Ogroman je svežanj ključeva u njihovim rukama, kao u zatvorskih stražara: ključ razumijevanja, ključ rješenja, ključ uspjeha, ključ dogovora, teško se i snaći u svoj toj gvožđuriji, naročito kad treba naći onaj najvažniji - ključ za pristup Europskoj uniji. Onda se oni uzvrpolje, preturaju po džepovima, gledaju se nepovjerljivo i raspravljaju kod koga je taj ključ - je li kod predsjednika, premijera ili ministra vanjskih poslova, je li u Bruxellesu ili u Ljubljani?
U stvarnom životu - tamo gdje noga hrvatskog političara nikad nije kročila - nema, međutim, metafora. U tom svijetu ključ za europske integracije zaista postoji, ali nije ni kod Stipe Mesića, ni kod Ive Sanadera, niti ga u džepu sakoa drži predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barros - ključ za ulazak u Europu nalazi se kod gospođe Jelice iz sela Strmac kraj Huma na Sutli, okačen na plastičnom privjesku sa znakom Peveca, zajedno s ključem traktora i katanca za vrata staje.
Od jučer, naime, Slovenija je u jedinstvenom schengenskom prostoru, prema Hrvatskoj su sagrađeni novi granični punktovi, na 115 malih prijelaza za pogranično stanovništvo postavljene su rampe s bravama, a ključevi podijeljeni ljudima koji žive uz granicu i svakodnevno je prelaze zbog posla ili škole.
Schengenski je režim tako dramatično promijenio hrvatsku vanjskopolitičku situaciju: umjesto u Strasboug ili Bruxelles, hrvatske će vlasti od sada ključ za ulazak u Europsku uniju morati tražiti u selu Strmac kraj Huma na Sutli.
- Dobar dan, vi ste gospođa Jelica? - pita hrvatski premijer na vratima neugledne kuće na kraju sela.
- Da - nepovjerljivo će starija gospođa brišući ruke kuhinjskom krpom i gledajući gospodina u finom odijelu. - A tko ste vi?
- Ja sam Ivo Sanader i trebam pomoć od vas - ozbiljno će premijer. - Gospođo Jelice, domovina vas treba.
- Mene?! - crveni se ona, sve se osvrćući snima li je možda negdje iz šume skrivena kamera. - Jeste li sigurni?
- Vidite, gospođo - započne hrvatski premijer - Hrvatska je u proteklih petnaestak godina prošla dugački put od borbe za goli opstanak do uspostave stabilne demokracije, i danas se nalazi pred raskršćem na kojemu nema alternative: mi želimo i moramo biti dijelom zajedničke europske budućnosti.
- Ne razumijem - sumnjičavo će gospođa Jelica. - Kako vam ja mogu pomoći?
- Gospođo Jelice - uzdahnu Sanader - mi moramo u Europu.
- Ah, to, pa što odmah ne kažete? - odmahnu rukom gospođa Jelica, pa se okrene prema kuhinji. - Vladek! Kljuuuč!!!
Iz kuće se ništa ne čuje. Sanader se vrpolji na vratima, točno se vidi kako mu je neugodno.
- Vladoooo!!! - prodere se opet gospođa Jelica, pa se obrati premijeru. - Moj muž. Sinoć se opet napio u Europi, u Pavlekovoj gostilni. Da vam ne pričam, otišao popodne traktorom tamo preko u Schengen, u Rogatec, da kod Pavleka pokupi plastične boce, pa se opet posvađao s Mitjom. Kaže njemu Mitja: ako Hrvatska ne može proglasiti zaštićeni ekološki pojas na moru, ne možeš ni ti, Vladek, na svojoj njivi! Zamislite! Vladoooooo!!! Ljudi trebaju ključ!
Sanader nestrpljivo pocupkuje i gleda na sat, a naša gospođa Jelica živo mu objašnjava spor oko njive.
- Znate, Vladek nikad nije pio. Do toga s Mitjom. Evo sad točno petnaest godina da smo s njim na sudu. On ima vulkanizersku radnju, pa nam na njivu baca stare gume. Mi na sud, a on plati i suce i advokate i policiju. Svugdje smo se žalili, na županiju, na općinu, na kotar, samo nas šalju tamo-ovamo. A moj Vladek je tako nesposoban, on sve rješava tako da nalije čuturu - uzbudi se Jelica, pa se opet prodere prema kuhinji. - Vladoooooo!!! Gospoda iz Zagreba su tu, trebaju ključ od Europe!
Vlado, međutim, blaženo spava na kauču kraj peći, trenutačno nesposoban i za osnovne životne funkcije. Gospođa Jelica nestaje negdje u kući, pa se vraća za pet minuta, vidno uzrujana.
- Svinja nesposobna, ne sjeća se gdje je ostavio ključ - govori ona prevrćući džepove na Vladekovom kaputu. - Tako se sinoć napio da se jedva vratio u Hrvatsku... A vi baš morate u Europu?
- Paaa - uzvrtio se Sanader, dok Jelica prevrće stvari po hodniku - ne znam kako da vam objasnim, gospođo... Ulazak u Europu naš je apsolutni vanjskopolitički i strateški prioritet u ovom trenutku.
- Nema ključa nigdje - nemoćno ona na kraju širi ruke. - Jedino da pitate gospona Olija, on vam je europski povjerenik za proširenje Unije.
I tako će na kraju ispasti da su glavne prepreke ulasku Hrvatske u Europsku uniju neriješeni sporovi sa susjedima, proglašenje ZERP-a, glomazna državna uprava, zaštita okoliša, korupcija, nesređeno stanje u zakonodavstvu i nesposobnost Vlade.
- Znate, nije meni do Europe, ali na privjesku mi je bio i ključ od staje - reći će na kraju gospođa Jelica. - Ne nađemo li brzo ključ za Europu, stoka će umrijeti od gladi.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 4
Pogledaj komentare