i pokušao da mu iznudi novac. 1998. godine je učestvovao u sledećim ostvarenjima: u američkom filmu „Spasitelj“ („Savior“), u filmu „Bure baruta“ i u seriji „Porodično blago“.

1999. godine je imao jednu od glavnih uloga u filmu „Ranjena zemlja“ u kome su prikazani snimci bombardovanja Srbije, poznatog pod nazivima Milosrdni anđeo i NATO agresija. Takođe je snimio film „Nebeska udica“ u kome glumi bivšeg košarkaša Kaju koji dolazi na ideju da popravi halu u kojoj su igrali pre bombardovanja.

2001. godine mu je dodeljena uloga Tome, vozača hitne pomoći, u filmu „Normalni ljudi“. Bio je pandur u filmu „Munje“ i Miki u filmu „Bumerang“. Nastavio je snimanje serije „Porodično blago“ u kojoj je stekao popularnost kao večiti student prava Zlatko Gavrilović.

2002. godine je glumio Vakija u „T. T. Sindromu“, jednom od prvih srpskih horora, i Gorazda Kranjca u filmu „Država mrtvih“.

2004. godine je učestvovao u snimanju filma „Kad porastem biću Kengur“, a tumačio je ulogu taksiste Živca koji stalno psuje. 2005. godine je igrao u seriji „Košarkaši“ koja govori o malom košarkaškom klubu iz Beograda.

2006. godine je bio doktor Milo Petrović u filmu „Optimisti“ i Mare u filmu „Sutra ujutru“.

2007. godine je imao glavnu ulogu u filmu „Klopka“ koji govori o bračnom paru koji nema novca za sinovljevu operaciju, a jedini način da ga skupi je da Mladen (Nebojša Glogovac) ubije poslovnog čoveka sa kriminalnim profilom. Takođe je učestvovao u filmu „Hadersfild“ u kome je igrao Ivana, bivšeg džudistu koji se lečio po mentalnim institucijama.

2008. godine je snimao serije: „Vratiće se rode“ i „Moj rođak sa sela“.

2009. godine je tumačio ulogu Bora u filmu „Kenjac“.

2010. godine je imao epizodnu ulogu u bosanskohercegovačkoj humorističkoj seriji „Lud, zbunjen, normalan“. Igrao je u filmovima: „Žena sa slomljenim nosem“, „72 dana“ i „Beli, beli svet“.

2012. godine je započeo snimanje serije „Vojna akademija“ i glumio je u filmu „Kad svane dan“.

2013. godine se pojavio u filmovima: „Artiljero“, „S/Kidanje“ i „Krugovi“, kao i u serijama „Stella“, „Žene sa Dedinja“ i „Ravna gora“. 2014. godine je imao epizodnu ulogu Dostojevskog u seriji „Otvorena vrata 2“.

2015. godine je tumačio ulogu pukovnika Dragoljuba Draže Mihailovića u filmu „Za kralja i otadžbinu“, Vojislava Arsića u filmu „Enklava“ i Lea Pfefera u mini TV seriji „Branio sam Mladu Bosnu“.

2016. godine je imao glavnu ulogu u filmu „Ustav Republike Hrvatske“. Glumio je profesora u penziji koji se deklarisao kao homoseksualac i transvestit.