Jeseni 2006. godine, na rafovima muzičkih radnji pojavio se drugi album talentovane pevačice Amy Winehouse – Back To Black. Mlađanoj britanki ovo izdanje je donelo proboj u samo srce mejnstrima, dok je pop establišment brže-bolje prihvatio neo-soul i r'n'b matricu po kojoj će štancovati buduće starlete u pokušaju.
No pre nego što je bilo ko i pomišljao da će se Back To Black prodati u 10 miliona primeraka, situacija nije bila posve ružičasta. Producent Mark Ronson, angažovan od strane izdavačke kuće Island da poradi na „starinskom“ zvuku albuma, dugo se i bez previše uspeha (po sopstvenom priznanju) batrgao u vrtlogu savremenih studijskih tehnologija. Tačnije, sve dok nije angažovao njujorčane Dap-Kings. Ova postava će zabriljirati u najvećim hitovima Amy Winehouse, poput Rehab i I'm no Good, pa je možemo s punim pravom smatrati podjednako zaslužnom za planetarni uspeh ploče.
Ko su zapravo Dap-Kings, i zašto su nam toliko bitni? Radi se o „dežurnom“ bendu nezavisne izdavačke kuće Daptone Records, koju su u osvit novog milenijuma pokrenula dvojica muzičara i zaljubljenika u stari soul i funk – Neal Sugarman i Gabriel Roth. Ovaj potonji je svoju retro-odiseju započeo još sredinom devedesetih u sastavu Soul Providers, te kao ko-osnivač etikete Desco. Sa „singlicama“ ovog izdavača započelo je ono što će kasnije biti prepoznato kao soul & funk revival.
Prvi pokušaj muzičkog preduzetništva nije se pokazao previše uspešnim. Roth, oprhvan dugovima, našao je posao u omraženoj korporativnoj mašineriji Sonyju. No kada mu je bilo ponuđeno unapređenje, ne samo da ga je odbio, već se i otisnuo u sasvim novu avanturu – sa Sugarmanom je zakupio onu staru zgradu s početka priče i preuredio je u studio, gde će konačno pokušati da sprovede svoje romantičarske ideje u delo.
Filozofija rada je bila jednostavna: oživeti zvuk soula i fanka s kraja šezdesetih i početka sedamdesetih uz pomoć autentične analogne opreme tog vremena. Okupljen je kućni bend, te objavljen i prvi studijski album tada malo poznate pevačice Sharon Jones - Dap Dippin' with Sharon Jones and the Dap-Kings. Na primeru ove saradnje prepoznaćemo još nekoliko vrlina Daptone Recordsa te specifičan „odmetnički“ karakter u ophođenju prema uobičajenim načelima surovog muzičkog biznisa.
Da pojasnimo. U trenutku kada ju je Roth upoznao, Sharon Jones je već imala 40 godina, ali ne i bogzna kako uspešnu muzičku karijeru za sobom; radni staž je sticala kao zatvorski čuvar na zloglasnom Rikers Islandu. Osamdesetih i devedesetih malo ko je mario za funk i soul, čije je zlatno doba okončano prethodne dekade. Izdavači su je eksplicitno odbijali i zbog fizičkog izgleda: Sharon je zdepasta crnkinja ne baš najvitkijeg stasa.
Ali za Daptone Records sve to nije bilo mnogo bitno; jedino je bio važan fenomenalan vokal i autentična emocija osobe koja je prošla sito i rešeto u životu. Za razliku od napirlitanih MTV lepotica i lepušana koji „tuguju“ u pesmama dok im se bankovni računi pune milionima dolara, Sharon je bila neko kome ste mogli poverovati čak i kada peva na hiljade puta otpevane ljubavne stihove.
Ređala su se nova izdanja i rasli tiraži, a veliki uspeh Amy Winehouse odrazio se i na njenu karijeru. Zanimljiv je i odnos soul dive prema problematičnoj pevačici – u njemu nema ni trunke rivaliteta ili otklona prema „komercijali“, već samo majčinske zabrinutosti za njen život i karijeru. Kako i sama priznaje, teško da bi gostovala na MTV-ju i drugim mainstream medijima bez prašine koji je Amy podigla, i oseća veliku zahvalnost zbog toga.
Nije se samo Sharon Jones pojavila „niotkuda“. Pronalaženje zaboravljenih veterana pokaće se kao zaštitni znak Daptonea, a kasnije i njegove „podružnice“ Dunham Records. Gospel pevačica Naomi Shelton je radila kao kućna pomoćnica, a naročito je zanimljiv životni i muzički put pevača Charlesa Bradleya, koji je pri osnivanju studija pomogao – popravljajući cevi!
Njegovo aktuelno izdanje „No Time For Dreaming“ produkcijski, muzički i autorski stoji uz rame sa soul klasicima iz šezdesetih i sedamdesetih. Kada Bradley pusti glas i zapeva „Why is it so hard to make it in America“, to više nije banalna fraza ili politička parola, već jecaj čoveka koji je u 62. godini života objavio album-prvenac (!) i ostvario dečački san.
A taj san je započeo kada ga je sestra, kao 14-ogodišnjaka, odvela na koncert Jamesa Browna... posle čega više ništa nije bilo isto. Poput Sharon Jones, ni Bradley nije uspeo da napravi karijeru u mlađim danima. Potucao se po Americi, dugi niz godina je bio kuvar i radio razne druge fizičke poslove; za sve to vreme nije odustajao od pevanja. Upornost se isplatila, pa je prijateljstvo sa gitaristom i producentom Thomasom Brenneckom rezultovalo dugogodišnjim zajedničkim radom na pesmama, koje su januara ove godine konačno objavljene na albumu.
Brenneckovo ime nećete sresti na omotima ploča i CD-ova, ali njegova uloga u revitalizaciji soula je nemerljiva. Svirao je sa Dap-Kingsima, stalni je član The Budos Banda i frontmen The Menahan Street Banda – postave koje je dobila ime po ulici u kojoj živi, i gde je sastavio kućni studio u spavaćoj sobi! Stigao je i da pokrene Dunham Records, s kojim će ući u partnerski odnos sa Daptoneom.
Uostalom, muzičari i producenti koji učestvuju u ovim projektima su poput velike porodice: komponuju jedni za druge i sviraju u po nekoliko sastava, te je u konačnom rezultatu svaki od ovih albuma plod zajedničkog truda i saradnje – nikako hijerarhije i bendliderske (samo)volje. „Prateći bendovi“ poput Dap-Kings ili Menahan Street Banda mnogo su više od uloge koja im nominalno pripada.
Uspeh ovog zaljubljeničkog poduhvata teško da će suštinski promeniti globalno muzičko tržište. Televizijskim ekranima i youtube carstvima i dalje će vladati reperi s kajlama, tinejdž senzacije i „provokativne“ ženske. No makar ćemo biti podstaknuti da se zamislimo i zapitamo da li je esencija muzike hiperprodukcija novih žanrova i kretanje napred (šta god to značilo) po svaku cenu. Ili je to, pak, stvaralačka iskrenost i predavanje onom što te pokreće iz dubine duše.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
U većem delu Srbije će danas pre podne biti pretežno sunčano, toplo, suvo i vetrovito, uz olujnu košavu u Beogradu, na jugu Banata, u Pomoravlju i donjem Podunavlju, a već u poslepodnevnim satima biće kratkotrajne kiše ili pljuskova.
1469 - Rođen je italijanski državnik i istoričar Nikolo Makijaveli (Nicholo Macciavelli), autor dela "Vladalac" u kojem je izneo shvatanje da vladar ne treba da bira sredstva da bi postigao cilj, iz čega je kasnije izveden pojam "makijavelizam".
Ugledni američki mediji priznali su ogromne sposobnosti ruskog sistema protivvazdušne odbrane S-400, priznajući njegov potencijal za gađanje stelt borbenih aviona, uključujući visoko hvaljeni avion F-35 Lajting 2.
Situacija na frontu u istočnoj Ukrajini se pogoršava, ali ukrajinske snage zasada čvrsto drže odbrambene linije protiv odlučnog napada brojnijih i bolje opremljenih ruskih snaga, izjavio je u danas Nazar Vološin, portparol ukrajinske strateške komande Istok.
Sedmostruki svetski šampion u snukeru Roni O'Saliven nagovestio je da bi mogao da propusti turnire sledeće sezone i rekao da je zbog sponzora igrao na ovogodišnjem Svetskom prvenstvu.
Komentari 6
Pogledaj komentare