Danas, kada je sve već napisano, kada su tehnike i kanoni izučeni, najveće pitanje za savremenog pisca je šta novo stvoriti? Borhes je to divno ilustrovao u Besmrtniku: „Bio sam Homer; uskoro ću biti Niko, kao Odisej; uskoro ću biti svi; biću mrtav.“ Biti niko i biti svi, biti zarobljen u tuđim i sopstvenom delu na krhotinama modernog grada, to je Grad od stakla.
U prvoj priči "Njujorške trilogije", Pol Oster sabrao je sve muke današnjeg spisateljstva. Postmodernista po opredeljenju, on je spojio visoku književnost sa popularnom, pa je pitanja imaginacije, identiteta i života u gradu zavio u kalup detektivske priče. Glavni junak je Danijel Kvin, čovek koji se može okarakterisati kao niko. Pošto je izgubio porodicu, prijatelje i posao, Kvin se bavi pisanjem krimi romana pod pseudonimom. Greškom, Kvin postaje junak detektivske priče i preuzima slučaj zaštite Pitera Stilmana od njegovog oca, koji ga je držao zatvorenog devet godina. Kvin prati putanju starijeg Stilmana i upada u mozaik reči, identiteta i značenja u prostoru modernog grada. Dosta konfuzan zaplet. U njega je Oster umetnuo egzistencijalistička pitanja, raslojio ličnost, književnost, reči i proces stvaranja. O "Gradu od stakla" govori se kao o metadetektivskom narativu – junak iza kvazimisterije zapravo rešava zagonetku sopstvenog bića kao tvorca priče.
U saradnji Pola Ostera sa američkim crtačem Polom Karasikom i piscem/crtačom Dejvidom Macukelijem "Grad od stakla" (prevod Miodrag Marković, izdavač Komiko) nastavio je život u grafičkom romanu. Remek-delo ove umetnosti.
Grafički roman i detektivska priča možda su najbolja kombinacija. Za razliku od stripa, grafički roman je duži, ima zaokruženu i složeniju priču, bavi se ozbiljnijim temama i koristi kompleksne tehnike u prikazivanju narativa. Osterova priča, na prvi pogled odgovara ovakvoj formi. Problem nastaje u tome kako prikazati onaj sloj literarnosti Osterovog dela koji se opire vizuelnom predstavljanju. Kombinujući klasičan crtež sa dokumentarnom građom, posterom, krokijem, biblijskim ilustracijama i iluminacijama, Karasik i Macukeli više nego originalno odgovorili su na ovaj zadatak. I ne samo da su odgovorili, oni su dokazali da se ovaj žanr ne razlikuje samo u pogledu forme već predstavlja novu umetnost.
Oster je za glavnog junaka uposlio pisca detektivskih romana koji se poistovećuje s drugim glavnim junakom, a to je Njujork. „Njujork je predstavljao neiscrpan prizor, lavirint beskrajnih koraka, i bez obzira na to koliko bi hodao, bez obzira na to što je dobro upoznao njegove kvartove i ulice, grad je u njemu uvek izazivao osećaj izgubljenosti. Izgubljenosti ne samo u gradu, nego isto tako i unutar sebe.“ Karasik je oslikao proces identifikacije Kvina i Njujorka, skoro da se može zamisliti kao na filmu. Prvi kadar grada vidi se s Kvinovog prozora. Montažom kadrova Njujork postaje lavirint koji se pretvara u jedinstveni otisak prsta ocrtan na Kvinovom prozoru. Isti taj grad ne pruža samo autentičan doživljaj, on je scenografija radnje, konfuzni mozaik u kojem su Osterovi junaci zarobljeni, polazište i utočište. Zato pogled na grad s prozora stoji pored slike porodice. Precrtana horizontalnim linijama, slika porodice u Kvinovom svetu bledi i nju zamenjuje upravo taj kavez ulica, Njujork, „najbeznadežnije i najviše degradiran od svih mesta. Slom je svuda okolo, haos je univerzalan. Slomljeni ljudi, slomljene stvari, izlomljene misli.“
U polomljenom ogledalu Njujorka, glavni junak sanja i vidi deformaciju sebe. „Kvin je davno prestao da sebe doživljava kao stvarnu osobu.“ Susret glavnog junaka sa stvarnošću odigrava se preko imaginarnih likova priča koje piše. Tuga i lepota spajaju se u kadru u kom ih on gleda kako delaju kao dete zarobljeno u kockama grada.
Raslojavanje identiteta sa sobom nosi umnožavanja perspektiva. Najdrastičnija promena je fragmentarni monolog zlostavljanog Pitera Stilmana. Slika prati mehanički govor i aludira na njegov poremećeni um. Poput halucinacije, montažom crteža Stilman se pretvara u mitskog Harona, čime se sugeriše da njegova duša luta između sveta živih i mrtvih. Tome doprinose i transformacija u mehaničku lutku, polomljeni predajnik i sl. „Svuda otkrivam nadu, čak i u mraku, a kad umrem, možda ću postati Bog.“ Na kraju njegovog govora tabla od devet kadrova pretvara se u sliku mraka sa rešetkama. Osterovi junaci ne samo da su zarobljeni u fikciji priče, već su i bukvalno zarobljeni u okvirima forme stripa. Kvin/Oster i Stilman/Stilman koketiraju sa svojim drugim ja, s druge strane kaveza, isto kao što priča upućuje na ono što se nalazi iza. „Koliko je samo slep onaj ko ne prozre kroz rešeto!“
Dinamika crteža i priče menja se u susretu sa starijim Stilmanom. Hipnotisanog hoda (postignuto vizuelnim poređenjem) stariji Stilman predstavlja modernog proroka. Njegov govor u filozofskim i filološkim zagonetkama prate kadrovi dokumentarne građe pomešane s biblijskim ilustracijama. On govori o čovekovom padu, oličenom u padu jezika. „Jezik je otrgnut od Boga.“ Posle izgnanstva iz raja, reči se odvajaju od predmeta i postaja samo oznaka lišena značenja. U vezi s teorijom o jeziku, Karasik i Macukeli interpretirali su i Stilmanovu viziju Njujorka kao savremenu Vavilonsku kulu. „Svet je u krhotinama.“ Fragmentarnost predmeta i jezika poistovećuju se, a glavni junak stoji na njihovim krhotinama i pokušava da rasute delove sastavi u jednu celinu. Iz ovog sloja dela vaskrsava Borhes: „Kada se približava kraj, iz sećanja nestaju slike; ostaju samo reči. Reči, ispremeštane i osakaćene reči, tuđe reči – bedna milostinja koju su mu dali sati i vekovi“
Osim biblijske podloge, Stilman teoriju pada jezika temelji i na modernoj bajci Luisa Kerola, "Alisa s one strane ogledala". "When I use a word," Humpty Dumpty said, in rather a scornful tone, "it means just what I choose it to mean—neither more nor less." Hampti Dampti simboliše celinu (reči) koja pada i nestaje. Oster je iskoristio i druge likove iz Kerolove priče, pa je sebe, odnosno Kvina, poistovetio s Alisom koja gleda s druge strane. Kada se Kvin ogleda, on tada prvi put vidi drugog sebe. „Nije bio zapanjen ni razočaran – samo opčinjen.“ On je pisac i glavni junak, on uporno viri s druge strane književnosti razbijajući jednu iluziju i stvarajući drugu. Kvin postaje besmrtnik u lavirintu živog grada, a književnost odnosno fikcija njegova su krila uz pomoć kojih će, poput mitskog Dedala, napustiti čudovišni lavirint.
"Grad od stakla" govori o granicama koje se večito prepliću: realnost i književnost, glavni junak i autor, haos i kosmos, Eros i Tanatos, raj i pakao. Te se krajnosti poput jo-joa večito prožimaju i kao u ogledalu se udvajaju. „Ja sam ti, ti si ja.“ Staklo predstavlja prozor u drugo ja, u drugu stranu književnosti, u ostale književnosti, u svet Luisa Kerola, Miltona, Džojsa, Džona Lenona, Borhesa, Tomasa Pinčona i Servantesa. Na stotinak stranica Karasik i Macukeli maestralno su ilustrovali ovu postmodernističku priču i dokazali da grafički roman nije samo vizuelni prikaz književnog narativa, već delo za sebe. Kada grad od stakla padne i razbije se, reči i prostor nestaju. Ostaje samo crna mrlja na papiru. „To je bilo sve što je tražio: da bude nigde.“
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Imovina Ruske narodne banke vredna stotine milijardi dolara zamrznuta je u Evropskoj uniji i drugde nakon početka rata Rusije i Ukrajine u februaru 2022. godine.
Hitna sednica Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija o situaciji u BiH održana je danas u Njujorku, a sazvana je zbog kršenja osnovnih pravila Dejtonskog sporazuma rezolucijom o Srebrenici.
Španski teniser Rafael Nadal poražen je od Čeha Jiržija Lehečke u meču osmine finala Mastersa u Madridu 7:5, 6:4 u svom poslednjem meču u karijeri u prestonici Španije.
1218 - Rođen je nemački car Rudolf I Habsburg, osnivač Habsburške dinastije, jedne od najstarijih i najmoćnijih u Evropi. Vladao je od 1273. do smrti 1291. godine.
Na predstojećim Olimpijskim igrama u Parizu, beloruski sportisti koji nastupaju u neutralnom statusu treba da pokažu hrabrost i da su pravi Belorusi, poručio je danas predsrednik Belorusije Aleksandar Lukašenko.
Srpski košarkaš Filip Petrušev rekao je da je postojao kontakt pri poslednjem napadu Barselone na Džabariju Parkeru ai da mu je krivo što je sjajan meč rešen na taj način.
Komentari 2
Pogledaj komentare