Autorka knjige Jasna Jovanov rekla je da se u monografiji koja je posvećena tom slikaru, opredelila da aktuelnost najznačajnijeg i najvitalnijeg segmenta Aleksićevog opusa sagledava u kontekstu glavnih evropskih strujanja tog razdoblja, dakle ne samo s obzirom na uzore poput Lenbaha i Gizisa, već i u odnosu na velike slikare simbolističkog opredeljenja Beklina, Stuka i Korinta.
"Na taj način se, osvetljavajući Aleksićevo simbolističko slikarstvo, otvara i novo poglavlje u tumačenju srpskog slikarstva prvih decenija dvadesetog veka", rekla je ona.
Pored analitičko teorijskog, ova studija poseduje i dragocen faktografski segment, s obzirom da sadrži detaljan katalog umetnikovih radova sa literaturom o svakom pojedinom delu, kao i iscrpan popis izvora i literature o Stevanu Aleksiću.
Monografija Stevana Aleksića objavljena je kao zajednički izdavački poduhvat Spomen-zbirke Pavla Beljanskog i Odeljenja za likovne umetnosti Matice srpske u Novom Sadu.
Stevan Aleksić je jedan je od najznačajnijih srpskih slikara s početka dvadesetog veka. Studirao je na minhenskoj Likovnoj akademiji, kod profesora Nikolasa Gizisa.
Akademiju nije završio jer je zbog očeve smrti morao da se vrati u domovinu.
Tokom skoro tri decenije stvaralačkog rada naslikao je preko dve stotine štafelajnih slika, a radio je i u skoro trideset crkvenih spomenika, na oslikavanju ikonostasa, zidnim slikama i popravljanju radova svog dede Nikole Aleksića.
Slikao je portrete, ikone, istorijski i religiozni žanr. Stilski njegovo slikarstvo pripada minhenskoj slikarskoj školi, njenom realističkom toku. Najznačajniji deo Aleksićevog opusa vezan je za slikarstvo simbolizma i pokazuje mnoštvo odlika ovog slikarskog pravca, čime se ono svrstava u evropske umetničke tokove.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 0
Pogledaj komentare