Info

Sreda, 02.11.2005.

12:45

Nedodirljivi ministar

Iako je zakon predvideo obavezu policije da objektivno obaveštava javnost o svom radu, on kao da policiju štiti od te obaveze time što nigde ne utvrđuje rokove. To može da bude odmah, a može i nikad, čime se u startu dezavuiše i sama ideja o javnosti rada policije

Autor: R.D.

Podrazumevana plava slika

Ako je verovati resornom ministru Draganu Jočiću, policija u Srbiji prerasta u servis građana. Nenametljiva, predusretljiva, uvek ljudima na usluzi i u dobru i u zlu, ne praveći razliku između domaćih i stranih državljana (što navodi na pomisao da su dosad za njih važili različiti aršini). Ukratko, kako je Jočić slikovito objasnio republičkim poslanicima predstavljajući svoj Predlog zakona o policiji, "policajac postaje građanin u uniformi, umesto vojnika na policijskim zadacima". Nešto između "policajca sa Beverli Hilsa" i modifikovanog "policajca sa Petlovog brda". Čuvar reda "s dušom" iz vremena tzv. "narodne milicije", čijom zaslugom smo se svrstali u najbezbednije zemlje sveta, s ponekom karakteristikom londonskog bobija u rukavicama koji sa istom elegancijom prevodi dete preko ulice i skida mačku sa simsa.

Brižljivo tražeći meru, kako sam kaže, "između rigidnosti i otvorenosti koja vodi neupotrebljivosti policije", ministar je tako dimenzionirao zakonska rešenja da, po njegovom dubokom uverenju, zadovoljavaju istovremeno "i svetske standarde i domaće specifičnosti". A zapravo više naginju "rigidnosti", nego "otvorenosti", iako Jočić decidirano odbacuje primedbe mahom nevladinih organizacija i poverenika za informacije Rodoljuba Šabića, da predložena rešenja derogiraju Zakon o pristupu informacijama od javnog značaja. Jedno od vrhunskih dostignuća je, po ministru, uvođenje "samokontrole" policije, kao i njena depolitizacija, profesionalizacija, demilitarizacija, dekoncentracija, decentralizacija...

Zvuči kao bajka za narod kome su uši pune priča o policijskim torturama, koji još pamti kordone u pancirima, "čuvare reda" koji prelaze ulice dok je crveno svetlo, ili vas legitimišu ako ih pogledate "popreko". Iako je zakon predvideo obavezu policije da objektivno obaveštava javnost o svom radu, on kao da policiju štiti od te obaveze time što nigde ne utvrđuje rokove. To može da bude odmah, a može i nikad, čime se u startu dezavuiše i sama ideja o javnosti rada policije. Primer kršenja ljudskih prava je već i izostanak obaveze obaveštavanja ispitanika o rezultatima poligrafskog ispitivanja.

Nije prošlo neprimećeno ni da Jočićev zakon predstavlja kontinuitet sa Miloševićevim sistemom vlasti, jer je nakaradno shvaćen pojam decentralizacije policije. Umesto da načelnike područnih uprava bira i razrešava lokalna samouprava, to čini ministar. Obesmišljena je i sama ideja o unutrašnjoj kontroli samim tim što kontrolori polažu račune ministru koji ostaje nedodirljiv, jer ga niko neposredno ne nadzire.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 0

Pogledaj komentare

0 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: