Uterivači dugova uveliko plene

Posla za njih ima, piše novosadski Dnevnik: najviše ih angažuju komunalna preduzeća te snabdevači gasom i elektrodistribucije, a izgleda da su i banke sve spremnije da s njima krenu u naplatu kredita koji se ne vraćaju.

U Vojvodini radi osam izvršitelja u Novom Sadu i po jedan u Sremskoj Mitrovici, Subotici, Bečeju i Bačkoj Palanci. Najviše je posla za one iz najvećeg grada u Vojvodini. Ne samo zbog broja stanovnika i preduzeća već i zbog toga što je propisima regulisano da se angažuje izvršitelj iz mesta u kojem je sedište preduzeća za koje se radi prinudna naplata.

S obzirom na to da je "Elektrovojvodina„ jedan od klijenata s brojnim potraživanjima koja su stigla do prinudne naplate, novosadska osmorka za njih dugove naplaćuje po celoj Pokrajini. Ali im, zbog beogradskog sedišta, izmiču poslovi naplate kod Telekoma. Kako se ponašaju građani kada im na vrata zakuca izvršitelj s nalogom za plenidbu? Prva iskustva govore da većina dugove od 30.000 do 50.000 dinara plaća vrlo brzo. Ali to nije jedini trošak koji imaju zbog kašnjenja. Tu su i troškovi izvršitelja, a oni nisu zanemarljivi. Recimo, za dug od 30.000 dinara troškovi izvršenja su 3.000. Ukoliko strana koja je tužila još angažuje advokata, cena će porasti još 6.000 dinara.

Zato je za dužnike najbolje da dugove izmire i pre nego što oni stignu do prinudne naplate, ako ništa drugo – jeftinije je. Zaposlenim građanima dugovi se mogu naplaćivati i administrativnim zabranama na platu, a tako se može uzeti najviše dve trećine plate.

Dužnicima, pa i onima u Vojvodini, kojima se plene imovina i novac, mora se ostaviti ogrev i hrana za naredna tri meseca ili pare da to kupe. Socijalna davanja, poput, recimo, dečjeg dodatka i pomoći, ne mogu biti predmet plenidne putem administrativne zabrane.

Banke se još pripremaju, ali ozbiljno. Najavljuju se iznjamljivanja skladišta i redovne licitacije zaplenjene robe.