U neprestanom sukobu Vlade Srbije, na čijem je čelu bio Zoran Đinđić, i kabineta predsednika Savezne Republike Jugoslavije, Vojislava Koštunice, formalni i neformalni centri tajne policije imali su presudne uloge. To je bila atmosfera u kojoj je 12. marta ubijen premijer Srbije.
Kada je posle 5. oktobra Vlada Srbije počela da razotkriva zločine počinjene tokom 90-ih godina i kada je počela da hapsi ratne zločince, pripadnici službi bezbednosti, u pokušaju da zaštite sebe, neprestano su kreirali afere.
Vojna i Državna bezbednost 2001. bile su na dve strane. Tada se, između ostalog, desila i afera „četvorožilni kabl“, kada su članovi kabineta Vojislava Koštunice tražili od vojske da upadne u prostorije Vlade Srbije, jer su sumnjali da članovi Vlade prisluškuju predsednika SRJ.
U junu te godine u kabinetu načelnika Generalštaba Nebojše Pavkovića sastao se kolegijum kako bi se razmotrilo da li da postupe po nalogu. Na sastanku je bio i general Aleksandar Vasiljević.
Vasiljević: Oni su tražili da vojska upadne unutra.
B92: Ko je tražio?
Vasiljević: Konkretno, Nalić, tada kada je došao. Kada je došao u kancelariju i rekao: 'Šta? Vi još to niste uradili?' Pa je onda Pavković - a on je bio majstor da pozove jedan širi krug ljudi i kaže: 'Evo, mi smo ovde malo raspravljali, pa smo odlučili da to ipak treba operativno da se obradi, pa ćemo videti šta ćemo' - jer je moj predlog bio da operativnim putem... Ako je taj centar tu, znači - nije samo noćas tu, biće tu stalno. Prema tome, to može operativno da se proverava, ajde da kažem, da se među civilima traži saradnik.
B92: Ili da vojska prisluškuje?
Vasiljević: Tada je Nalić rekao: 'Ali, predsednik je to naredio.' On kaže: 'Ja ću predsednika o tome da obavestim zašto odlažem'. A onda je Nalić rekao: 'Ne, ja ću obavestiti.' A ovaj je rekao: 'Ne, ja ću!' I tu je došlo do malo oštrijeg dijaloga i Pavković je sutradan obavestio.
Do upada zbog protivljena generala nije došlo, a Aleksandar Vasiljević danas otkriva da se još tada ispostavilo da su o akciji povodom navodnog prisluškivanja, bez znanja načelnika Vojne službe, prvo razgovarali tadašnji zamenik načelnika Aco Tomić i predsednik Vojislav Koštunica.
Iako je akcija mogla da ima nesagledive posledice po zemlju, Aco Tomić je posle tog događaja ukazom predsednika Koštunice imenovan za načelnika KOS-a, čime je Vojna služba u potpunosti bila pod direktnom kontrolom predsednika SRJ.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 7
Pogledaj komentare